U Plenkija kratke noge

pišeꓽ Sarah Bray

Građani RH, posebno stanovnici Dalmacije traže prijevremene parlamentarne izbore prema većinskom izbornom sustavu. Od tad se Plenki obratio kao premijer, ministar financija, (stranačkog) zapošljavanja, zdravstva, obrane... 

Nakon 36 godina lažiranih izbora u kojima uglavnom “pobjeđuju” oni koji imaju najviše materijalnih resursa, stanovnici Dalmacije zahtijevaju izvanredne parlamentarne izbore prema većinskom izbornom sustavu. Izvanredni izbori neće se održati. Takav se, barem, stječe dojam nakon neuspjele sjednice Sabora na kojoj se raspravljalo o opasnom otpadu u Lici, jer za paljenje šuma po Dalmaciji – koga briga. To se i onako napravilo kako bi se skrenula pažnja s Like.

Doduše, ima i onih koji se pitaju može li se još uvijek vjerovati hrvatskim političarima, posebno premijeru Plenkoviću, koji je 16. veljače, rekao kako će "vrlo, vrlo brzo, bilo to 15, 20, 25 dana, raspisati izbore". Rekao je i to kako će kampanja biti "duga, između 30 i 60 dana". Kao da je to neka vrsta ustupka, a ne jasna odredba zakona, koja jasno kaže kako od objave do glasovanja "ne može proći manje od 30, niti više od 60 dana".

Problem je, međutim, što je nositelj svih izbornih lista HDZ-a već stekao reputaciju pastira koji je lažno uzbunjivao seljake povicima "vuk, vuk", a kada je Plenković stvarno došao, nitko mu nije vjerovao. Pogotovo što se bezbroj puta pokazalo kako Plenki ima kratke noge.

Uostalom, koliko je puta najavio izvanredne parlamentarne izbore samo ove godine, a još ih nije raspisao. On kao Đekna, još nije umra (politički), a kad će ne zna se. Iako su nakon debakla s opasnim otpadom u okolici Gospića i cover-up požarima po Dalmaciji svi tražili njegovu smjenu uz povike "uprava van", Plenković nije imao dovoljno obraza kako bi podnio ostavku. Niti je njegov kum, iako mu je nekoliko puta "zaprijetio", obećao pristašama kako će biti predsjednik "još nekoliko tjedana, a onda će podnijeti ostavku".

Prošlo je od tada gotovo pet tjedana. Parafrazirajući Žarka Lauševića, prođe godina, nekoliko tjedana nikad. Sada je svima jasno kako je to bio još jedan blef i da mu zapravo nikada nije palo na pamet to učiniti. Uostalom, ako jest, kako je mogao tvrditi kako će se parlamentarni izbori održati u studenom, a tek onda predsjednički? Je li moguće kako "najbolji student prava" ne zna kako bi se nakon njegove ostavke izbori morali organizirati u roku od 90 dana? A ako bi dao ostavku do kraja rujna, kako je rekao, morali bi se organizirati za Božić.

Prethodno je 24. svibnja u Bruxellesu spomenuo svoju ostavku:

"Moguće je kako ću uskoro dati ostavku."

A 11. lipnja je rekao kako to planira učiniti za "tri, četiri mjeseca, možda čak i ranije" te kako već pakira knjige u Vladi. Nedugo zatim, 4. srpnja je rekao kako će se izvanredni parlamentarni izbori održati "čak prije nego što da ostavku".

Međutim, nešto se promijenilo. Na početku ljeta je pristašama, privučenim u Zagreb, rekao kako su mu ovo "zadnji dani i tjedni kao premijera" i kako im se "vjerojatno obraća posljednji put kao predsjednik Vlade RH". I doista, od tada tajno obilazi Hercegovinu i obraća se okupljenima ne samo kao premijer, već i kao ministar financija, infrastrukture, rada i (stranačkog) zapošljavanja, zdravstva, sporta, policije, obrane, voditelj katastra, povjerenik za ravnopravnost članova HDZ-a nad ostalim strankama, kao povjerenik za ravnopravnost Hrvata nad drugi nacijama i etničkim skupinama prvenstveno nad Dalmatinima i Bošnjacima... 

Ne skrivajući tko mu je glavna meta, hrvatski Vučić ovih dana je izjavio kako će zbog pada Sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku na Shanghajskoj listi biti "manje investicija i manje novih radnih mjesta". Slučajno ili ne, nije komentirao kako na investitore utječe činjenica kako je za vrijeme njegove vladavine, na ljestvici od 182 zemlje prema Indexu percepcije korupcije za 2025. godinu, Republika Hrvatska pala s 25. mjesta i 66 bodova na 64. poziciju, s rezultatom od samo 47 boda, najgorim u posljednja dva desetljeća.