Nebesnici

Piše Don Andreo Dominis

Davne 1776. godine predsjednik Amerike, Thomas Jefferson, napisao je Deklaraciju o neovisnosti koju je Kongres usvojio, glavno načelo deklaracije bila je dužnost nacije protjerati tiransku vladu

Ta Deklaracija, baš kao i Francuska buržoaska revolucija 1789. godine, kojom je ukinut feudalizam, označila je prijelaz čovječanstva iz predpolitičkog u političko doba. Carevi, kraljevi, sultani i drugi protagonisti do tada, dominantne i vladajuće teorije krvi i tla nisu mogli prihvatiti načlo bratstva, jednakosti i slobode, to jest, prijenos suvereniteta s njihovih u ruke građana. Zato su cijelo XIX. i XX. stoljeće provedeno u stalnim ratnim sukobima. Od Drugog svjetskog rata do danas cijeli civilizirani svijet uspostavio je načelo prema kojem su državne vlasti servis građana koji služi pomaganju ljudima i olakšavanju života.

U Republici Hrvatskoj i danas vrijedi, u psihički stabilnim društvima davno napuštena, teorija krvi i tla. Pomoću te teorije, kao i putem bezumnog veličanja prošlosti, sve vlade, pa i one u bivšim jugoslavenskim državama, uspostavljaju vlast nad narodom i beskrupulozno tlače građane, iako u svim njihovim Ustavima piše kako suverenitet pripada narodu.

Štoviše, čak i u XXI. stoljeću Republika Hrvatska postaje jedinstvena po tome što je vlast vraća u predpolitičko doba. Zloupotrebom demokratskih pravila i korištenjem imanentnog nasilja; primitivni, beskrupulozni, nemoralni ljudi sele politiku u podzemlje. U tom svijetu bez svijesti i savjesti, daleko od očiju javnosti, igraju se igre bez granica u kriminalu, krađi, nasilju svih vrsta, ali što je najtragičnije, donose se i odluke o sudbini građana i države.

Njihovi gorki i otrovni plodovi, zaliveni krvlju nevinih ljudi, i danas su na stolu hrvatskog društva. masovna ubojstva Dalmatina, njihova silovanja i protjerivanja najnoviji je primjer toga. Na čelu tih neljudi je čovjek koji nosi neku zbiljno poremećenu manu koja ga čini i komičnim i monstruoznim u isto vrijeme. On je u stalnom sukobu sa svima koji ne podržavaju njegov neobičan talent za sociopolitičku destrukciju. Samo ga sljedbenici slijepo slušaju, kako bi narod rekao zlog oca i još gore majke.

Taj polusvijet, kao i svi pripadnici podzemlja na planeti, ne razmišljaju o sutrašnjici; oni znaju samo trošiti, jer troše tuđi novac. Nikada nisu ništa zaradili od svog rada, nikada se nisu oznojili od rada, sve je za njih seljačka poza ceremonije i rituala, koja krije beskrajno neznanje i licemjerje. Javno govore i proglašavaju ono što ljudi vole čuti, a čine sve suprotno od onoga što govore, jednom riječju – lažu.

To je pogubno za svakog pojedinca, za svaku zajednicu i dugoročno pogubno je za cijelo društvo. Pogubno je i za njih, ali oni to ne razumiju, jer za njih je glupost vrlina.

U Republici Hrvatskoj je, dakle, na vlasti političko podzemlje koje ne samo što ukida naša ustavna prava, materijalnu i fizičku sigurnost, mir naših obitelji. To podzemlje ugrožava same živote svih nas. To više nema nikakve veze s političkim strankama, slobodom medija; to postaje pitanje prava na život. Jer, u njihovom nakaznom i primitivnom, prostačkom i kriminalnom svijetu podzemne vlade nema mjesta za građane.

Sve što radi najbolji učenik ratnog zločinca i fašističkog diktatora, Franje Tuđmana, Andrej Plenković nastavak je smrtonosne nacionalističke ideologije koja nas je ‘90ih dovela do ratova zločina i genocida. I naravno, bezobzirne nasilne pljačke dalmatinskih javnih, gospodarskih i prirodnih resursa. Pod njegovom vlašću, u Republici Hrvatskoj, ljudi koji ne mjere stvarnost materijalnim gotovo su nestali. Netko je duhovito napisao kako u njihovoj autoritarnoj stvarnosti postoje samo dvije riječi, prva počinje slovom K, a druga slovom P.

Nisu to riječi na koje ste pomislili. Život u Republici Hrvatskoj podređen je kapitalu i profitu. Društveni život, kultura, obrazovanje i znanost gotovo su uništeni i svedeni su na estradu, spektakle raznih vrsta i kičerajski provincijalizam. Na žalost, ljudi više znaju o tome s kime se Severina poseksala, nego tko je dobio Nobelovu nagradu iz književnosti.

Zadnji je trenutak za nas u Dalmaciji kako bi se obračunali s izdajničkim političkim podzemljem. Zato bi riječi Thomasa Jeffersona kako je pravo i dužnost svake nacije promijeniti ili protjerati tiransku vladu koja ugnjetava trebalo provesti, pod hitno, dok ne bude prekasno.

S obzirom na to kako se radi o vladi podzemna i ne može se mijenjati na izborima, moramo ih izbaciti. I ne samo to, kada ih istjeramo s vlasti, više ne smiju imati mjesta među nama građanima, mora im se zauvijek zabraniti mogućnost javnog djelovanja i vođenja javnih poslova. Inače će naša djeca doživjeti da vide svoju djecu poput njih kako podzemlje ponovno dolaze na vlast nakon novih masovnih ratova, to bi značilo kako će Hrvatići stvarno i definitivno letjeti u nebo i postati nebeski narod.