Kad brojevi progovore

pišeꓽ Sondra Zebić

Može li se izborna pljačka izvesti savršeno i bez svjedoka? U digitalnom dobu – ne! Čak i ako nitko ne uhvati počinitelja s rukom u glasačkoj kutiji, manipulacije ostavljaju neizbrisiv trag. 

I to neizbrisiv trag  u matematičkom tkivu samih izbornih rezultata.

Znanstvena disciplina koja se bavi ovim fenomenom naziva se izborna forenzika (election forensics). Ona koristi složene statističke modele kako bi utvrdila jesu li konačni brojevi uistinu odraz volje birača ili rezultat sustavnog inženjeringa i manipulacije.

Hrvatski izborni sustav i povijest izbora u Republici Hrvatskoj nude iznimno zanimljiv materijal za primjenu forenzičkih metoda. Iako se u javnosti pojam „izborne pljačke“ najčešće veže uz fizičko lažiranje listića, forenzička analiza u kontekstu Republike Hrvatske razotkriva znatno profinjenije, institucionalne oblike manipulacije – od fenomena "mrtvih duša" do matematički skrojenog izbornog inženjeringa.

Anatomija metode

Izborna forenzika ne nagađa; ona traži anomalije u raspodjeli brojeva koje ljudski mozak, pri pokušaju friziranja rezultata, podsvjesno generira. Kada bi se u Republici Hrvatskoj provela dubinska forenzička istraga, znanstvenici bi posegnuli za tri ključna alata.

1. Test zadnje znamenke i "odokativno" zaokruživanje

Jedna od najjednostavnijih, a ujedno i najučinkovitijih metoda jest test zadnje znamenke (last-digit test). U poštenim i transparentnim izborima, zadnja znamenka (od 0 do 9) u ukupnom broju glasova na svakom pojedinom biračkom mjestu mora imati potpuno jednaku vjerojatnost pojavljivanja – točno 10%.

Kada akteri na terenu prepravljaju zapisnike (dodajući, primjerice, fiktivne glasove određenom kandidatu), ljudska psihologija ih navodi da nesvjesno favoriziraju "okrugle" brojeve poput 0 i 5, ili pak “sretne brojeve” poput 4 i 7. Ako statistički model pokaže kako se na stotinama biračkih mjesta u nekoj regiji nule i petice pojavljuju u 30% do 40%, a četvorke i sedmice u učestalosti od 60 do 70% slučajeva na kraju brojeva, forenzika pali crveni alarm: rezultati su izmišljeni za stolom.

2. Klimek-Thurnerov model i anomalija "punjenja kutija"

Austrijski fizičari Peter Klimek i Stefan Thurner razvili su vizualnu metodu koja prikazuje odnos između izlaznosti birača i postotka glasova za pobjedničku opciju. U idealnoj demokraciji, raspodjela glasačkih mjesta na 2D grafikonu formira pravilan, simetričan oblak podataka (grupira se oko prosječne nacionalne izlaznosti).

Međutim, kada dolazi do masovnog ubacivanja listića ili dopisivanja glasova, na grafikonu se pojavljuje sekundarni, neprirodni "oblak" u gornjem desnom kutu s repom prema desno. On predstavlja biračka mjesta s ekstremno visokom izlaznošću (blizu 90% ili 100%) na kojima pobjednička stranka dobiva gotovo 100% glasova. (Što je u realnosti nemoguće! Čak i u gradovima i općinama u kojima egzistira samo jedna stranka, u RH takvih je lokalnih jedinica mnogo, netko će poništiti listić ili neće izići na glasanje.)

Gdje se skriva pljačka?

Ako analiziramo Republiku Hrvatsku, klasično, grubo punjenje kutija na sam dan izbora danas je svedeno na minimum zahvaljujući prisutnosti promatrača i digitalizaciji unosa podataka preko Državnog izbornog povjerenstva (DIP). Unatoč tome, izborna forenzika u Republici Hrvatskoj detektira anomalije u tri ključne domene koje narušavaju ustavno pravo na jednaku vrijednost glasa.

