Jahte u plićaku, šipak u džepu

Piše: Goran Marasović

Nije sporno kako se Dalmacija mora razvijati, ali u skladu s vlastitim razvojnim planom, uz ozbiljne javne natječaje, poštivanje domaćeg zakonodavstva i najbolje prakse razvijenih europskih država.

Dalmacija sve navedeno mora učiniti uz punu transparentnost i sveobuhvatan nadzor nad svim strateškim investicijama.

Potencijalna korupcija u slučaju Velike plaže veća je od korupcije u svim investicijskim i privatizacijskim procesima u modernoj povijesti Dalmacije – zajedno.

Naizgled čudna informacija kako usred produženog javnog natječaja tvrtka „Chrystal Sea Croatia“, čiji je osnivač, planira ući u posao iznajmljivanja ležaljki i prodaje pića i hrane na konavoskoj Velikoj plaži, za samo nekoliko dana dobila je zastrašujući epilog. Investitor, umjesto izdavanja ležaljki, planira preuzeti cijelu Veliku plažu i na njoj izgraditi novi Dubai. Sve bi to, prema najavama premijera Plenkovića, bila savršena investicija od 35 milijardi eura u deset godina, odnosno tri i pol milijarde eura godišnje.

Što to znači u praksi?

Kako bi se, pod uvjetom da premijer govori istinu, svake godine na konavoskoj obali izgradio bar jedan hotel veličine splitskog Dalmatia towera, jedan lukobran u novoj ACI arini. Dakle, u 10 godina više od trideset kompleksa tog tipa, jer govorimo o okvirnoj vrijednosti.

Na našu žalost, a vidjet ćemo što će biti s najavljenim investitorima, premijer se posvađao s istinom otkako je stupio na javnu funkciju 2016. Od tajnog, ali organiziranog prvog duga, stana u centru Bruxellesa, dvojnog državljanstva, milijardi eura „investicija“ (čitaj pranja novca) iz Hercegovine, pola milijarde investicija i 1 000 novih radnih mjesta u Slavoniji plaćenih isključivo iz nasilno otetih dalmatinskih sredstava, do ovih novijih – minimalne plaće od 700 eura i sedmosatni rad, jedina konstanta je kako su Andrej Plenković i istina na "Vi" duboko posvađani i bez nade kako će se situacija promijeniti u bliskoj budućnosti.

Kad smo već kod skupog stana u Bruxellesu i stana koji premijer nije imao, pa ga je imao, pa ga prodao – upravo je „Chrystal sea“ investitor tog usamljenog mega projekta, a cijeli proces u susjednoj BiH, točnije Hercegovini od početka je obavijen kontroverzama i optužbama za korupciju.

Zato slika buduće Velike plaže koju nam je pokazao premijer, s jahtama parkiranim u plićaku konavoske Velike plaže i ogromnim građevinskim kompleksima, više sliči na jedan veliki šipak i predstavlja zvono za uzbunu svakom normalnom građaninu konavoske subregije i dalmatinske regije. Mega luksuzna naselja na papiru, a u praksi neboderi s desecima tisuća stanova na prodaju, slično splitskom Žnjanu, bez javnog natječaja, uz suspenziju svih važnijih domaćih prostornih planova i zakona, recept za trajnu devastaciju daleko najvrijednije imovine koju Dalmacija ima. I to za nečiju žestoku financijsku korist. Odnosno, kako je to većina nas prije zvala – korupcija.

Dopustiti Plenkoviću realizaciju ovakvog investicijskog plana, posebno imajući u vidu koliko su "teške" njegove riječi i obećanja, kockanje je s budućnošću dalmatinskih generacija, a potencijalna šteta nikada ne bi mogla biti sanirana. I zato je na svima nama da budemo pametni kao nikada do sada i ne dopustimo ugržavanje budućnosti cijele dalmatinske regije, pogotovo konavoske subregije. Jednako tako, na svim Konavočanima i svi Dalmatinima/Dalmatincima je boriti se kako ne bi bili prognanici na vlastitoj zemlji, koje će po sličnom modelu splitskog Žnjana podučavati nekakvi maskirani „zastupnici zakona“ što je za njih najbolje. I na kraju biti izbačeni iz vlastite kuće.

Nije sporno kako se Dalmacija mora razvijati. Ali, model razvoja mora biti zasnovan na modelima ozbiljnih demokratskih društava, a ne na modelu pronacističke banana državice. U skladu s vlastitim planom razvoja, uz ozbiljne javne natječaje, poštivanje domaćeg zakonodavstva i najbolje prakse razvijenih država svijeta uz punu transparentnost i sveobuhvatan nadzor nad svim strateškim investicijama. Svaki drugi pristup za malu Dalmaciju, s vrlo ograničenim resursima, bio bi poguban.

I na kraju poruka za sve najposlušnije čelnike našeg „istinoljubivog“ premijera – koji ovih dana, po tko zna koji put, predlaže antisustavne, koruptivne i sulude zakone kao uvod u priču o jahtama u konavosko plićaku i objašnjava kako strane investitore ne treba „tjerati“ već ih pustiti neka po vlastiti interesima definiraju dalmatinski i hrvatski razvoj.

I bivši je režim imao ljude koji su tada radili isto što i ovi danas. Danas su neki od tih ljudi pod optužnicom, a drugi su prezreni, čak i od strane građana koji su ih birali.