Heated Rivalry sexy serija s ozbiljnom pričom

pišeꓽ Ivor Morosin

Već nakon trećeg tjedna prikazivanja Heated Rivarly postala je četvrta najgledanija TV serija svih vremena, a od nedavno se može pratiti i na hrvatskom HBO-u 

U trenutku kad je serija ‘Heated Rivarly’ izašla iz niše i zakoračila u široku distribuciju, dogodila se čarolija kakva se serijama ponekad događa mimo svih planova, tablica i algoritama – jednostavno je eksplodirala. Ne samo zbog neke savršene marketinške strategije, nego zato što su gledatelji odradili posao umjesto PR odjela. Preporuke su se širile brže od spoilera, fanovi su se ponašali kao da su upravo otkrili tajni prolaz u zabranjenu biblioteku užitaka, a društvene mreže su se pretvorile u kolektivni, blago zadihani uzvik: ‘Jeste li gledali ovo?’ I, naravno, i RH ju je jedva dočekala – s onim poznatim miksom nestrpljenja, znatiželje i pohlepe – jer tko ne voli seriju o kojoj svi pričaju.

Na prvu, ‘Heated Rivarly’ izgleda kao školski primjer televizijske romanse s gay tematikom koja u današnje vrijeme ne bi trebala biti nešto šokantno. Ta već smo 1981 u Dinastiji imali Stevena Carringtona. Nije prva serija o gay ljubavi, outanju i seksu, a formom se isprva doima kao doista klasična romantično-erotska priča. 

Dvojica profesionalnih hokejaša, Kanađanin Shane Hollander i Rus Ilya Rozanov, zakleti rivali na ledu, privatno započnu tajnu vezu koja kreće kao čisto fizički ispušni ventil, a postupno se pretvara u dugotrajan, emocionalno složen odnos. No, serija vrlo brzo pokazuje kako je svjesna vlastite formule i kako je koristi s distancom. Ovo nije bajka o ljubavi, nego priča o odnosu koji se razvija unatoč sustavu u kojem egzistira – i upravo protiv njega. Rivalstvo na ledu ovdje nije samo sportsko, nego simboličko – sudar dviju verzija muškosti, dvaju nacionalnih i kulturnih konteksta, dvaju načina kako se nositi sa strahom.

U središtu priče su Shane i Ilya. Shane je kanadska hokejaška zvijezda, medijski uglađen, profesionalno discipliniran, temperamentom zatvoren. Zna kako se preživljava u sustavu – šuti, kontrolira, gura osjećaje pod tepih. Ilya je njegova suprotnost – ruski supertalent, provokativan, impulzivan, jezičav i opasno svjestan vlastite karizme. Njihov prvi susret izvan leda nije romantičan, nego eksplozivan – mješavina bijesa, kompetitivnosti i kemije koja bi zapalila i led. Od tog trenutka nadalje, serija prati njihov odnos kroz godine i susrete koji se ponavljaju, variraju i produbljuju – od tajnih noćnih susreta do emocionalnih lomova u kojima postaje jasno kako njihov odnos, iako magnetično i brutalno sexy, ni približno nije samo sex.

Njihovi pojedinačni lukovi grade se precizno i bez patetike. Shane postupno shvaća kako karijera bez autentičnosti ima pomalo gorak okus i kako se savršeno kontroliran život može raspasti. Ilya, s druge strane, vrlo dobro zna koliko ga outanje i otkrivanje može stajati – ne samo ugovora, nego i sigurnosti, obitelji, povratka kući. Njihova zajednička drama proizlazi upravo iz te asimetrije – ono što je za jednog profesionalni rizik, za drugog je egzistencijalna prijetnja. Serija mudro izbjegava velike melodramatske obrate i radije se zadržava na sitnicama – pogledima u svlačionici, kratkim porukama, nervoznim susretima u hotelskim hodnicima, trenucima u kojima bliskost donosi olakšanje, ali i novu vrstu straha.

