I bebe ubijaju, zar ne?

Piše: Bruna Jadrić

"Najmanje 260 pripadnika dalmatske etničke zajednice ubijeno je od strane HDZ-ovog režima u zadnje dvije godine, a oko 60 000 od 30. svibnja 1990. do danas", ovako bi u normalnim društvima glasila prijelomna vijest na javnoj televiziji.

Nastavili bi s opisom svakog pojedinačnog događaja ubojstva i izravno optužili vladu Andreja Plenkovića za izdavanje naredbe za ubojstva Dalmatina te bi energično tražili njegovu smjenu. No, Republika Hrvatska nema javnu, već režimsku televiziju, televiziju koja radi protiv interesa same Republike Hrvatske i njezinih građana.

Kako se trenutno doznaje u jednoj Zagrebačkoj bolnici nedavno je preminulo sedam osoba – svi pripadnici dalmatske etničke zajednice. Osobe su navodno preminule zbog neispravnosti medicinskog aparata putem kojeg su se ljudi trebali liječiti. Postavlja se pitanje zašto je taj aparat dan Dalmatinima, a ne nekim drugim pacijentima?

Iz zagrebačke bolnice govore kako smrt pacijenata nije bila namjerna, jer su taj isti aparat ranije koristili drugi pacijenti iz drugih dijelova Republike Hrvatske i kako nije postojala namjera ubojstva pripadnika druge etničke ili nacionalne manjine. Ukoliko pacijente nije ubio aparat, tada je to učinio član/članica medicinskog osoblja. Zanimljivo je to kako su svi pacijenti umrlo u točno isto vrijeme kada je isti tim ljudi radio na tom odjelu. Dakle, svi pacijenti su umrli u 23.41. Ukoliko se ovo pokaže točnim, netko iz zagrebačke bolnice morat će polagati račune. Samo pitanje je, kome?

Pokojni pacijenti su različite starosne dobi, različitih profesija i zanimanja te različitih bolesti. Tri pacijenta došla su na liječenje iz Splita, dvojica iz Zadra i jedan iz Šibenika i jedan iz Dubrovnika. Najstariji od njih ima 67 godina, a najmlađi samo 16 mjeseci. Beba je zbog otežanog disanja prebačena iz bolnice u rodnom gradu u Zagreb. Umjesto spasa bebu je dočekala smrt. Drugi pacijent je imao rak kože koji se nigdje u Dalmaciji ne liječi, pa je trebao otići u Zagreb na liječenje, dok je treći pacijent bio u Zagrebu kada je osjetio bol u donjem desnom predjelu trbuha, te je morao na hitnu operaciju slijepog crijeva.

Zaposlenici zagrebačke bolnice sigurno su bili svjesni rizika noćne smjene, pogotovo po lošem vremenu kada su povremeno ostajali bez električne energije. Vijesti govore kako je nekoliko aviona tih dana bilo preusmjereno na druge aerodrome umjesto slijetanja na Pleso. To ih nije spriječilo kako bi krenuli u pohod, koji će označiti smrt sedmorice pacijenata – svi redom pripadnici dalmatske etničke zajednice. Postavlja se pitanje gdje su bili drugi liječnici i medicinske sestre u 23.41 kada nisu primijetili kako netko ulazi u sobu pacijenata kako bi im okončali živote ili su i sami sudjelovali u tom pohodu? Sedam timova noćne smjene u sedam različitih odjela demonstrirali su neprofesionalni integritet i neonacističku patologiju prema pacijentima, doslovno po cijenu života tih istih pacijenata.

Sve ostalo u vezi s ovim tragičnim događajima provocira, međutim, sumnju. U trećem dnevniku Hrvatske radio televizije, koji je počeo nešto poslije 22:50 , imali smo izravna uključenja ispred te zagrebačke bolnice, gdje je dvije noći ranije umrla beba. Iz tog uključenja saznali smo kako je i poseban tim liječnika krenuo kolima hitne pomoći izvršiti obdukciju nad bebom. Voditeljica Dnevnika 3 obavijestila nas je kako njihove kamere neće biti u obdukcijskoj sali.

