Politička propaganda

Piše: Antonio Ivanišević

HRT postigla je još jedan nevjerojatan uspjeh: izmislila je najnoviji politički TV format, nešto između reality showa, TV prodaje, filmskog isječka i dokumentarno-obrazovnog programa.

Ovu svjetsku premijeru učinila je Državna krugovalna dalekovidnica (čitaj: HRT) dvadesetominutnom emisijom „Dan s premijerom”, emitiranom u subotu i nedjelju, neposredno prije središnjih vijesti ove televizije u 19:00 sati.

Za razliku od „kvizova”, ova pompozno najavljivana „ekskluzivna” emisija ima samo jednog natjecatelja: prati jedan dan (radni, a kakav bi drugi) u životu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Andreja Plenkovića.

Redaju se sastanci, „jedan, dva, tri… dvanaest”, broji novinar. Red snimaka sastanaka, kao inserti iz filma, red izjava glavnog glumca:

„Max Weber je pravio razliku između ljudi koji žive od politike i onih koji žive za politiku, i normalno je živjeti i za i od u suvremeno vrijeme, ali je bitnije živite li za”, objasnio je premijer svoju predanost poslu.

Zaista maestralno objašnjenje motivacije, kao ona gospođa u TV prodaji koja objašnjava kako je tenisice koje reklamira kupila jer je „morala trčati oko konja”.

Ako je istina, kako je novinar naglasio, kako je ovo bilješka o „uobičajenom radnom danu”, postavlja se pitanje želi li nam to HRT, koristeći nacionalnu frekvenciju, sugerirati kako premijer baš svakog dana osobno rješava baš svaki problem u RH.

Na dan kada su se kamere „slučajno“ zatekle u Vladi Republike Hrvatske, premijer je rješavao probleme suše, migranata, nabave vojnih aviona, „tenzija” između Croatia Airlinesa i zagrebačkog aerodroma, Hrvatske lutrije, šlepera koji ne mogu prijeći granicu s Bosnom i Hercegovinom, primio dva strana ambasadora, održao još nekoliko sastanaka i sjednicu Vlade.

To su samo unaprijed zakazani sastanci, ne računamo slučajne susrete po hodnicima.

Zabavi goste dok ne dođe šef

Ipak, u emisiji „Dan s premijerom” naučili smo neke zanimljive stvari.

Prvo, kako jedan dan s premijerom traje, u biti, dva dana: u subotu „Dan s premijerom”, premijera, u nedjelju „Dan s premijerom”, repriza.

Drugo, uvjerili smo se (a do sada smo samo naslućivali) kako su ministri nesamostalni i nesposobni završiti bilo koji posao ako tog dana ne vide Plenkovića.

Tako, u stvari, ministar Butković rješava prometn probleme, to rješenje neki drugi ministar primjeni kada ne zna šta će s valom izbjeglica koji prolazi kroz RH.

Ministar, kao što smo vidjeli na primjeru ministra Butkovića i njegovog sastanka s predsjednicima privrednih komora, dok premijer nije u prostoriji, može samo neobavezno ćaskati s ostalim prisutnima i čekati povratak premijera.

U nekim slučajevima prisustvo resornog ministra uopće nije neophodno (a pogotovo kad snima televizija), pa Vučić prometne probleme odnosa između Croatia Airlinesa i zagrebačkog aerodroma najbolje rješava bez ministara prometa, Davora Butkovića.

Iskusniji ministri, poput ministra unutrašnjih poslova, Davora Božinovića ni ne pokušavaju smetati kad Plenković radi njihov posao, pa se ni ne vidi na sastancima sa stranim ambasadorima. Toliko se opustio da kasni i na sjednicu Vlade. Ipak, premijer mu to blago zamjera, jer, kad će ministri čuti što su danas radili ako se ne vide s Plenkovićem. A on nema vremena za ministre koji kasne, mora baviti sav njihov posao.

Pošto je, čak i za „novinara“ HTV-a, bilo nemoguće ne primijetiti kako premijer, što bi rekao narod, iskače i iz paštete, taj fenomen je u kameru objasnio šef premijerovog kabineta:

„Predsjednik Vlade je kapetan jednog tima nad kojim on mora vršiti kontrolu svakog pojedinačnog sektora.”

