Ništa nije sučajno

pišeꓽ Livia Marinni

Svih ovih godina, pa i desetljeća, Dalmacija je bila i ostala glavni zec iz šešira za sve vlade, posebno one nakon pada Tuđmanovog klero-fašo-nacionalsocijalističkog režima.

Bivši američki novinar, koji se sada bavi glazbom, Karlo Morosin razgovarao je za "Autonomiju" o trenutnoj političkoj situaciji u RH. Dotaknuli smo se najave bivše predsjednica RH, Kolinde Grabar-Kitarović  o podizanju spomenika ustaškim jedinicama u blizini Imotskog, vojne parade i izostanka demonstracija protiv režima Andreja Plenkovića.

S ove strane Dinare svjedočili smo novim pokušajima friziranja povijesti. Naime, bivša predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović najavila je podizanje spomenika ustaškim jedinicama, za koje je upravo uz pomoć izmišljotina, poluinformacija i mitova o navodnim herojima snimljen film. U tom filmu, ustaše su prikazani kao „dobri momci“ koji su bili prijatelji savezničkih pilota. Iako se radi o revizionističkom pristupu povijesti Drugog svjetskog rata čiji je cilj prikazati ustaše kao borce za slobodu, a ne kao suradnike okupatora, zločince i fašiste, Grabar-Kitarović, čiju su obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata isti ti ustaški zločinci deportirali u logore, podiže im spomenik. Koliko su opasni ovakvi potezi i općenito takav je to narativ?

- Više od četiri desetljeća na ovim prostorima traje ustaško-Pavelićevska indoktrinacija društva. Sve strukture vlasti – od Tuđmana, preko Račana, Sanadera, Kosorice i Milanovića, pa sve do Plenkovića – nikada se nisu odrekle fašističko-šovinističkog projekta koji ljude u Republici Hrvatskoj i šire straši do kosti. Međutim, taj velikohrvatski bauk doživio je potpuni vojni krah i moralno poniženje krajem XX. stoljeća, te danas služi više kao avet za strašenje kako okolnih nacija tak i onih u samoj RH koji se protive klero-nacionalističkom ludilu.

U tom tonu treba promatrati i najavu podizanja spomenika ustaškim zločincima, jer ono ne služi nikakvom pomirenju, već je samo dimna zavjesa kojom se zaklanja pravi cilj – sveopći pljačkaški pohod ljubitelja ustaških koljača, danas stavljenih u službu krupnog kapitala. Zato velikohrvatski klero-nacionalizam nema stvarnu snagu, on je strašilo, samo još jedna brana novopečene klase koja se halapljivo bogati na našim plećima.  

Drugo, nisu samo ustaše na filmu dobri momci – ruska ambasada u Zagrebu i njihov establishment svake godine pažljivo i srdačno pozdravlja i sudjeluje u obilježavanju nekih opskurnih godišnjica, a i plaća pronacističke organizacije. Tu se otvara i druga dimenzija, dakle, antikomunizam ne znači nužno i antifašizam. Za Rusku Federaciju bilo je podjednako bitno srušiti komunizam zajedno s fašizmom. Tako danas veliki prijatelji iz Rusije već odavno čine uslugu svim antikomunističkim strujama na ovim prostorima time što oživljavaju poraženi sustav: bilo da se radi  četnicima, ustašama, ili nekih drugih, bitno je samo da stoje u liniji borbe protiv „babaroge“.

Mediji su s pozornošću pratili vojnu paradu u Zagrebu. Zanimljivo je kako u počasnoj loži nije bilo nijednog predstavnika ambasada ni diplomatskog kora Europske unije. Plenkoviću su se odazvali samo otpadnici. Oštre su reakcije u javnosti zbog incidenta sa zastavom i oštećenjem asfalta. Zbog čega je Plenković baš u ovom trenutku organizirao vojnu paradu?

- Plenković nije bio na paradi povodom 80 godina od završetka II sv rata, pa je potom otišao u Peking, a onda je fašistička krv u njemu provrila te je odlučio kako mora parada biti i u njegovoj selendri. Šalu na stranu, bila je to parada taština ove zemlje i ovog društva. Možemo analizirati i tumačiti do sutra, učitavati razne mračne ideje u sve to, ali bitno je to kako je to bio tek još jedan banalan potez u nizu očajničkih poteza zadnjih mjeseci, otkako je sveopća tiha pobuna unijela određene poremećaje u sustav.

Kome ova zemlja ima šta pokazati? I zbog čega? Nisu ovo više Tuđmanova vremena, kada je na vlasti bila nacistička garnitura koja je crpjela snagu iz ezoterije i starozavjetnog ludila, već je ovo najobičnija prigradska straćara od države, na čijem je čelu s brda – s dola skupljena družina nalik ekipi ispred drugstorea. Ovdje svako može raditi što hoće – samo ako može platiti.

Ako želimo shvatiti ozbiljno, odgovor je sljedeći: Plenković je organizirao paradu kako bi svojim očajničkim fašistički PR-om pokazao kako je njegov stabilokratski sustav čvrst, kako nema razloga da se Europska unija, SAD, Rusija ili Kina premišljaju oko suradnje s njegovim falangama, a da istovremeno Balkanu poruči kako je RH još uvijek, eto, nekakva sila. 

Što se tiče izostanka EU i ostalih s tog veledogađaja, pa, kako bih vam rekao, i oni moraju održati svoj nivo i svoj brend. Na tom tragu promatrajte ponašanje pojedinih država Prvog svijeta otkako s situacija s Gazom počinje prelijevati: njihovo dijete, stvoreno ukrštanjem kolonijalizma, imperijalizma i kapitalizma, odvažilo se i počelo djelovati samostalno po Bliskom istoku, pa se sada one pokušavaju odmaknuti od Izraela – doduše veoma kasno, jadno i čemerno – priznavanjem Palestine kao države. Ali i dalje govore o takozvanoj humanitarnoj katastrofi, kao da je riječ o poplavi, a ne o tome da jedna država sahranjuje čitav narod u Pojasu Gaze.