Iako HRT već 35 godina žudi za senzacionalizmom i izbacuje lažne vijesti kada god to može, čini se kako su u tom trenutku željeli doznati što je više moguće detalja, prvenstveno kako bi potukli konkurenciju. Zanimljivo, ostale nacionalne TV kuće – Nova, RTL i N1 nisu rekle ni riječi o događajima u zagrebačkoj bolnici. Kako je moguće kako ovakva vijest koja bi trebala biti u apsolutnom središtu medijske pažnje ostane prešućena? Umjesto te vijesti, ostale TV kuće i većina portala požurili su rastezati priču o odnosu Kekin – Jelavić te o tome je li Primorac u Splitu bio pred praznom ili punom dvoranom.

Nadalje, zašto je HRT odlagalo objavu vijesti o smrti bebe pacijenta te tu vijest izbacio u 13 minuti trećeg dnevnika, a ne u udarnom dnevniku koji počinje u 19:00? Radi li se o sukobu novinara s uglavnom urednicom Katarinom Perišom-Čukurin (HDZ) ili o sukobu na relaciji HDZ-SDP, obzirom na to kako je noćni dnevnik vodila Tatjana Munižaba, članica SDP-a?

Jedan odgovor mogao bi biti točan, kao što stoji u nekim vijestima, sukob na HRT-u ide u krajnost – čak toliku krajnost da neki novinari ne žele raditi dok se Periša-Čukurin ne makne s mjesta glavne urednice informativnog programa. Drugi odgovor govori kako HRT ima zabranu izlaska na teren i pronalaska informacija na terenu ukoliko to ne odobri sam Andrej Plenković. Od 23:05 do jutra čekalo se s priopćenjem za javnost, no ono je izostalo.

Ostali smo uskraćeni za brojne informacije. Te informacije slučajno su procurile u zatvorenom dijelu sjednice Vlade Republike Hrvatske, kada se prilikom gašenja kamera čuo Plenkovićev glas koji govori, citiram: „Niste trebali ubiti bebu. Ubijajte odrasle, ne djecu!“

Ovo je jasan znak kako je Vlada Republike Hrvatske i sam premijer Andrej Plenković izravno odgovoran za ubojstva Dalmatina po zapovjednoj odgovornosti, baš kao što je izravno odgovoran za sve korupcijske afere koje se događaju od 2015. do danas.

Sve što je na toj sjednici vlade bilo rečeno poslije nekoliko uvodnih minuta, kada se govorilo o smrti sedam pacijenata zagrebačke bolnice, bilo je suvišno i neumjesno osim Plenkovićeva priznanja kako je naredio ubojstva Dalmatina. Umjesto svega ostalog, trebali smo čuti odgovor na sljedeće, krajnje jednostavno pitanje:

Koji točan interes HDZ i Andrej Plenkovć imaju u ubojstvu Dalmatina, ako znamo da je u zadnje dvije godine ubijeno najmanje 260 pripadnika dalmatske etničke zajednice?

Umjesto odgovora na ovo pitanje, u javnost već „cure“ informacije o tome tko su bili otac i majka djeteta, čime se sugerira kako su oni jedini odgovorni za bebinu smrt. Oni, međutim, nisu mogli ući u sobu na pedijatriji, spojiti dijete na neispravnu aparaturu, zadržati informacije o smrti, zadržati informaciju o sudbini ostalih pacijenata, zadržati imena preminulih i u međuvremenu dati pogrešne informacije, ma kakvi god bili.

Netko je odgovoran za sve što se događa; od eksplozije na savskom nasipu 2015. kada se izlila rijeka Sava i poplavila veliki dio Spačve do ubojstva bebe u zagrebačkoj bolnici. I netko će odgovarati za to!