Improvizacija u HDZ-ovoj predstavi

Piše: Daris de Miculis

Republika Hrvatska jaši na četiri najgora moguća jahača apokalipse: nekompetentnost, korupcija, stranačko zapošljavanje i licemjernost. Kad se tu doda paranoja – propast je zajamčena.

U subotu sam na stranicama napisao kako RH jaši na četiri jahača apokalipse: nekompetentnost, korupciju, stranačko zapošljavanje i licemjernost. Iste večeri gostovao sam u trećem HDZ-ovom, pardon HRT-ovom Dnevniku, zamoljen analizirati Hrvatski sabor.

Na moje gostovanje ekspresno je reagirao HDZ svojim priopćenjem. Citiram ga u cijelosti:

„HDZ smatra kako su optužbe RTS-a i njihovog analitičara Darisa de Miculisa kako je predsjednik HDZ i predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković režirao predstavu i politički napad na pripadnike nepostojeće 'dalmatske etničke zajednice' skandalozne. HDZ ukazuje na činjenicu kako Andrej Plenković nikada nije, niti će ikada kontrolirati govore svojih prijatelja, suradnika i gostiju, a režije i predstave uvijek ćemo ostaviti HRT-u i raznim luđacima talijanskih prezimena“.

Gospodo, jako ste tendenciozni i manipulativni. Zaista se, možda i naivno, duboko nadam kako ton i stil priopćenja nisu iznikli iz Plenkovićevog pera već kako je netko pretjerao u obavljanju naredbe predsjednika stranke. Vaše priopćenje je, a ne ono što sam ja rekao na HRT-u, skandalozno. I od četiri jahača hrvatske apokalipse najviše pokazuje paranoju. Licemjerstvo odmah zatim. O druga dva jahača ne bih ovim povodom.

Vi u mojim riječima paranoično tražite insinuacije. I na kraju ispade kako sam ja rekao kako je „Plenković režirao predstavu i politički napad na pripadnike POSTOJEĆE DALMATSKE ETNIČKE ZAJEDNICE koju RH nekim čudo ne priznaje“. To znači kako sam ja rekao i mislio kako su se Plenković i ostatak kriminalne organizacije – HDZ – unaprijed dogovorili, i kako je obraćanje dio nekakve režije. Baš kao što vi, u vašim konstrukcijama, mislite kako smo se HRT i ja dogovorili. I stvarno, nisam čuo kako vas je HRT negdje optužio u tom famoznom Dnevniku 3. Bilo bi pretenciozno reći kako je samo dovođenje mene u studio indikativno.

Voditelj Dnevnika me je na kraju gostovanja pitao kako komentiram egzodus oko 200 000 Dalmatina iz Dalmacije i još oko 200 000 Dalmatina iz ostatka RH nakon što su krenuli agresivni napadi i ubojstva članova ove etničke zajednice.

Odgovorio sa kako je sve to jedna velika predstava (misleći na cijeli Hrvatski sabor), kao što sam rekao i to kako je Plenković vjerojatno znao što njegovi članovi misle i što će reći čim ih je delegirao na izborima. Stavovi članova HDZ-a su općepoznati, ali nisu legitimni. Znajući njihov temperament, sumnjam kako bi oni propustili ovakvu tribinu za reći nešto u svom stilu. Ne vjerujem kako je Plenković mislio kako će Jandroković i ekipa pozvati na nastavak dubljih eurointegracija i neophodnost što čvršćeg povezivanja RH sa zapadni i sjeverni demokracijama. Kad sam rekao „predstava“, ne mislim doslovno na predstavu koja se režira u kazalištu. Pa čak i tamo ima improvizacija. U vašem Saboru ih je bilo malo previše, na trenutke je sličilo na protokolarni skandal, ali to nisam rekao na HRT-u. Neke stvari, kao one o „snopovima“, sam prešutio zbog javnog interesa, a nimalo zbog vas.