Tako treba gledati i RH: počele su se neoibertarijanske fašističke dahije odmetati, mic po mic, ne previše, ali taman toliko da centri moći ne mogu imati potpunu kontrolu nad njima. A zašto bi onda i dolazile na bilo kakav njihov karneval?

Nakon otkrića revizora kako je HDZ tijekom 2023. financirao opskurne ekstremističke udruge sredstvima iz državne riznice, pojavile su se informacije kako je RH zapravo planirala napad na Dalmaciju. Zanimljivo je kako je nedavno o sprečavanju građanskog rata u RH govorio i američki predsjednik Donald Trump, ali i ruski diktator Vladimir Vladimirovich. Kako komentirate ova otkrića i znaju li građani RH što je plaćeno njihovim sredstvima?

- Ono što ovdje znamo je to otkako je krenula ovoljetna velikohrvatska kleronacistička pobuna – Dalmacija ne može proći kao propagandni trik. Nekoliko puta su pokušali, ali sve i se razbilo kao valovi o hrid, stoga se možemo retrospektivno vratiti i shvatiti kako je Dalmacija sve ove godine, pa čak i desetljeća, bilo glavni zec iz šešira za sve vlasti, pogotovo za one nakon pada Tuđmanove nacional-socijalističke diktature.

Da, zašto ne, možda će biti terorističkih napada raznoraznih luđaka Plenkovićevog ili nekog drugog režima; Dalmacija će ovdje biti hrvatska Valhala, hrvatski Jeruzalem prema kojem hrvatski narod korača vjekovima, točnije 155 godina, ali, evo, nekoliko mjeseci traje ova velikohrvatska kleronacistička pobuna, i kako to da više nema toga kako se talijanaški iredentisti u Južnoj Hrvatskoj žele odcijepiti i pripojiti Italiji, kako taj građanski rat još nije započeo? Pa, tako što se hrvatska buržoazija, pogotovo ova HDZ-ova novopečena klasa koja spava nad bolom i patnjom vlastitih građana, uvijek branila tim mitom i skretala pažnju sa svog nagomilanog blaga u tajnim riznicama. O tome cijelo vrijeme pričamo: velikohrvatski ekstremni nacionalizam je dimna bomba za pljačku i skidanje najfinijeg mesa s kože svih nas u ovoj banana državici. Tko to ne želi vidjeti tako, a može: ili radi za njih ili je glup tko neka stvar.

A to što pričaju dva nacistička luđaka, Trump i Putin me ni malo ne zanima.

Ljubitelji lika i djela marka Perkovića Thompsona najavili su kako je 4. srpanj ove godine početak ideološke, kulturne i moralne čistke u Republici Hrvatskoj. Nakon koncerata u Zagrebu i Sinju, krenulo se sa zabranama raznih kulturnih događaja. Očekujete li nastavak ovakve prakse i kakav je rasplet političko-kulturne krize u Republici Hrvatskoj moguć?

- Prvo i osnovno kada izgovorimo Marko Perković Thompson moramo znati kako tu ne postoji nikakav lik i nikakvo djelo, postoji samo nacistička ideologija Nadaje, nema prognoze, sve što sam mislio palo je u vodu, sada je trenutno mirno i tiho more, ali uskoro će godišnjica pada Vukovara. Vidjet ćemo što će se tada događati, ali ovoj vlasti više nema nazad. Iz svakog njezinog poteza proizlazi još milijardu drugih ishoda, stoga su sve moguće crvene linije odavno prijeđene. Jedini paradoks ovoga je kako oni mogu pasti i do siječnja, ali mogu vladati još 10 godina. I to je najgori osjećaj, što zaista ne znaš što nosi dan, a što nosi noć u ovom nacističko kazamatu.

Zašto nema masovnih građanskih demonstracija protiv zločinačkog režima Andreja Plenkovića? Zašto ne reagiraju studenti, umirovljenici, radnici? Zašto elita šuti?

- Koja to elita? Budio realni, prosvjeda nema, jer nema tko prosvjedovati, posebno ne u Dalmaciji. Zadnjih 35 godina dogodila s planska izmjena demografske slike u Dalmaciji gdje su oni koji bi mogli prosvjedovati ubijani, istjerivani i potpuno obespravljeni kako bi se u njihove kuće i stanove te na njihova radna mjesta doveli poslušnici režima. Nikada i nigdje na svijetu poslušnik režima nije reagirao na nepravdu. Ono što Dalmaciji danas treba je buđenje građanske, urbane svijesti koja će se mic po mic boriti protiv narodnjaka u klubovima, narko mafije, korupcije, nepotizma i državnog kriminala, pa i nacističkih skupina koje harače po Dalmaciji, koja je tradicionalno antifašistička i antinacistička. Ali, sada dolazi do problema, nitko se ne želi baktati s tim, jer se boji za svoju golu egzistenciju. 

S druge strane, u unutrašnjosti Republike Hrvatske, dakle u Hrvatskoj i Slavoniji glume finoću i Bečku školu – oni ne prosvjeduju, oni ne demonstriraju – oni će sve riješiti dijalogom i političkim aktivizmom. Budimo svjesni kako niti jedan diktator nigdje na svijetu nije pao mirnim putem. Svi su pali nakon masovnih demonstracija i uličnih nereda, ne dosadnim brljanjem po okrugli stolovima.