Stav prema Dalmaciji

Piše: Juliana Martinis

Jesu li predstavnici takozvanih „ljevičarskih“ stranaka u Republici spremni sukobiti se s HDZ-om i ostalim neonacističkim strankama i obraniti Dalmaciju od svega što se u regiji događa?

Ima tome dvanaest godina kako smo na jednom neformalnom skupu održanom u Dubrovniku konstatirali kako takozvane „ljevičarske“ stranke (koje, BTW, u Republici Hrvatskoj ne postoje), prvenstveno SDP, snosi veliki dio odgovornosti za dolazak i opstanak na vlast HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera. Sjećamo se iskrenog razgovora između velikog broja članova predsjedništva SDP-a i dvadesetak ljudi mahom iz nevladinog sektora i medija, kada su otvoreno analizirani razlozi izbornog debakla i razmatrani prijedlozi što i kako dalje.

Tada je, kao i mnogo puta nakon tog skupa, SDP-ovim podružnicama u dalmatinskoj regiji savjetovano neka se pitanje statusa dalmatinske autonomije mora podići na najveći mogući nivo kako bi stanovnici ove regije s pravom mogli očekivati pozitivna rješenja. Rečeno je kako je najozbiljniji problem, odnosno kako je najzbiljnija prepreka za to Ustav Republike Hrvatske, kako se treba inicirati donošenje izmjena i dopuna Ustava što bi trebalo riješiti neodrživo stanje statusa Dalmacije, od njezine reintegracije preko njezinih nadležnosti do financiranja i imovine. O ostalim bolnim mjestima u Ustavu, kao što je na primjer preambula gdje se na zakukuljen način spominje ustaška vojska kao legitimna hrvatska vojska, drugom prilikom.

Prošlo je nekoliko godina otkako je Ustavni sud ukinuo Statute četiriju dalmatinskih županija i prisilio županije neka djeluju prema oktroiranim Statutima na što „ljevičarske“ političke stranke nisu reagirale. Ovo ne čudi kada se zna kako je bivši predsjednik i premijer Ivica Račan otvorio šampanjac kada je doznao kako su kobnog 29. 9. 1993. prostrije Dalmatinske akcije u Splitu odletjele u zrak. Paradoksalno, gotovo svi članovi Dalmatinske akcije napustili su tu stranku i prešli u SDP, što je nečuveni presedan. 

Također, prije nekoliko godina donijet je novi Zakon o lokalnoj samoupravi koji se županijama dodjeljuju nešto veće ovlasti čime su se dodatno ugrozili dalmatinski prirodni resursi, a Dalmacija stavljena pod veću šapu zagrebačke političke mafije. Rane – od prodaje Dalmagasa i podvodnih bušotina u dalmatinskim teritorijalni vodama INA-i za 30 zlatnika, privatizacijske pljačke ’90. godina prošlog stoljeća i svega što se kasnije događalo – nikada neće zacijeliti. Ipak, prije dvanaest godina članovima, simpatizerima i ostalima koji su radili na SDP-ovoj kampanji otvoreno je rečeno kako na parlamentarni izborima 2015. trebaju osvojiti glasove birača kristalno jasnim stavom o pitanjima koja muče Dalmaciju. Kako se moraju pozabaviti problemima zbog kojih su dalmatinski stanovnici doživjeli da budu toliko siromašni kao nikada prije u svojoj burnoj povijesti. I kako moraju ponuditi rješenja. A rješenje prvo treba tražiti u ustavnim promjenama.

Taj stav nikada, pa ni tada nije jasno i glasno izrečen, stoga se nameće logično pitanje jesu li SDP, njegovi lideri, članovi, simpatizeri i glasači zbilja spremni pomoći Dalmaciji?

Istine radi, SDP je u Dalmaciji, nakon što se jedva uspio sabrati poslije izbornog poraza na izborima 2015. i 2016. godine, ipak pokazao snagu oduprijeti se teškim izazovima dežurnog krivca za sve promašaje u državi, što se inače svakodnevno brutalno plasira od strane kontroliranih provladinih medija. 

Istine radi, članovi SDP-a iz Dalmacije zajedno sa svojim kolegama iz drugih hrvatskih regija godinama s trude učiniti nemoguće od raspoloživih sredstava. Posebno se fokusiraju na mlade i žene u ruralnoj sredini i kontinuirano pomažu upravo ovim grupama kako bi izišli iz teške ekonomsko-socijalne situacije. Pitanje rodne ravnopravnosti kod njih je na zavidnom nivou, baš kao i LGBTQ+ pitanje. Najbolji programi za žene, za njihovo zapošljavanje i sve aktivnosti koje doprinose ravnopravnosti spolova dolaze upravo iz SDP-a, što je za svaku pohvalu. Malo je poznat podatak kako u dalmatinskim selima ima 200ak ženskih udruga i kako sve te udruge koriste fondove SDP-ovog fonda za gospodarstvo, zapošljavanje i ravnopravnost spolova.

Istine radi, SDP kontinuirano kritizira upitne, kontroverzne i štetne poteze aktualne vlasti. Podržava svaki protest nesretnih građana ove banana državice. Zajedno su i s novinarima i s udrugama građana. Nemaju pristup nacionalnim medijima, baš kao pripadnici prodalmatinskih inicijativa DDF i DK. Baš kao članovi obitelji onih koji su ubijeni, silovani i protjerani samo zato jer su Dalmatini. Doduše, fizički se nasrće i na članove, simpatizere i aktiviste SDP-a. Svaki izbori u lokalni zajednicama pretvaraju se u lokalni obračun „kod ok corrala“. 

Očito je kako se SDP svakodnevno susreće s velikim brojem problema i zapravo od dnevne strke počinju zapostavljati ono što bi trebao biti temelj njihove izborne kampanje kada je u pitanju Dalmacija. A to je stav prema Dalmaciji i stav prema dalmatinskoj autonomiji! Taj stav trebao bi im donijeti glasove stanovnika Dalmacije i dovesti ih na put osvajanja Hrvatskog sabora i brojnih dalmatinskih lokalnih samouprava. SDP, a posebno njegovi lideri moraju u najkraće vremenu smoći snagu i izaći pred stanovnike Dalmacije s jasnim stavom o dalmatinsko pitanju. Što to prije naprave prije će se moći otrgnuti od zamornog i nepotrebnog predizbornog kalkuliranja koje je, usput rečeno dovedeno do apsurda i može izazvati nepovjerenje birača.

U ovom trenutku SDP je vjerojatno najjača opozicijska stranka, a samo ujedinjena s prodalmatinskim inicijativama, DDF i DK, može biti dobitna kombinacija u predstojećim lokalnim izborima. SDP i njegovi lideri nemaju pravo propustiti ovu jedinstvenu priliku. Ne zato što je nikada više neće imati, nego zato što nemaju više pravo kockati se s povjerenje građanske Dalmacije. I Hajdaš-Dončić i Arsen Biuk i stali visokopozicionirani članovi SDP-a izričito tvrde kako to nije više ona stranka koja je provocirala HDZ. Potpuno je jasno kako im nije lako. Posebno Biuku, od kojeg se očekuje da predvodi realnu socijaldemokratsku opciju u Dalmaciji. Treba pokazati mudrost, viziju, snagu i suosjećanje za Dalmaciju. Dati nadu za budućnost!

Dalmaciji su potrebni ljudi koji je vole i koji su spremni na osobnu žrtvu radi koraka unaprijed. I upravo zbog toga poruka socijaldemokratima – Nema se više šta čekati. Vrijeme je za akciju.