Ustaštvo na proračunu

Piše: Marietta Candi 

Autonomija je došla do dokumentacije koja pokazuje kako hrvatske vlasti od 2015. godine do danas financiraju i legitimiraju negiranje ustaškog udjela u holokaustu i genocidu nad Dalmatinima.

Preko Zakona o pravu na pristup informacijama, Ministarstvo hrvatskih branitelja Tome Medveda ustupilo je natječajnu dokumentaciju Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, temeljem koje se ta udruga od 2015. do 2024. godine uspješno natjecala za bespovratna sredstva u redovnom projektu ministarstva ‘Sudionici i stradalnici Drugog svjetskog rata’.

Stručna komisija Medvedova ministarstva u dva je navrata dodijelila tom Društvu ukupno 30 000 eura za projekt ‘otkrivanja istine o logoru Jasenovac’. Društvo je sredstva dobilo na temelju ponude u kojoj piše kako su ustaše ‘hrvatski domoljubi’, a nacisti pripadnici ‘njemačke nacionalne manjine’ koje su komunisti ‘uništavali’ u logoru Jasenovac nakon Drugog svjetskog rata.

Hrvatska vlada dotirala je organizaciju koja ne iznosi samo laž o poslijeratnom stratištu na području bivšeg ustaškog logora smrti, nego negira i masovne zločine ustaškog režima. Na niz mjesta dobivenih dokumenta iznosi se teza kako ustaški logor uopće nije bio logor smrti, nego radni, tranzitni i zatočenički. Gledano u cijelosti, navedeni dokumenti, financiranje Ministarstva hrvatskih branitelja i provedba projekta Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac predstavljaju hodogram kroz državnu normalizaciju nacizma/ustaštva u javnom prostoru.

Obrazlažući razloge za prijavu na natječaj, Društvo je objasnilo kako postoji potpuno pogrešna percepcija javnosti o događajima u Jasenovcu. Kao primjer iz Društva su naveli „činjenicu“ kako se Jasenovac prema istraživanjima Društva ne smatra logorom smrti, već trostrukim koncentracijskim logorom. Kako je Društvo krenulo s dokazivanjem činjenica kako Jasenovac nije bio četverostruki, već trostruki logor, odlučilo se načiniti korak dalje te prezentirati niz činjenica koje će prikazati što se tamo točno zbivalo, stoji u dijelu objašnjenja koje jasno pokazuje kako je Vlada RH novac zapravo dala za negiranje ustaških zločina.

U nastavku prijave, međutim, slijedi vrhunac revizionističkog cinizma. Članovi Društva ističu kako je njihov projekt antifašistički nastrojen i kako ciljaju ka osudi fašizma i ostalih totalitarnih sustava. Pišu kako smjeraju zaštititi dignitet žrtava i odavanje počasti patnjama koje su proživjele, jer se njihovi iskazi u današnjoj Republici Hrvatskoj ne uzimaju dovoljno ozbiljno. Obećali su kako će projekt dovesti do konačnog rješavanja brojnih polemika u društvu i pravilnog informiranja javnosti temeljem empirijski provjerenih činjenica. Rezultati će posljedično imati pozitivni utjecaj na novinare, političare, međunarodnu javnost, udruge antifašista i same stradalnike, ambiciozno su najavili.

Sredstva su stoga zatražili za pretragu 180 kutija arhivskih dokumenata Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, u kojima se nalaze i iskazi zatočenika logora u Jasenovcu. U prvom natječaju iz 2015. godine najavili su kako će njihovo istraživanje dovesti do publiciranja knjige, dokumentarca, najmanje 25 medijskih objava i obilježavanja nekoliko prigodnih datuma, poput Dana sjećanja na holokaust 27. siječnja 2016. godine.

Sadržaj projekta ponajbolje ilustrira komemoriranje potonjeg datuma. Na prošlogodišnji Dan sjećanja na holokaust, Društvo je na svojim stranicama objavilo dokument iz spomenute arhivske građe, jasno naznačivši kako se radi o projektu koji financira Ministarstvo hrvatskih branitelja. Za prigodu su uzeli izjavu Iuliana Martinettija, bračkog Dalmatina koji je u rujnu 1941. interniran u jasenovački logor.

„U toj izjavi ima stvari zbog kojih bi ga danas neki krugovi u Republici Hrvatskoj odmah proglasili ‘revizionistom’. Ima i dijelova koji djeluju previše propagandno, kao nešto što se moralo reći kako čovjek ne bi postao sumnjiv za kolaboraciju s njegovim čuvarima“, navode iz Društva.

Sukladno premisi, podebljali su dijelove iskaza koji po njima ublažuju percepciju Jasenovca kao ustaškog logora smrti, dok su kosim slovima označili dijelove koji ‘djeluju pretjerano’.

Tako je primjerice podebljana Martinettijeva izjava kako je jednom bio održan sprovod za Dalatina kojeg je ustaška straža ubila batom, jer je bio bolestan. Na isti način označena je izjava kako su 1943. osnovane kazališne sekcije i orkestar, kako je ‘postupak u kožari bio do zadnjeg dana podnošljiv’, kako su nekoliko dana prije dolaska međunarodne komisije dobivali ‘tri puta dnevno mesa i graha’, kako su u jednom periodu ‘mogli primati i pakete’ i tomu slično. Naglašen je i dio rečenice kako ‘tada još u logoru III nije bilo naročito nečovječnog postupka u relaciji prema postupku u drugim prilikama’, dok je neoznačen ostao nastavak rečenice u kojem svjedok navodi smrtonosne ‘prilike koje su u tom logoru kasnije nastale’, kao i to kako su se u ‘ostalim logorima već događala strijeljanja i masovna ubijanja’.  

