U nedjelju 27. siječnja 2025. ulicama centra Splita defilirala je šacica jadnika koji su nosili fašistička obilježja i uzvikivala “Za dom spremni” I “Ajmo, ajmo ustaše”. Policija nije reagirala, što ne čudi.
Gradonačelnik Klisa, Jakov Vetma
Ne čudi prvenstveno stoga što je većina pripadnika policijskih snaga formalno ili neformalno članovi/članice neoustaških organizacija. Ako nisu formalni i neformalni članovi neoustaških organizacija, tada su njihovi snažni simpatizeri. Mnogi od njih glasaju za neonacističke organizacije, od HDZ-a na dalje. Sjetio li se bar malo, shvatit ćemo kako je HDZ i njihov fašistički diktator, Franjo Tuđman početkom ’90. godina XX. stoljeća dopustio širenje proustaškog sentimenta, a u svojoj knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“ rehabilitirao ustaškog poglavnika Ante Pavelića i njegov ustaši pokret te počeo s revizijom povijesti umanjujući broj stradalnika u ustaških logora smrti, prvenstveno u Jasenovcu i Jastrebarskom.
U svezi s ti, povodo događanja u Splitu još se uvijek nije oglasio preijer Plenković. Plenković se nije oglasio ni povodo toga što njegova stranka nudi Dalaciji i njezinim građanima. Ako ste obratili pažnju, izuzev u dva ili tri navrata tijekom prethodnih godina, on nikada o Dalaciji nije ni govorio trošeći više od par riječi, što je svakako dobro i indikativno. Dobro je, zato što to potvrđuje kako HDZ nema politiku za Dalaciju, a građani mogu to shvatiti na ispravan način na vreme. Kada je budu imali, a sklepat će već neke sastave za emisije bez stvarnog sadržaja (i sastavi i emisije), bit će nadam se prekasno za prevaru Dalatina/Dalatinaca razočarane tromošću lokalnih i državnih vlasti. Indikativno je, jer Vučić očito ne zna kuda bi sa svojom politikom prema Dalaciji, a sasvim sam siguran kako ne zna ni s kim bi pred građane, što je valjda i više nego očito. Da je htio, siguran sam kako bi već na neki način makar natuknuo kako podržava čovjeka koji se već mjesecima unazad nudi da bude faktor u stranci i regiji – Jakov Vetma. Ali nešto izgleda tu ne ide po Igorovim planovima.
Kako HDZ nema nikakav ozbiljan plan za Dalmaciju potvrđuje i najnovija izjava pretendenta na mjesto župana Splitsko-dalmatinskog, Jakov Vetma. Naime, on kaže kako HDZ još uvijek ne otkriva detalje svoje političke ponude ovo dijelu Dalmacije, jer želi da, parafraziram, program ima jaku izbornu poruku. To samo pokazuje jednu stvar, a to je kako će namjena tog programa biti kratkoročna – kako bi se osvojila vlast. Navikli smo na naprednjačke manire koji se podcjenjuje kognitivne kapacitete stanovnika Dalmacije, pa je valjda jasna namjera tom “senzacijom” koju će nam HDZ priopćiti u predvečerje lokalnih izbora, a pred kojom bi mi valjda trebali pasti u ekstazu na koljena i pored glasa za Vetu nacrtati i njegov lik na glasačkom listiću i tako doći do novih dužnosnika iz redova HDZ-a. Vetma doduše vrda u svojim izjavama, pa tako malo priznaje kako stranačka tijela (čitaj: Andrej Plenković) još uvijek ne zna koga će ponuditi stanovnicima Dalmacije kao kandidate za župane, a malo se bez blama sam ponudi riječima: Spreman sam postati župan. E, ali tu je problem.
