Smiješi nam se ponor

pišeꓽ Juliana Martinis

Živimo u posttranzicijskom vremenu, dok na vlasti imamo autoritarizam, koji se kroz neko vrijeme, može pretvoriti u otvorenu diktaturu koja će proizvesti brojne ljudske žrtve. 

I to možemo utvrditi 26 godina nakon trećesiječanjskih izbora. 

Pa što se, dovraga, promijenilo od devedesetih? Vidimo sadašnjeg ministra vanjskih poslova, Grlić Radmana, kako se razmeće u medijima i opisuje treći siječanj 2000 kao veliku prijevaru, a dokaz za to je, kako kaže, činjenica kako je HDZ još uvijek na vlasti.

A gdje su sada bivše vođe trećesiječanjskih promjena? Što rade? Rade u nekim oporbenim strankama ili se druže s Plenkovićem. Ili su otišli u mirovinu ili se bave privatnim poslom (iako nema boljeg posla od politike – barem ne u našoj zemlji). Kad vidim i čujem neke oporbene vođe kako trče okolo i miješaju se s Plenkovićem, većini normalnih građana je muka. Dakle, vidljivo je kako je za te vođe činjenica kako je društvo na rubu kolapsa ne znači ništa.    

Vlada od parlamenta pravi cirkus i pretvara ga u reality show koji mogu pratiti samo oni s jakim živcima i zdravim probavnim traktom, a na to pristaje i oporba, kako bi za sebe ugrabila koju mrvicu medijske pažnje koja vidljivo nedostaje zbog HDZ-ovog medijskog mraka i narcisoidne agitprop logike, što implicira kako se priča/piše samo o njima i njihovom neprikosnovenom vodstvu. Predstavnici vlasti toliko su zauzeti vlastitom promocijom pa su zaboravili pogledati iza sebe, a tu je sve veća pukotina nastala eksplozijom zbog prenapuhanih obećanja. Nisu učinili ništa od onoga što su obećali, štoviše, uništili su sve čega su se dotaknuli i to se ne može nadoknaditi šarenim lažima poput pjevajuće fontane ili tko zna čega.

Kako sada stvari stoje, oporba ne treba ništa posebno raditi? Samo treba pronaći način za pokazati kako je sposobna zamijeniti sadašnju vladu, a za to joj je potrebno jedinstvo i zajednički stav. Plenkovićem je došao do svog kraja, smiješi mu se  ponor koji je sam iskopao. Kompletna vlada, sa svim satelitima i pomagačima, ne vrijedi ni lipe bez velikog, dragog, ljubljenog vođe, Andreja Plenkovića, a oni dobro znaju kako ako Plenkovićev ugled padne u očima njegovih birača, to je kraj njihove vlade.

Oporbena logika trebala bi se, osim jedinstva (naravno, ne jedinstva s onim ekstremistima, doduše rijetkima koji nisu dio piramide), temeljiti na upornom ukazivanju na neispunjena obećanja i velike pogreške koje je aktualna vlast činila tijekom ovih godina, svakodnevno, kao i na strpljenju i forsiranju jasnih rješenja. Vlada će garant, a to već sigurno čini, raditi na tome da ispali sve svoje oružje na oporbu, ali njihovo oružje postaje sve neučinkovitije.

Vlada računa na nejedinstvo oporbe i predstavnika tzv. lažne oporbe, onih koji se predstavljaju kao Plenkovićevi protivnici, ali očito igraju za njega. Protiv ove kampanje uništavanja oporba se mora žestoko boriti, jer će udarci biti strašni i nemilosrdni – vlast drži sve „medije“ u svojim rukama i sigurno će ih koristiti još prljavije, ako je moguće, nego prije. Oporbeni koalicijski blok treba formirati zbog nadolazećih izbora, jer, što god razni analitičari i stratezi govorili, građani će glasati protiv Plenkovića samo ako vide kako je demokratska oporba jedinstvena i odlučna boriti se i pobijediti. Treba igrati pametno, biti strpljiv i potaknuti protivnika da vlastitom propagandom (što znači "udariti oporbu što jače možeš") okrene građane protiv sebe, kao što je to učinio Franjo Tuđman prije svoje smrti.

Je li vlada već počela paničariti, jer znaju kako bi izbori mogli predstavljati početak njihovog kraja, pa će sada taktizirati s datumima (zima ili proljeće?), ispitivati ​​i analizirati javnost kako bi vidjeli bi li pronašli pravi trenutak za izbore i bi li možda bilo dobro spojiti izbore. Što god vlada odluči u vezi s izborima, odgovara oporbi: ako imaju dobre kandidate i svi jedinstveno stanu iza njih, onda će se šanse za pobjedu znatno povećati, a dobar rezultat na izborima sigurno će pogurati oporbu na nekim drugim izborima koji će se uskoro ponovno održati.

Konkretno, kada je riječ o oporbi, zajednički demokratski blok trebali bi formirati SDP, Možemo, IDS, HSS, Laburisti (ako ta stranka još uvijek postoji) – i oni bi bili jezgra oko koje bi se mogle okupiti neke druge oporbene stranke i tako povećati mogućnost pobjede. Građanima treba pokazati kako je oporba nepokolebljiva u svojoj želji za smjenu sadašnje vlade. Možda ćemo se iznenaditi koliko građani žele promjene i koliko im je muka od ovog HDZ-ovog cirkusa. Kad bi ljudi iz Dalmacije bili dovoljno pametni, odavno bi se okupili oko DDF-a i već bi u par mandata imali svoje predstavnike u Hrvatskom saboru, pa bi i oni bili dio fiktivne koalicije za pobjedu HDZ-ove mafije.

Potrebno je samo malo hrabrosti, inteligencije i karaktera kako bi se učinilo ono što je potrebno. Ako ostane na vlasti još neko vrijeme, HDZ će ovu državu, prvenstveno Dalmaciju, odvući u ponor i trebat će trebati dugo, dugo vremena kako bi se izvukla iz ove gabule. Ako se oporba i stanovnici Dalmacije nastave neozbiljno ponašati, potpisat će pakt s vragom koji će ih umoriti do lake, ali sigurne smrti, a svoju djecu i unuke ostaviti neka čame bez nade i budućnosti.       

Vrijeme je za preuzeti odgovornost! I to se odnosi ne samo na političare već na sve građane.