Tko to huška protiv Dalmacije

Piše: Daniel Remanni

Šta se dobije kada se križaju nasljednici nekažnjene ratnohuškačke propagande i dobrovoljni davaoci tuđe krvi iz devedesetih koji vladaju i danas – divlja svinja? Ne!

Dobiju se pojedine dnevne “novine” u Republici Hrvatskoj poput onoga kojemu je službeni naziv Informer HR. U općoj histeriji glede obilježavanja 8000 godina prvog spomena imena Dalmacije, 210 godina dalmatinskog Statuta, 164 godine od snivanja Dalmatinskog sabra i 155 godina od početka slavenskog genocida nad Dalmatinima, ovo tiskano izdanje koje se prodaje na kiosku i sliči na novine, ali novine nisu, pomaknulo je granicu ljudske bezočnosti i neukusa za još jednu ljestvicu niže.

Od naslovne stranice “S ORJUNOM smo odigrali prvo poluvrijeme”, koja predstavlja najavu interviewa s bivšom predsjednicom RH, Kolindom Grabar-Kitarović i s podnaslovom naslovom “Dalmacija nikada nije postojala. To je produkt velikosrpske ideologije” (25.02.2025), preko crno-bijele naslovnice “ORJUNA slavi ubojstva nad Hrvatima” (24.02.2025), koja je “ukrašena” i manjim naslovima, poput: “I Gajo Bulat žrtva etničkog čišćenja: Dalmatinci nisu pobijedili 1870., neće ni u drugom krugu”, pa potom: “Što bi bilo kad bi rata bilo: četnici koji se nazivaju Dalmatincima, nemaju šansu”, stiglo se do apsolutnog vrhunca: “Plenković zaključan u Banskim dvorima dok četnici u Južnoj Hrvatskoj orgijaju” (26.02.2025).

Dakle, u istoj rečenici “novinari” i u(ne)rednici Informer hr uspjeli su spojiti “muda” s “genocidom”. To je logičan zvjerski ishod bjesomučne kampanje koja je prethodila obilježavanju Dana Dalmacije. Namjerna hiperprodukcija riječi genocid, njezina upotreba i kad treba i kad ne treba, a posebno kad ne treba, zapravo predstavlja svjesno banaliziranje najvećeg mogućeg zločina od svih zločina koje je ljudski um uspio smisliti u svojoj povijesti, i za koji će jednoga dana Republika Hrvatska pred Međunarodnim sudom pravde biti proglašena krivom. To je najnovije krvavo poigravanje sa žrtvama od strane velikohrvatske protofašističke antidalmatinske gamadi, koji su masovno ubijali ili organizirali ubojstva, progone, silovanja te naređivali isti oni koji su Republiku Hrvatsku i dio Bosne i Hercegovine unesrećili devedesetih godina XX. stoljeća.

Kroz pera „novinara“ Informer hr u njegovom online izdanju, tog glasila koje u prijevodu s engleskog neprikriveno samog sebe naziva “cinkaroš”, ubojice čine sve kako bi zamazale oči vlastitim građanima pa kliko košta nek' košta, a koštat će budućnosti. Sve s ciljem kako bi se u prošlost ne vraćamo, jer u prošlosti stanuje njihova ne samo moralna, već i očigledna kaznena odgovornost. Ili kako se u prošlost vraćamo onako kako to nama odgovara, natenane, na razvaline ljudskih života i spaljenih kuća koje su zatrli i spalili upravo ludi piromani iz službenog Zagreba. I koji bi sada žrtvama čačkali po živim ranama, tako što ih huškaju na nekakvo “drugo poluvrijeme”.

Tek stidljivo, na marginama javnosti, pojavile su se pojedinačne izjave onih hrvatskih suvremenika događaja koji su imali hrabrosti prošaputati kako je svim režimima od Franje Tuđmana do Andreja Plenkovića uspjelo ono što nije uspjelo ni Anti Paveliću za vrijeme NDH: protjerati Dalmatine iz Dalmacije, protjera građane Republike Hrvatske iz svoje domovine, i zacementirati rezultate takvog protjerivanja. Šapat o tome kako su Dalmatini zapravo samo “kolateralna žrtva” Milošević-Tuđman sumanutog dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine, Ćosić-Sušak fašističke ideje o “humanom preseljenju” stanovništva, jednostavno se nije mogao čuti jer su buka i bijes pokrili cjelokupan javni prostor u Republici Hrvatskoj.