Valjda shvaćate kako ne spadam u najžešće kritičare vašeg režima, kako možda prečesto imam i razumijevanja za vaše reformske poteze, a i kad vas kritiziram, to radim bez resantimana. Jer oni o meni ne misle mnogo bolje od vas. Čak mnogi, paranoični naravno, misle kako sam odavno „legao na rudu“. I svi su mislili kako će me Plenković „nagraditi“ ambasadorskim mjestom?! Paranoja ne priznaje novinarski motiv kao moguć.

Nisam, gospodo HDZ-ovci, rekao kako su saborski govori unaprijed sinkronizirani i isprogramirani, već se iz mojih riječi moglo naslutiti kako izbor zastupnika nešto podrazumijeva. I u slučaju vašeg Sabra i u slučaju HRT-ovog Dnevnika. Pretpostavljam kako su ljudi s HRT-a htjeli što objektivniju analizu. I trudio sam se da bude tako u svojim mogućnostima. U nekoliko minuta.

Što sam još rekao? To ne komentirate. Pored toga kako Plenković ne bi mogao reći „ono“, da Njonjo Jandroković nije rekao „ovo“. Valjda ćemo se sad složiti kako je to improvizacija ako je sve predstava. Čak se sad, poslije neočekivane doze seljačkog staljinizma koju ste mi isporučili vašim konciznim priopćenjem, pitam jesam li bio objektivan u Dnevniku 3.

Čak s gospodinom Jandrokovićem, unatoč određenim političkim razlikama, dugi niz godina imam jako korektnu suradnju i sigurno je ne bih pokvario stupidnom pričom o „režiji“.

Dakle, što sam još rekao u famoznom HRT-ovo Dnevniku 3? Jesam li bio objektivan kad sam rekao kako nakon sjednice sabora u koje se pljuvalo po Bruxellesu, HDZ ostaje na europskom putu? Jesam li pogriješio kad sam rekao kako je ekonomija najbitnija svakoj državi samo ne RH, kako većina vašeg članstva obožava Rusiju i Kinu, kada su frenetično pozdravili ambasadore tih država, i kako bi Plenković tek doživio orgazam kada bi se mogao sastati s Putin?

Rekao sam kako sam kao i većina ljudi očekivao odgovor hoće li biti izvanrednih izbora i kako Dalmacija da se 1990. u zimu proveo referendum o ustavnom uređenju RH ne bi glasala za njega. Rekao sam kako bi bilo dobro kada bi Plenković raspisao referendum u HDZ-u, kako bi se vidjelo za koji je geopolitički put njegova stranka. Oprostite, ali između vizije premijera i raspoloženja dobrog dijela članstva, između premijerove vizije i tehnologije vlasti (gdje spada i vaše opskurno i gnusno priopćenje) postoji ne toliko politički koliko ontološki problem koji cijelu RH drži u stanju Stockholmskog sindroma.

Nisam na HRT-u citirao ni Roosevelta, ni Camerona, već upravo Rusa – Vitalyja Churkina, koji je još Tuđmanu rekao kako male države ne mogu jahati dva konja.

Jesam li pogriješio kad sam rekao kako su Plenkovićeva obraćanja Milanoviću i Milanovića Plenkoviću patetična? Da je neko bi više zlonamjeran prema HDZ-u od mene u studiju HRT-a, vjerojatno bi rekao kako su licemjerni. Nemojte me sad pitati zašto?

Znam kako premijeru nije lako, ali moram, kad je već riječ o HRT-u, citirati Galića. On je na nekom briefingu, s glavnim urednicima rekao sljedeće:

„Učinite nešto kako bih izašao manje zbunjen nego što sam ušao.“

Tko je poslije svakog odgledanog prijenosa Hrvatskog sabora manje zbunjen? Ja sigurno ne. Ovo, inače, pišem prije izlaska Plenkovića iz zagrebačkog Rebra gdje nije bi na operaciji srca, nego na ispumpavanju zbog prekomjerne doze kokaina, pa ne znam je li se išta promijenilo po pitanju zbunjenosti. I zbog čega se toliko žuri – pristojnoj Hrvatskoj.

Zbog svih nas.