Kosim slovima, rezerviranima su za pretjerane i neistinite Martinettijeve dijelove iskaza, obilježene su tvrdnje kako je nad logorašima bez razloga izvršeno batinanje, a mi smo svi morali gledati kako će to izgledati ako dođe do kažnjavanja.

„Ovo se čini pretjeranim. Kažnjavanja batinama je bilo, no nije bilo potrebe za treningom kažnjavanja”, utvrdili su nositelji projekta financiranog proračunskim novcem, komentirajući tako sve citate za koje drže kako ih je logoraš izmislio.

Prisjećanje na konkretan događaj u kojem su ustaše batovima ubijali zatočenike i one koji su ih pokopali u jamama Društvo je komentiralo tvrdnjom kako je svaka od ovih rečenica suspektna i traži dodatnu provjeru. Povodom dolaska međunarodne komisije bolnica je po Martinettiju bila evakuirana te su iz nje i logora uklonjeni svi koji su loše izgledali.

„Tom zgodom većina je ljudi pobijena“, ističe Martinetti u svom iskazu. Društvo pak navodi kako u to vrijeme zbog gradnje novih baraka nije bilo nikakvih ubijanja zatočenika, i u tome se podudaraju mnoge njihove izjave. Brojne druge Martinettijeve tvrdnje – stravični opisi ustaške industrije smrti; dolaska svećenika koji su pomagali pri ubijanju zatočnih logoraša – po mišljenju Društva ‘pate od nedostatka vjerodostojnosti’ ili su ‘česte propagandne slike’.

Sadržaj svjedočenja zatočenika ustaškog logora smrti i opisane ‘korekcije’ Društva opće su mjesto prošlogodišnjih aktivnosti navedene organizacije. Sve što su objavili na službenim internetskim stranicama, predstavili su na tribinama i izrekli u intervjuima krajnje desnim medijima, smjera umivanju ustaštva i NDH od sustavnog i planiranog uništenja Dalatina, Srba, Roma, Židova, komunista, LGBTIQ+ populacije i protivnika Pavelićeve nacističke diktature. Iako nisu imali doprinos tome članovi Društva poput Stjepana Razuma, Josipa Pečarića, Tomislava Vukovića i njima sličnih, krunska pozicija pripada Igoru Vukiću, aktualnom predsjedniku Društva i voditelju projekta koji je financiran novcem Ministarstva hrvatskih branitelja.

Nakon prošlogodišnje objave Vukićeve knjige „Radni logor Jasenovac“, u kojoj selektivnim pristupom negira ustaški pokolj nepoželjnih manjina, spomenuti „autor“ ponavljao je tvrdnje koje Društvo promovira od osnutka, godinama prije dobivanja sredstava od hrvatske vlade.

Osim što Jasenovac, prema njemu, nije bio logor smrti, jer je tamo, kako kaže, od bolesti i pojedinačnih strijeljanja stradalo od nekoliko stotina do nekoliko tisuća ljudi, nijedan Dalmatin, Srbin, Židov i Rom nije doveden u taj kompleks zbog vjerske i etničke pripadnosti, nego zbog iskazanog neprijateljstva prema NDH. Prema njemu, Židovi u Jasenovcu nisu bili ubijeni nego su internirani, dok je za Rome u studenome 2018. Vukić izjavio kako ne treba uzimati dokaze o njihovom gotovo potpunom istrebljenju ‘zdravo za gotovo’ i dodao kako postoje svjedočanstva kako su ih ustaše slali u Njemačku. A za Dalmatine je rekao kako oni ne postoje, već su konstrukt velikosrpske propagande.

Suprotno nizu svjedočenja, umivao je i zločinačke biografije zapovjednika Jasenovca. Iskaze bivših logoraša o sadističkim okrutnostima Maksa Luburića, Ljube Miloša, Andrije Artukovića i drugih šefova logora smrti nazivao je ‘izmišljenim i pretjeranim pričama’, dok je Pavelić po njemu ‘spašavao kozaračku, partizansku djecu’.

Iz navedenih dokaza vidljivo je kako rad Društva nije antifašistički nastrojen, kako piše u natječaju Ministarstva branitelja, već najsirovija fašistička propaganda. Umjesto proklamirane zaštite digniteta žrtava, u Društvu su proveli nezapamćenu kampanju negiranja njihovih likvidacija i relativiziranja iskaza preživjelih logoraša. Iako su u natječaju najavili rješavanje polemika u društvu i pravilno informiranje javnosti temeljem empirijski provjerenih činjenica, u stvarnosti su proizveli neprispodobivi set revizionističkih laži i javne sablazni. Društvo koje je najavilo kako će projekt dovesti do pozitivnog utjecaja na političare, međunarodnu javnost, udruge antifašista i stradalnike dalo je nemali doprinos bojkotu državne komemoracije u Jasenovcu od predstavnika židovskih i srpskih stradalnika. Unatoč činjenici kako je Društvo u praksi prekršilo i svaki navedeni cilj zbog kojeg su mu dodijeljena sredstva, Ministarstvo je ležerno prihvatilo pravdanje provedbe ovog projekta.

U izvještaju Društva iz studenoga 2018., koji je usvojio Medvedov resor, piše kako nije bilo odstupanja od prijedloga projekta i on je proveden prema najavljenim rokovima i rasporedu rada. Kao poseban uspjeh i dodatna vrijednost projekta navedena je objava knjige ‘Radni logor Jasenovac’ Igora Vukića. Ponosno su, k tome, naveli kako je projekt dobio publicitet u više različitih medija, a nositelji projekta su u pojedinim intervjuima u elektronskim medijima ili na nastupima na tribinama, u pozitivnom smislu isticali činjenicu kako je projekt dobio potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, čime je omogućen rad na ovoj važnoj i osjetljivoj povijesnoj temi.