Nije se, dakle, nikako moglo čuti kako je svaka ona kuća i svaki život koji su Tuđmanovi pripadnici “ZNG-a”, Suškovi “Hrvatski radikali”, Đapićevi “HOS-ovci”, Wernerva i Gotovinina „Hrvatska legija“ 90-ih godina XX. stoljeća “branili” spaljena sela, a životi ugašen pod parolom: “Dabogda te oni branili”. Takvim čovjekolikim stvorenjima, koja su lišena ljudskosti pa samim tim i muda, nije bio problem u istu rečenicu strpati “muda” i “genocid”. Muda nemaju, to jest kukavice su, to jest lešinari. A što je više zločina, a po mogućnosti i genocida, njihovi zlatni rolexi i bijesni džipovi bit će sve zlatniji i sve bjesniji.

“Neovisne dnevne novine”, kako sebe naziva Informer hr, ne bi bile toliki problem kad bi one bile nekakvo marginalno glasilo koje izdaje skupina fašističkih luđaka. Ma ne, urednici tih novina su samo dovoljno glupi pa, u vlastitoj pohlepi, ne prezaju javno pokazati vampirske zube, za razliku od ovih “mainstream” medija, kojima upravljaju neki od doajena ratnohuškačkog novinarstva, koje radije to uvijaju u ruho potresnih individualnih životnih priča i revizionističkog palamuđenja “političkih analitičara”. I u svemu tome uživaju svakojaku podršku ili u najboljem slučaju prešućivanje najmoćnijih ljudi u Republici Hrvatskoj.

Nacisti, nema sumnje, neće prezati od nastavka sisanja krv vlastitim građanima po potpuno istom receptu kao što su to radili zadnjih tridesetak godina. I tako unedogled. Jer jebe se vampirima za budućnost, a i otkud im muda. Bitno je da je krvavo, jer je onda i profitabilno. A koliko će tuđe djece zbog toga zaplakati, dokazano ih se ne tiče. Sve dok ova banana državica, lišena budućnosti, s falsificiranom poviješću, ne ostane sasvim pusta, što i je konačni cilj ovakvog prženja mozga.

Stiglo se, dakle, do spominjanja “muda” i “genocida” u istoj rečenici.

Rijetki pristojni ljudi javno se pitaju je li moguće niže pasti? Moguće je.

Je li moguće kako se ništa nije promijenilo u 30ak godina? Ne samo kako je moguće, već je i sasvim logično.

Hoće li nam ikad biti bolje? Naravno neće, odnosno bit ćemo samo jedna u nizu stabilno nesređenih država, koju prevodi stabilno zla “elita”.

Pa dobro, onda smo to valjda i zaslužili. Jer nitko, na primjer, nije upitao glavne ljude na HTV-u kako je moguće kako su kobnog dana u listopadu 1993. godine u središnjem Dnevniku prešutjeli kako se 150 000 stanovnika Dalmacije kreće na brodovima prema Italiji, gdje im tamošnja policija zabranjuje ulazak u mediteransku čizmu. Istih tih dana, istih tih večeri, u udarnom terminu u 20 sati, HRT je na svom prvom program emitirao show nekog bratskog cirkusa, pokazujući najdublji mogući prijezir prema nesretnim ljudima koji su na svome vratu osjetili vampirski ugriz lažnog patriotizma.

Među njima bi je i otac ovogodišnje pobjednice DalmaSonga (koji se održava u Parizu, jer je dalmatski jezik u RH zabranjen), Anne Zago-Dirsi. Za velikohrvatske patriote bio je četnik, orjunaš, rušitelj hrvatske države, za Francusku u kojoj živi i on i njegova kći bili su dovoljno dobri.

Otac Anne Zago-Dirsi imao je običaj poigravati se s nacionalističkom logikom pa je svojevremeno na vijest kako je Republika Hrvatska postala članica NATO-a rekao kako će to usporiti, ali nikako neće zaustaviti “njihov” (zna s čiji) napredovanje u projektu potpunog zaborava imena Dalmacije. Također, šalio se, sve “stare hrvatske zemlje” opet će jednoga dana postati “naše”, samo da opet malkice ojačamo.

Gospodin Zago-Dirsi se šalio, mi smo se smijali, a Informer je ovih dana to, mrtav ozbiljan, i objavio. Vampiri će, eto, nastaviti soliti vlastita muda i žive rane žrtava nacističke ideje o “humanom preseljenju” i Velikoj Hrvatskoj.