Glumci koji ih utjelovljuju funkcioniraju upravo zato što ne igraju karikature. Hudson Williams kao Shane suzdržan je i s unutarnjom napetošću koja vibrira na kilometre, dok Connor Storrie kao Ilya unosi nemir, ironiju i nepredvidljivost. Njihova kemija nije samo stvar tijela. Ona proizlazi iz ritma, iz stalnog odmjeravanja, iz igre tko ima kontrolu, a tko se samo pretvara da je ima. To je gluma koja razumije kako se prava napetost rađa tek onda kad požuda počne remetiti uredno posložene ambicije. Zanimljivo je kako se kroz ritam cijele priče, njihova odnosa i načina na koji se ponašaju – prenosi i sama činjenica kako s radi sportašima. Njihovi se životi, njihova ljubav, njihovi osjećaji, njihova veza u seriji nerijetko odigravaju po logici sportske igre, u ritmu palica i pakova na ledu. Doista impresivno sjedinjavanje sadržaja i podteksta s formom.  

S druge strane, tu su Scott i Kip (glumeꓽ François Arnaud i Robbie GK) koji imaju sasvim drugačiju ulogu. Scott je isprepadani mucho hokejaš koji upoznaje Kipa u prodavaonici voćnih smoothieja. Njih dvojica nakon prvog seksa počinju živjeti zajedno i u zlatnom kavezu sve je idealno. Ali, Scottova isprepadanost odaje jasnu sliku života pripadnika LGBTIQ+ zajednice u pretjerano maskuliniranom svijetu. Njihova veza je potpuno drugačije od veze Shanea i Ilye, ali je prati sličan kontekst. Jedina je razlika u tome što je Kip otvoreno gay i izravno traži od svoga partnera neka i on bude otvoren bar prema prijateljima i rodbini ako ne za cijeli svijet. No, Scott nakon kratkog gubitka Kipa, odlučuje se na nesvakidašnji potezꓽ javno, pred TV kamerama, nakon osvajanja prvenstva, poziva Kipa na led gdje ga poljubi. Ovaj obrat imat će snaže implikacije za razvoj serije u idućim sezonama, ali i na eventualno javno outanje bar jednog hokejaša igrača NHL-a.

Tu je i rukopis autora koji vrlo dobro razumiju televiziju/streaming kao medij zabave, ali i kao prostor ideja. Iskustvo rada na popularnim serijama osjeća se u sigurnoj dramaturgiji, ali i u hrabrosti da se u mainstream pakiranju provuku teme koje su sve samo ne ugodne. Poštuju se uzusi streaming zabave – epizode su dinamične, emocionalni udarci precizno tempirani, cliffhangeri postavljeni kao fino naoštrene udice – ali se pritom ne bježi od ozbiljnih pitanja.

Jedno od njih danas je gotovo paradoksalno aktualno – zašto je outanje u profesionalnom sportu još uvijek rizičan pothvat? Hokej, sa svojim mitovima o žestini tvrdih momaka, njihovu malom broju riječi u komunikaciji i kolektivnoj lojalnosti, idealan je laboratorij za ozbiljnu psihoanalizu performativne muškosti. Iako se gro radnje odvija u dijelu svijeta gdje je homoseksualnost prestala biti zabranjena tema (Kanada i SAD), u svijetu hokeja ona se ipak doživljava kao poremećaj reda – nešto što se tolerira samo ako ostane nevidljivo, bez posljedica po svlačionicu, sponzore i iluziju ‘normalnosti’.    

Zanimljivo je kako je muška str8 publika reagirala s posebnim oduševljenjem, jer je dobila rijetku kombinaciju – erotsku napetost bez cinizma i emocionalnu priču bez patetike. Pa onda još četiri zgodna tipa koji izgledaju bogovski, ubijaju kemijom i mi sve to vidimo čak i kad se skrivaju. Ono što time želim reći je kako je ovo serija o muškarcima, i to gay muškarcima, ali nije serija samo za muškarce, još manje samo za gay muškarce.  

‘Heated rivalry’ uspijeva, jer je pametno, relevantno, seksi i iako udovoljava gledateljima, ne podcjenjuje ih. Vjeruje kako možemo istodobno uživati u prizorima istospolnog seksa i razmišljati o društvenim strukturama koje ih okružuju. To je serija koja dokazuje kako pamet i užitak nisu suprotstavljeni pojmovi, nego saveznici. A ako pritom još i malo razljuti homofobe – to bolje.