Pismo namjere

Pišeꓽ don Andreo Dominis

Drage stanovnice i stanovnici Dalmacije, članice i članovi, simpatizerke i simpatizeri jedinih realnih prodalmatinskih inicijativa DDF i DK, 

Snažna podrška koju biste trebali dati autonomiji Dalmacije u sastavu Republike Hrvatske obavezuje sve nas na borbu kako bismo proces prevladavanje mučnog političkog i socioekonomskog stanja u kojem živimo nastavili zajedno. Moramo vratiti građanima pravo kako bi po mjeri svojih potreba i dugoročnih interesa uredili Dalmaciju kao svoju zemlju.  

Samo zajedničkim snagama možemo obnoviti kredibilitet institucija te osobno i profesionalno dostojanstvo naših građana. Zato je i pitanje priznanja dalmatinskog političkog subjektiviteta među ključnim pitanjima vezanim za način funkcioniranja moderne hrvatske države: njezinog organizacijskog, ekonomskog i demokratskog ustrojstva.   

Uređena država mora biti zasnovana na povjerenju u vlastite građane — kao što i građanima moramo vratiti vjeru u državu. Temeljna ustavna reforma, zasnovana na participativnom sudjelovanju građana, nužna je za postizanje društvene dinamike kao preduvjeta svakog napretka. Dosljedna decentralizacija i regionalizacija vlasti, uz jačanje lokalnih samouprava, omogućit će građanima sudjelovanje u uređivanju organizacijskih pitanja koja se tiču kvalitete života i dinamike rješavanja najbitnijih egzistencijalnih problema.  

Uloga države je biti institucionalni jamac ostvarivosti navedenog procesa. Nažalost, mi se danas ne suočavamo samo sa sveopćom centralizacijom i najrigidnijom unitarizacijom u Europi, već i s klasičnom despotijom. U Republici Hrvatskoj odluke se više ne donose u jednom centru — nego u jednoj glavi. Zato moramo pobijediti i razvlastiti despota. Dok se to ne dogodi sve institucije, pa i one područne (županijske) i one lokalne (gradske i općinske), bit će samo puki provizoriji i kukavna fasada njegove uzurpatorske volje.

Umjesto razmetanja poželjnim političkim frazama, jedine realne prodalmatinske inicijative – DDF i DK – žele, zajedno sa sveukupnim prodalmatinskim društvom, obnoviti dalmatinsku regionalnu autonomiju (200. prije Krista - 1939. poslije Krista) — vratiti joj izgubljenu bit i iskočiti iz pogubnih fašistoidnih tabloidnih matrica unutar kojih se autonomija doživljavana kao problem ili prijetnja monolitnosti i stabilnosti hrvatske države. Upravo zato se, taj „monolit“ na naše oči svakodnevno raspada. Umjesto ponosne i prosperitetne europske zemlje postali smo veliki zbjeg i svjetski lider po intenzitetu ekonomskih migracija. Proces sveopćeg zaostajanja i osiromašenja ovdje je jedina politička konstanta.      

Nagrizajuća korupcija, kršenje zakonom zagarantiranih građanskih i ljudskih prava te ekonomske migracije koje su najizraženije upravo u Dalmaciji — dovele su dalmatinsko društvo do ruba biološkog opstanka. Zaustavljanjem ovih tendencija nitko se ne bavi — ni županijske vlasti ni Vlada Republike Hrvatske. Kako bi ljudi ostali na rodnoj grudi moramo im vratiti nadu tako što ćemo stvarati društvo realnih prilika i jednakih mogućnosti za sve. Pitanje suštinske dalmatinske autonomije u uređenoj Republici Hrvatskoj mora počivati na sustavni zakonima i jasnoj podjeli nadležnosti — a ne da, kao do sada, ovisi o trenutnim odnosima na relaciji između državne i županijskih administracija.

Stoga, postavljamo pitanje političke odgovornosti: gdje su se 1990 izgubile nadležnosti lokalnih samouprava i tko je odgovoran za njihovo postojano obesmišljavanje i sužavanje? Dalmacija ne smije biti talac bilo čije nesposobnosti, kompromiserstva ili najcrnjeg političkog nagodbenjaštva i oportunizma. Dužnost političara je ohrabrivanje društva i poticanja razvoja njegovih potencijala — a ne strašenje, učvršćujući gubitnički sindrom kao alibi za vlastite neuspjehe. Zato neuspješni moraju odstupiti!

Dalmaciji treba vratiti njezinu bit, autonomna regija — prije svega u političkom, ekonomskom, fiskalnom, sigurnosnom i kulturnom smislu. Dalmaciji nitko, pa ni središnja vlast, ne treba ništa davati, ali se treba izboriti kako je više ne bi pljačkali i nasilno otimali od nje. Dalmacija može samoj sebi omogućiti sve što joj treba. Pitanje Dalmacije tiče se i decentralizacije same regije — pošto ne namjeravamo jedan centar (Zagreb) zamijeniti drugim (Split/Zadar).

Zato ćemo otpočeti dijalog: od Raba do Vitaljine, od granice s BiH do Komiže. Zajednička država treba potaknuti i osigurati ravnomjeran institucionalni, privredni, infrastrukturni, demokratski i demografski razvoj svakog njezinog dijela. Pozitivno afirmiranje identitetskih specifičnosti bit će osnova nove privredne, kulturne i političke filozofije koja će Dalmaciju učiniti razvojnim resursom a ne mjestom za udomljavanje isluženih partijskih kadrova.

Moderan, politički realan i institucionalno jasno definiran koncept dalmatinske autonomije u okviru Republike Hrvatske mora osigurati njezinu istinsku, a ne fingiranu autonomiju. Prije svega poštovanjem i očuvanjem dalmatinskih regionalnih, nacionalnih, privrednih, vjerskih, ekonomskih, jezičnih i kulturnih kompleksnosti kao najeuropskije regije zajedničke i složene Republike Hrvatske. DDF i DK zato pozivaju sve stanovnice i stanovnike Dalmacije, pojedince i organizacije, neka kroz seriju razgovora i tribina, ili direktnim obraćanjima na našu e-mail adresu dalmatinskidemokratskiforum@gmail.com  uđu u neposredno sudjelovanje u dijalog na teme strateškog unapređenja i razvoja regionalne privrede, kulture, ekologije, poljoprivrede, sporta, zdravstva, obrazovanja, infrastrukture, turizma, javnog informiranja, itd… Jer, nam je vaš glas bitan!

Nijedna država ne može biti uređena i sretna ukoliko se njezini građani osjećaju kao njeni taoci. Podignimo glave i hrabro iskoračimo — jer Republika Hrvatska je i naša zemlja!