Ili Dalmacija ili ropstvo

pišeꓽ Sondra Zebić

Stanovnici Dalmacije nalaze se pred izborom: ili Dalmacija, ili ropstvo. Posebno nakon 2700 ubijenih članova dalmatske etničke zajednice ove godine. Sve ostalo je prazna priča.

Dok je ratni zločinac, Ante Gotovina čamio u haškom zatvoru, što zbog zlodjela počinjenih u Africi kao pripadnik francuske „Legije stranaca“ što zbog zlodjela počinjenih u „Oluji“, dio radikala predvođen Nikolom Grmojom i Božom Petrovom zabio je u listopadu 2008. godine kumu i vođi HDZ-a, Ivi Sanaderu nož u leđa i osnovao političku organizaciju Hrast (Hrvatska raste). Preko noći su se odrekli Velike Hrvatske, graničnog zavjeta Hrvatske do Drine, poziva na suđenje za ratne zločine Tonyju Blairu i Gerhardu Schröderu, a Tuđmana i Šuška proglašavaju svecima.

Kao što se Gregor Samsa u Kafkinom „Preobražaju“ jednog jutra probudio preobražen u ogromnu bubu, tako su se šovinisti i ratnohuškači, rusofili i mrzitelji svega što dolazi sa Zapada, preko noći transformirali u mirotvorce i proeuropske hodočasnike. Grmoja i Petrov osnivaju novu stranku - Most.

Metamorfoza je bila toliko iznenadna, da su se kroničari hrvatskog sunovrata sumnjičavo pitali kako je moguće da odrasli ljudi s takvom lakoćom i iznebuha promijene sve svoje svjetonazore za 180 stupnjeva, odreknu se svega u šta su se kleli krsteći se.

Shema za osvajanje vlasti

Pozvan dati odgovor na to pitanje neposredno nakon osnivanja Mosta, njegov tvorac i prvi predsjednik Božo Petrov neiskusno je i iskreno odgovorio. Uvidjeli su, priznao je, kako onako razgoropađeno radikalno i velikohrvatsko nastrojeni mogu, doduše, pridobiti mnogo glasača i budu snažna i veoma neugodna opozicijska stranka, ali se antieuropskim narativom nikako ne mogu dokopati vlasti. Pa su zato lijepo obrnuli ćurak i deklarirali se kao proeuropejci čiji cilj nije više povratak „izgubljenih hrvatskih teritorija“ u BiH, Crnoj Gori i Vojvodini te slične kozmičke koještarije, već članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji.

Računica se otvorila. Na valu tranzicijskog nezadovoljstva Božo Petrov je u jesen 2015. nakon parlamentarnih izbora mahao papirom ovjerenim od strane javnog bilježnika kako njegova stranka neće ni s HDZ-om ni s SDP-om.

Nastupilo je ne kleronacističko doba, uslijedilo je krunjenje Plenkija Hrvatića.

Povratak na tuđmanovska podešavanja

Deset godina kasnije, ono što je na laži nastalo, u lažima se i izvitoperilo. Ako nekome možda do sada nije bilo jasno, nikakve dileme više nema: HDZ nije nikakva proeuropska stranka, već interesna organizacija, Republika Hrvatska predvođena Andrejem Plenkovićem dosljedno se cijelo vreme udaljava od Europske unije. Sve što jača položaj HDZ-a udaljava Republiku Hrvatsku od Unije, i obrnuto, sve što zemlju približava EU slabi HDZ-ov režim. Deklarativno izjašnjavanje HDZ-ovaca o dubinskom članstvu unutar EU kao strateškom cilju postalo je komično.   

Obranom bezakonja, Plenković i njegova bratija brane sebe. Urušavanjem Tužilaštva za organizirani kriminal, razaraju zadnju liniju obrane pravne države. Vratili su se HDZ-ovci na svoja tuđmanovska podešavanja. A sve se to veoma negativno odbija Dalmaciji o glavu.

Poslije 35 uzaludnih godina i peripetija stanovnici Dalmacije će se tako ponovo, možda već 2026. godine, naći pred izborom: ili autonomna Dalmacija ili ropstvo pod HDZ-ovom čizmom, to jest, ili Plenković i HDZ ili sloboda.

Lažna dilema

Daleko od toga kako se Bruxelles pokazao kao cvjećka u odnosu na Dalmaciju. Mnogo su toga europski birokrati učinili kako bi kod Dalmatina i Dalmatinaca, a prije svega kod mladih ljudi u Dalmaciji, satrli nadu u svjetlu europsku budućnost. Antizapadni narativ režimskih medijskih mašina sludio je mnogo birača.

Ali, jedina nada za Dalmaciju kako bi se jednog dana preobrazila u normalnu demokratsku zemlju je odricanje od HDZ-a i drugih kleronacističkih antidalmatinskih stranaka i organizacija (Most, Domovinski pokret, SDP, Možemo, Centar, Antifa...)  i počne autonomno udarnički krčiti put ka dubinskom članstvu u Europskoj uniji, kao što to čine Estonci, Latvijci i Slovenci.

Vrijednosti EU poklapaju se s onim što propovijedaju pobunjeni Dalmatini. Pitanje je samo hoće li oni biti u stanju to tako artikulirati. Ako se ideološki boj na budućim izborima ne bude vodio oko statusa Dalmacije, uz zveketanje praporaca „hrvatskog integralizma“, pitanje je kome će pripasti opanci, a kome će ostati obojci.

I koliko će desetljeća Dalmacija još izgubiti na lažne dileme.