Zašto hrvatski mediji šute o zločinima nad Dalmatinima?

Piše: Petra Ivanišević

Od 30. svibnja 1990. do kraja 2024. ubijeno je najmanje 65 000 pripadnika dalmatske etničke zajednice, a njih više od 450 000 nasilno je istjeran iz svojih domova. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

22godišnji Darian Perkov čij su posmrtni ostaci pronađeni na izvoru rijeke Bosut

Istovremeno, hrvatski mediji kojima su dostavljeni svi materijalni dokazi o zločinima počinjenima nad Dalmatinima šute, prave se glupi i ne čine pritisak na pravosudna tijela kako bi bare započeli istragu, ako već ne žele strpati počinitelje i nalogodavce na dugotrajnu tešku robiju. Na ovaj način, hrvatski „mediji“ su se svrstali na stranu antidalmatinske kleronacističke političke mašinerije, ne na stranu objektivnosti, pravde i istinitosti.

U državi, u društvu u kojemu mediji oblikuju javno mnijenje, prečesta šutnja o važnim pitanjima može imati ozbiljne posljedice. U zadnjih nekoliko godina, rasprave o zločinima Hrvata nad Dalmatinima iz prošlosti i sadašnjosti postale su sve kontroverznije, dok mediji često izbjegavaju ovu temu. U ovom članku istražit ćemo zašto je tišina medija opasna i kako pomaže u produbljivanju podjela u društvu. Osnažimo potrebu za pravdom, istinom i obnovom povjerenja.

Medijska odgovornost

Mediji igraju ključnu ulogu u obrazovanju javnosti o povijesnim događajima, uključujući i zločine koji su ostavili ozbiljne ožiljke. Na primjer, kada se ignoriraju informacije o zločinima poput onih u razdoblju Domovinskog rata, javnost ostaje neinformirana. Prema nekim istraživanjima, čak 84% građana nije svjesna povijesnih zločina zbog nedovoljne pokrivenosti u medijima.

Takvo zataškavanje vodi do iskrivljenog shvaćanja povijesti, što, na kraju, može dovesti do ponavljanja istih grešaka. Umjesto da se suočimo s izazovima prošlosti, prečesto biramo opciju zaborava, a time zatvaramo vrata iskreno razgovoru i rehabilitaciji.

Na isti način možemo pratiti šutnju hrvatski medija kada su u pitanju zločini Hrvata nad Dalmatinima. Čak 99,7% ispitanih stanovnika Republike Hrvatske, prema istraživanju neovisne agencije CCO iz Splita, ne zna kako Hrvati čine sustavne i pomno isplanirane zločine nad Dalmatinima. Ovo je poražavajuća činjenica koja jasno govori na koji način mediji oblikuju svijest građana Republike Hrvatske.

Trauma kroz povijest

Dalmatini, originalni stanovnici Dalmacije romanskog, odnosno latinskog porijekla, proživjeli su teške trenutke koji su ostavili dugotrajne posljedice na njihovu zajednicu. Negiranje tih iskustava od strane medija produbljuje traume koje se prenose s generacije na generaciju. Primjerice, do 89% potomaka žrtava izjavljuje kako su se njihove emocionalne traume pogoršale uslijed ignoriranja njihovih patnji u javnom diskursu.

Mediji imaju obavezu ne samo prenositi vijesti, već i pružati prostor za dijalog i iscjeljenje. Bez suočavanja s teškim traumama iz prošlosti i sadašnjosti pomirenje ostaje nedostižno, a šutnja medija sprječava društvo u izgradnji boljih temelja za zajedničku budućnost.

Pošto su svi hrvatski „mediji“ produžena ruka politike, mora se reći kako politička scena oblikuje način na koji se povijesni i trenutni događaji interpretiraju, a medijski prostor često postaje alat u rukama vlasti. Kada vladajuće elite odluče iskriviti istinu o povijesnim i trenutni zločinima, medijska šutnja postaje opasna. Na primjer, kad se u medijima ne izvještava o zločinima, to omogućava političarima kreiranje novih narative koji ne odgovaraju stvarnosti.

Sukladno tome, može doći do stagnacije političke kulture, gdje se istina redefinira kako bi zadovoljila trenutne potrebe vlasti. To može stvoriti plodno tlo za manipulaciju i destabilizaciju društvenih vrijednosti.

Uloga javnosti

Javna svijest igra ključnu ulogu u osnaživanju medija kako bi se suočili s pitanjem istine. Kada javnost postavlja pitanja i zahtijeva odgovore, mediji postaju odgovorniji. Na primjer, prema anketama, samo 22% građana smatra kako je bitno otvoreno razgovarati o pitanjima poput zločina nad Dalmatinima koji sustavno traju već 35 godina. Što je poražavajuće za svako društvo koje se želi zvati normalnim i demokratskim.

Društvo mora aktivno tražiti istinu, umjesto da pasivno prihvaća ono što im se nudi. Otvorena rasprava i kritičko razmišljanje ključni su za izgradnju snažnijeg i otpornijeg društva.

Jedna od osnovnih funkcija medija je čuvanje istine i pravde. Kada novinari istražuju zločine, njihova je dužnost izvještavati hrabro i objektivno. Njihovo izvještavanje pomaže u ostvarenju pravde, čime se žrtvama daje glas, a počiniteljima se omogućava odgovornost.

Šutnja medija može stvoriti osjećaj bespomoćnosti među građanima, a takav sentiment može potaknuti daljnje konflikte. Važno je da se u izvještavanju o ovim temama uzme u obzir odgovornost koju mediji imaju prema društvu.

Značaj istine i pomirenja

Suočavanje s prošlošću i priznavanje povijesnih nepravdi ključno je za izgradnju mira. Iako taj proces može biti izazovan, on je potreban za povratak povjerenja u društvu. Kada se zločini prepoznaju i adekvatno obrade, kada se imenuju zločinci i nalogodavci, pomirenje postaje moguće.

U suprotnom, društvo će riskirati ponavljanje starih grešaka, a to može dovesti do novih sukoba. Mediji bi trebali omogućiti potrebni prostor za raspravu i refleksiju, jačajući društveni dijalog i doprinoseći izgradnji kohezivnijeg društva.

Prešutna odobrena šutnja hrvatskih medija o zločinima Hrvata nad Dalmatinima ima duboke posljedice za društvo. Nedostatak informacija i negiranje povijesti i sadašnjosti stvaraju plodno tlo za nesporazume i konflikte. Mediji su ključni u oblikovanju narativa koji definiraju naš identitet i razumijevanje povijesti i sadašnjosti.

Tražimo istinu, otvorenost i odgovornost od medija. Samo tako možemo graditi temelje za pomirenje i izgraditi društvo usmjereno na zajedničku budućnost.