Jednostranački pluralizam

pišeꓽ Bruna Katić

Neizlazak DDF-a na ove, eventualne prijevremene, ili bio koje druge, izbore bio bi udarac od kojeg bi se Dalmacija teško oporavila, a o težim posljedicama može se samo nagađati. 

Prema indexu međunarodnog izbornog integriteta, Republika Hrvatska našla se na 26. mjestu što je pad, u odnosu na prošlu godinu, za 3 mjesta, a u odnosu na 2015. za 8 mjesta.

Prijevremeni izbori, o kojima sve se češće šuška s raznih strana, još su jedna povijesna, prekretnica u novijoj političkoj povijesti Republike Hrvatske. Nisam jedna od zagovornika ove ideje. Naravno, rezultati izjašnjavanja građana bit će od velike važnosti, kakvi god oni bili. Međutim, mišljenja sam kako je bitno ono što se događa između dva izborna ciklusa, jer upravo ta društvena aktivnost, u najvećoj mjeri, generira ishod izbra. Nažalost, to vrlo često zaboravljamo i otuda nerealna očekivanja kako smiješni džinglovi, lajkovi, jumbo plakati mogu učiniti političku stvarnost drugačijom nego što ona zapravo zbija je.

Stoga, moram priznati, sasvim mi je nejasno odakle dolazi optimizam kako Plenkovićev autoritarni sustav, nedemokratski u biti i predpolitički u obliku, s urušenim institucijama, obespravljenim parlamentom, besmislenim pravosuđem, bez slobodnih medija, može na izborima donijeti drugačiji rezultat od onog koji predstavlja ishod društvenog okruženja u kojem se izbori održavaju.

Ne bih htjela biti optužena za defetizam. Naprotiv, smatram kako je vrlo bitno uspostaviti neku vrstu političke ravnoteže na izborima kao nužan preduvjet za demokratske odnose. Prevlast jedne stranke, i to ne bilo koje stranke, u svakom pogledu nosi preveliki rizik za budućnost Republike Hrvatske u cjelini, a prvenstveno za budućnost Dalmacije.

A jedno od ključnih pitanja koje uvelike može odrediti što će se u Dalmaciji događati u sljedećih nekoliko godina, možda čak i cijelom desetljeću, je članstvo stanovnika ove regije u jedinu autentičnu prodalmatinsku inicijativu – Dalmatinski demokratski forum (DDF).

Ne bih govorila o procjenama, jer poanta, zapravo, nije hoće li DDF imati 200, 500, 1 500 ii 150 000 članova. Uostalom, za vrijeme originalne Dalmatinske akcije, barem prema dostupnim podacima, stranka Ćiće Senjanovića i Mire Ljubić-Lorger nikada nije prelazila 200 članova, a u jedno trenutku bila je treća najjača opcija u Dalmaciji. Dakle, nije riječ o članstvu, već, usudila bih se reći, o pitanju poimanja političke borbe kao bitne odrednice za budućnost stanovnika ove regije. Iako, ne smijemo se lagati, za organizirati se kao politička stranka trebate imati minimum 100 članova.

DDF-ovci su, nakon izbora Vedrana Bralića za koordinatora inicijative, ušli u novu fazu, što najbolje ilustrira obračun unutar inicijative s onima koji sjede na dvije ili više stolica. Ova, do jučer, za mnoge nezamisliva slika, izazvala je različite emocije među članovima i simpatizerima Dalmatinskog Demokratskog Foruma, od bogohulnog šoka do prihvaćanja nove stvarnosti koju je DDF uveo kao jedini mogući način odgovora na aktualne izazove. Posljedice ove "stilizacije" Dalmatinskih Demokrata mogu, naravno, odlučivati ​​različiti sudovi, a to će se vjerojatno dogoditi unutar DDF-a kada se za to steknu uvjeti. No, ma što se dogodio, moramo reći kako je Bralić s politološkog stajališta – apsolutno u pravu. Takvo nešto bi se dogodio u bio kojoj drugoj političkoj organizaciji. Jer, politička organizacija, bila to stranka ili inicijativa, zahtjeva 100% lojalnost – 99,99% nije dovoljno dobro. To ne znači robotsku poslušnost, već zalaganje za ideje i politike koje ta organizacija usvaja.

