Koji klinac je Tijelovo

pišeꓽ don Andreo Dominis

Zahvaljujući Vatikanskim Ugovorima iz 1998., u Republici Hrvatskoj se svake godine devetog četvrtka nakon Uskrsa slavi Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, odnosno Tijelovo.

Tijelovo je tako postao jedan od najvažnijih blagdana u hrvatskoj katoličkoj liturgijskoj godini, kojeg ne slavi ni Vatikan. Taj je blagdan postao bitan za Katoličku crkvu u Hrvatića, jer je riječ o svetkovini u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.

Tijelovo je u Republici Hrvatskoj 2001. proglašeno državnim blagdanom i neradnim danom. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno svaki deveti četvrtak nakon Uskrsa, a za Katoličku crkvu to je svetkovina u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, kraće rečeno Tijelovo, svoje korijene vuče iz XIII. stoljeća i vezana je uz svetu Julijanu. Riječ je o djevojčici rođenoj 1193. godine, nedaleko od belgijskog grada Liègea, koja je kao petogodišnjakinja ostala siroče, pa je svoj dom pronašla u samostanu augustinki. Upravo ondje se kao 14-godišnjakinja i zaredila, a dvije godine kasnije počela je imati viđenja.

U jednom od njih vidjela je i puni mjesec s tamnom mrljom, no svoja viđenja nije uspjela odgonetnuti ni uz pomoć starijih redovnica. Nekoliko dana kasnije, nakon redovitih molitvi, značenje joj je objasnio glas s neba koji je preko svete Julijane poručio kako Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, svetkovina najvećeg i najsvetijeg Oltarskog sakramenta, kao i da se tog otajstva vjernici spominju samo na Veliki četvrtak, u danu kada su sve misli usmjerene na njegovu patnju i smrt.

O poruci glasa s neba ona je progovorila tek 20 godina kasnije, kada ju je prenijela mjesnom biskupu Robertu de Thoreteu i arhiđakonu Liègea Jamesu Pantaleonu, koji je kasnije postao papa Urban IV.

Do pokretanja sinode o mogućem utemeljenju svetkovine prošlo je dodatnih 16 godina, a na toj sinodi, održanoj 1246., zaključeno je kako se svetkovina ne suprotstavlja nauku Crkve te kako će biti utemeljena kao zahvala svemogućem Bogu jer nam je dao Presveti oltarski sakrament. Za prvo slavlje nove svetkovine, prvotno nazvane Blagdan euharistije, određena je sljedeća godina, no biskup De Thorete nije to doživio.

Prvi put je obilježena u župi sv. Martina u Liègeu. Papa Urban IV, veliki štovatelj nove svetkovine, izdao je u rujnu 1264. bulu Transiturus kojom je odredio da se slavi svake godine u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. Njome je želio proširiti svetkovinu na cijelu Crkvu, no brza smrt spriječila ga je u tome. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII širi blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu.

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove katolički se vjernici prisjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi svima nama postao dohvatljiv i blizak. Isus je tajnu svog utjelovljenja utkao na posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, odnosno sakrament euharistije.