„Kliko bude trebalo”

Ambiciozniji dužnosnici nižeg ranga, sudeći prema emisiji „Dan s premijerom”, shvatili su tu veliku političku istinu – kako je najvažnije bar jednom dnevno sresti Plenkovića, pa se trude očešati ga bar malo u prolazu, u hodniku, poput gradonačelnika Virovitice, Ivana Kirina.

Plenković tijekom ceremonije otvaranja nečega, gotovo šapatom pita Kirina:

„Koliko ćeš nam love uplatiti…?”, a ovaj mu odgovora: „Koliko bude trebalo.”

To su, izgleda, najplodotvorniji trenuci u životu hrvatskog političara, kada možeš iznenaditi Plenkyja dobrom viješću kako će u nekoj fabrici biti zaposleno „i više” radnika nego što je bilo predviđeno. Zaturila se neka radna mjesta, nismo ih ni primijetili, ali dobro je, našli smo ih. I još kada imaš tu priliku Plenkovića osloviti sa „šefe”. Jer, samo političke analfabete mogu pomisliti kako Plenković nije bog Sunce, a kako su gradonačelniku Virovitice šef građani tog grada koji su ga izabrali.

Zato je premijerov savjetnik pohvalio gradonačelnika Kirina:

„On je čovjek u punoj aktivnosti, Virovitica je grad koji se brzo razvija, treba pomoći u ubrzanju sve te procedure sa stranim investitorima.”

Kako se najbolji poslovi završavaju u pola glasa osvjedočili smo se i prateći premijerovu posjetu zagrebačkom aerodromu. Plenković je tijekom ceremonije otvaranja nečega, gotovo šapatom upita direktora aerodroma, baš ka i Kirina:

„Koliko ćeš nam para uplatiti…?”, a ovaj mu odgovora: „Koliko bude trebalo.”

Tako se razgovara sa premijerom:

„Koliko je para prošle godine zaradio aerodrom?”„Koliko Vama treba.”

To je ta precizna i transparentna računica. Inače, primijetili ste, premijer se direktoru obraća sa „ti”, a direktor premijeru s „Vi”, što je normalno.

Redakcija zakulisnog programa

Što je ovo trebalo HRT-u? Iako smo svašta zanimljivo vidjeli, „Dan s premijerom” nikako se ne može nazvati informativnim programom u javnom interesu, nije snimljeno ništa što će agencije pohitati zabilježiti i javiti svijetu. Daleko informativnija emisija bila bi „Dan s penzionerom”.

Ne sumnjamo kako će ova emisija biti i gledanija od reality showa, ali nismo primijetili blok reklama ni prije, ni tijekom, ni neposredno poslije ove emisije. Komercijalni razlozi se, dakle, također mogu isključiti.

Riječ je o čistoj političkoj propagandi, a ona je zabranjena izvan izborne kampanje. Je kako se ovih dana priča o predstojećim lokalnim izborima, ali kampanja služben još nije počela. Javna tijela mogu se oglašavati u elektronskim medijima, ali zakonom je izričito zabranjeno tom se prilikom koristiti likom bilo kojeg političara ili državnog dužnosnika.

Ne, ovo nije plaćeno političko oglašavanje i to ga čini još opasnijim.

HTV je prekršila zakon, jer ovaj se ispad uvijek može prikazati kao informativni program, iako on to nije. A nije ni komercijalni. Zato samo možemo nagađati tko je tu kome što, zašto i za koliko.

„Dan s premijerom” završava se kadrom u kojem premijer, prvi put sam ali s aktovkom u ruci, umornim korakom odlazi niz hodnik zgrade Vlade.

„Premijer nakratko odlazi kući, jer ga čeka večera sa stranim diplomatima”, objašnjava „novinar“.

„Jadan”, sigurno kroz suze kažu gledatelji ispred malih ekrana, spremni na neviđeno potpisati i račune za diplomatsku večeru i sve ostalo što im premijer predloži.