Mi nismo spremni za gospodina Vetmu, a razlozi su brojni. Prvo, on predstavlja jednog od onih ljudi zbog kojih mrzimo devedesete godine. Ja ih se ne sjećam najbolje, ali sjećaju se moji roditelji, poznanici, prijatelji… Jesmo li već prožavakali i Plenkovića i Milanovića i razne druge, ali smo nekako navikli kako su tamo daleko, u Zagrebu, kako nam ne svraćaju često u Dalmaciju. Ali, izdajnik svog HSP roda na čelu Splitsko-dalmatinske županije, to već predstavlja atak na naše zdravlje. Siguran sam kako mu Dalmatin/Dalmatinac nije draži od proustaške politike Ante Đapića te me je zaista strah kako bi već koliko istog dana po sjedanju u fotelju radio na razbijanju ono malo kapaciteta kojih ima u razvlaštenoj, politički i financijski opljačkanoj te koloniziranoj Dalmaciji. Ako je izdao Đapića, nemam ni zrno sumnje kako će izdati i dalmatinske interese. Drugo, nije li Vetma jedan od onih što su mazali sendviče za put pripadnicima ne-hrvatskih nacionalnih zajednica po Dalmaciji? Danas bi taj isti Vetma htio biti dalmatinska perspektiva? Lijepo je kada neko promijeni mišljenje, ali od Vetme to nikada nismo čuli, bilo bi sjajno da jesmo, ali ovako on je samo još jedan u nizu onih koji su napustili HSP i Đapića kada su shvatili kako od njegove politike više nemaju koristi. Sada tu korist vide u mužnji Dalmacije.
Ako se ipak dogodi najcrnji rasplet po Dalmaciju i neki HDZ-ov kadar i po deveti put postane župan Splitsko-dalmatinski, za to će pored građana, krivicu snositi i one političke snage koje će mu u tome pomoći, jer sam neće uspeti. Birati HDZ-a za župana znači ne samo njega koji u Dalmaciji neće vidjeti ništa do li financijske koristi i fotelje, već i na stotine, tisuće novih pokondirenih tikvi, opapučenih opanaka, koji će cijepati novčanice od 500 eura, trošiti desetine tisuća o trošku građana na piće i meze za svoju partijsku vojsku. Sve ono što HDZ-ova vojska već čini po Republici Hrvatskoj, dobit će i Dalmacija. Na nesreću građana u ostatku države koji sve to već trpe i hvataju se za glavu, o čemu možemo čitati svakodnevno, a našu sreću, imamo sada priliku, dok je još vrijeme, pripaziti kome poklanjamo svoju podršku. HDZ je stranka bez politike za Dalmaciju, bez programa, bez adekvatnog kadra i bez iskrenih namjera. Stranka koja program piše igrajući na kartu “snažne izborne poruke”, priznaje kako želi da ta poruka postigne efekt koji bi je doveo na vlast i ništa drugo osim toga. O tome što znači kada vam je Josip Veta najbolji gradonačelnik u Dalmaciji valjda ne treba ni govoriti.
Što se tiče ostalih, bliži se vrijeme kada će postati jasno tko zaista želi dobro Dalmaciji i njezini stanovnicima. DDF i DK čiji sam član do nedavno bio, nisu pokazale besprijekorno jedinstvo prethodnih godina, za što bez svake sumnje najveću odgovornost snosi Dalmatinski klub, koji je imao i vremenske i sve druge resurse ispraviti nepravde koje je politika dirigirana iz Zagreba, Osijeka i Mostara nanijela Dalmaciji. Odabrala je ne ispravljati ih, vjerojatno zato što je onaj tko drži račun u ruci procijenio kako mu to nije bilo isplativo. Zato se s pravom mnogi dalmatinski građani danas pitaju: A zašto opet za njih?
Politika je vještina mogućeg, ali neki kompromisi se nikada ne prave i neke greške se nikada ne opraštaju. To trebaju imati na umu sve druge političke stranke, inicijative i platforme koje će na ovaj ili onaj način odlučivati o tome kako će izgledati budućnost Dalmacije. Kratkoročni dobici po pravilu znače i dugoročne gubitke.
Ono što smo vidjeli u nedjelju nije se dogodilo spontano, već se gradilo godinama, desetljećima. Vrijeme je da odgovorne za to strpamo u zatvore, a reintegriranu autonomnu Dalmaciju učinimo slobodnom od fašizma. Još jednom.
Comments