1. Fenomen "mrtvih duša" i fiktivnih birača

Jedan od najvećih forenzičkih apsurda u Republici Hrvatskoj godinama je bio nesrazmjer između broja punoljetnih stanovnika (prema popisima stanovništva) i broja registriranih birača na popisima ministarstva. Kada u pojedinim općinama ili izbornim jedinicama broj birača prijeđe 100% u odnosu na broj stvarnih stanovnika, statistički modeli to tretiraju kao ekstremnu anomaliju. Forenzički gledano, ovi "fiktivni birači" stvaraju šum u sustavu, jer omogućuju da se fiktivna izlaznost iskoristi kao prostor za manipulaciju glasovima onih koji fizički ne žive na tim adresama ili su preminuli.

Očiti primjeri za to su izborne nepravilnosti 2003., 2007., 2015., 2016., 2020. i 2024. kada su zabilježene “ekskurzije” iz BiH, točnije BiH katolika na dalmatinska izborna mjesta gdje su glasali više puta počevši od Mostara, preko Metkovića ili Imotskog, do Makarske, Omiša i na kraju Splita. Činjenica kako se na autobusnoj stanici lokalnog gradskog prijevoznika, Promet iz Splita, u Vukovarskoj ulici registriralo više od 380 birača iz BiH, na trafici u Boškovićevoj ulici u Splitu također je prebivalište prijavilo više stotina “ljudi” je zabrinjavajuće.

2. Lažiranje zapisnika

Obzirom na činjenicu kako samo članovi HDZ-a imaju pravo biti postavljeni za članove biračkih odbora, a opozicija članove promatračkih odbora, koji na kraju izbornog procesa broje gasove, predsjednik biračkog odbora – dok se broje glasovi – sastavlja zapisnik s brojevima koje je dobio u whassapp grupi. Ovo se najbolje vidi po tome što kada donesete glasačke kutije i zapisnik na mjesto gdje se digitalno unose gasovi, kažu vamꓽ „Vaše glasove već imamo“. 

Dakle, iako je praksa lažiranja zapisnika smanjena upravo zbog prisutnosti članova promatračkih odbora ona i daje postoji i pitanje kada će biti ukinuta. Sve dok, unatoč brojni primjedbama, Državno odvjetništvo ne pokrene kaznene prijave po službenoj dužnosti za namještanje izbornih rezultata ova će se praksa kao i praksa Tuđmanovog vlaka (negdje poznatiji kao bugarski vlak – iznošenje praznog listića s biračkog mjesta nakon što se u kutiju ubaci popunjeni listić koji se dobije od stranačkog koordinatora) nastaviti.

3. Gerrymandering kao legalizirana krađa

Ipak, najveća izborna pljačka u modernoj Republici Hrvatskoj ne događa se na biračkim mjestima, već u samom dizajnu izbornih jedinica. To je oblik izbornog inženjeringa. Godinama su granice deset izbornih jedinica bile skrojene tako da krše Zakon o izborima zastupnika, prema kojem odstupanje u broju birača među jedinicama ne smije biti veće od +/- 5%.

U praksi, zbog demografskog pražnjenja dijelova Republici Hrvatske, glas birača u npr. IX. i X. izbornoj jedinici vrijedio je znatno više nego glas birača u zagrebačkim jedinicama, jer je u Dalmaciji bilo potrebno daleko manje glasova za osvajanje jednog saborskog mandata. Forenzička evaluacija preračunavanja glasova u mandate jasno pokazuje kako ovakva geometrija svjesno deformira konačne rezultate i izravno favorizira velike, teritorijalno premrežene stranke, dok penalizira manje opcije s koncentriranim biračkim tijelom.

Izborna forenzika uči nas kako se izborna manipulacija s vremenom seli s lokalnih biračkih mjesta u sferu zakonskog i institucionalnog inženjeringa. U Republici Hrvatskoj, gdje su se granice izbornih jedinica prekrajale iza zatvorenih vrata kako bi se postigao željeni politički ishod, statistika i matematika postaju ključno oružje u rukama neovisnih analitičara, civilnog društva i ustavno-pravnih stručnjaka. Brojevi ne lažu; oni jasno pokazuju kada je sustav dizajniran tako da služi održavanju političke moći, umjesto da bude vjerno ogledalo demokratske volje građana.