Ono što je, čini se, važnije od procjene prizora obračuna unutar inicijative, je činjenica kako zbog lijenosti građana Dalmacije, kojima su draže ruske rublje, koje se mogu naći u novoj Dalmatinskoj akciji i organizaciji „Dalmacija želi pošteno“, nego i sigurna budućnost njihove djece, unuka, praunuka. Stoga se DDF ni ovaj put neće naći na izbornom listiću. Uostalom, u DDF-u, otkad je osnovan, promjene na vrhu predstavljaju gotovo ciklički proces. I da se Dalmacija nije preokrenula u tako delikatnom trenutku, ovo pitanje bi se, kao i u nekim ranijim situacijama, svelo na osobne afinitete.

Međutim, za vrijeme Plenkovića, DDF-ovci su postali puno važniji na političkoj sceni nego što je to uobičajeno za malu regionalnu inicijativu u donekle reguliranom političkom sustavu. Naime, DDF je, osim SDP-a i Možemo, jedina je politička organizacija koja je za vrijeme fašističke vladavine Andreja Plenkovića uspjela sačuvati kakvu takvu infrastrukturu, unatoč svemu što joj se događao. To praktički znači kako DDF ima zamisao o ustrojstvu vlastite inicijative i budućem ustrojstvu Republike Hrvatske, ako ikada dođu na vlast. O kvaliteti osoblja ne treba puno raspravljati, jer je opstanak ove inicijative, pod određenim uvjetima, sam je po sebi uspjeh.

Stanovnici Dalmacije, zaluđeni HDZ-ovim jeftini populizmom, sve to vrlo dobro znaju i otuda njihovi stalni pokušaji potpunog uništenja "Dalmatina" jer, bez obzira na njihove zavjete kako "to više nikada neće učiniti", jer HDZ očito planira vladati Dalmacijom još dugo, dugo. Sve dok ne odcijepi „Herceg-Bosnu“ i ne pripoji je Republici Hrvatskoj te sve dok ima resursa koje želi nasilno oteti iz Dalmacije. U društvenim i međunarodnim turbulencijama koje ga očekuju, Plenković zna kako je jedan od uvjeta za ostvarenje njegovih planova eliminacija svake moguće alternative. A DDF, s Bralićem na čelu, ili nekim drugim, u svakom slučaju, upravo zbog te infrastrukture, predstavljaju potencijalnu opasnost po njega i njegovu kleronacističku kriminalnu organizaciju.  

S druge strane, DDF, sa svim svojim vrlinama i manama, vrlo je važan segment za lokalnu političku scenu, ako ništa drugo s aspekta očuvanja višestranačkog sustava, jedne od posljednjih tekovina 3. siječnja koju Plenković još nije uspio izbrisati. Jer, očita je ideja predsjednika HDZ-a provesti u praksi ono što je Tuđmanu propalo s idejom "jednopartijskog pluralizma", uz potrebne modifikacije. DDF je u Dalmaciji jedina očita prepreka ostvarenju ovog koncepta.

Neizlazak DDF-a na ove, eventualne prijevremene, ili bio koje druge, izbore bio bi udarac od kojeg bi se Dalmacija teško oporavila, a o težim posljedicama može se samo nagađati. Sada je prekasno za razmišljanje, a kamoli za agitaciju. Stanovnici Dalmacije najodgovorniji su za ono što im se događa i možda su zaslužili nestati s povijesne scene.

Ono što sigurno neće donijeti ništa dobro je činjenica kako bez ove ili slične, razvijene inicijative, mogućnost artikuliranja njihovih interesa postaje sve manja. A kad građani, legalno, putem instrumenata političkog sustava poput inicijativa, ne mogu utjecati na društvena zbivanja, onda se, kako nas povijest uči, politika obično odvija na ulicama.

Što bi to moglo značiti, u konkretnoj situaciji, ne bih nagađala.