Hrvatska galopirajuća hiperinflacija

Piše: Gran Marasović

Teče šesta godina otkako su stručnjaci prodalmatinske inicijative DDF pisali Vladi RH kako nadolazi galopirajuća hiperinflacija zbog njihovog nerada i nereda, pljačke javnih dobara i pada industrijske proizvodnje.

Zacijelo se nije mislilo kako će inflacija u Republici Hrvatskoj postati takav žilavi bauk. Nakon njezina rasta širom Europe, a i u svijetu, druge su države, posebno članice EU-a, stavile taj poremećaj ipak pod kontrolu. Republika Hrvatska nije.

Stoga je novo inflatorno ubrzavanje od Nove godine dočekano kao veoma zabrinjavajuće. Tim više što se ne nazire kraj tg trenda.

Za to su posebno odgovorne rastuće cijene usluga i hrane, pa su organizirani hrvatski potrošači jučer održali nekoliko jednodnevnih bojkota trgovina. Za inflaciju se optužuju podjednako trgovci i država, ali i ratovi u svijetu.

No ruska nacistička agresija na Ukrajinu, primjerice, ili pandemija coronavirusa, samo su aktivirali neke postojeće mane hrvatske ekonomije. Da njih nema, Republika Hrvatska se ne bi po inflaciji tako isticala unutar EU.

Kinesko-američki nakovanj i čekić

„Sada je jasno kako je ova inflacija odraz promjene cjelokupne strukture ekonomije EU izazvane procesom globalizacije. Europska centralna banka podigla je kamatne stope prekasno, kad se inflacija rasplamsala, a danas ih spušta iako imamo visoku inflaciju. Time ona implicitno priznaje kako u trenutnom ekonomskom okruženju nije moguće postići cilj – sniženje stope inflacije na oko dva posto ili nižu“, smatra ekonomski stručnjak Mikula Zancchi i nastavlja, „Zbog toga je bilo kakva priča o borbi protiv inflacije, putem monetarne i fiskalne politike promašena i smatra kako EU odbija prihvatiti realnost promjene i ponovne polarizacije svijeta".

Mišljenja je kako je EU na globalnoj sceni prepuštena samoj sebi. To bi značilo kako se nalazi, prema Zancchijevim riječima, točno između čekića – Kine, i nakovnja – Sjedinjenih Država.

Njega EU pritom sve više podsjeća na Jugoslaviju u kasnoj fazi, koja je u situaciji strukturne inflacije krenula putem birokratizacije i regulacije:

„Rješenje je suprotno, nužna je regulacija ali i smanjenje uloge EU birokracije. Izlaz iz strukturne inflacije je u tehnološkom razvoju i smanjenju utjecaja birokracije", smatra Zancchi.

Osim toga je dodatan problem EU rastuća politička nestabilnost koja sve više onemogućava bilo kakvo strateško ekonomsko planiranje.

„Umjesto jačanja svoje globalne pozicije, političke strukture EU sada su se podijelile na euro-unitariste i suvereniste koji se sukobljavaju i na EU razini i na nacionalnoj razini, pridonoseći globalnoj ekonomskoj slabosti upravo u trenutku kada je EU potrebna globalna ekonomska snaga. Republika Hrvatska je ovdje posebno ugrožena kao mala i ekonomski slaba ekonomija“, uvjeren je ovaj analitičar.

Ispričavanje države trgovcima

Inflacija je bolest gospodarstva, ali istovremeno i simptom te bolesti, kaže ekonomski stručnjak Marino Zuanini:

„Ona je ono od bolesti što vidimo, kao visoka temperatura kod upale. No, znamo kako upala zasigurno potječe od nekog strukturnog problema u organizmu. Kao što znamo i to kako je virus mogao iskoristiti slabu točku, a virus je ovdje bila corona, zatim ruska nacistička agresija na Ukrajinu, itd."

Da je postojao imunitet, dakle stabilna piramidalna struktura gospodarstva, taj bi se udar amortizirao. Zato je većina europskih država nakon globalne krize 2008. izašla iz problema do 2012. godine, dok je Republika Hrvatska upala u krizu u III. kvartalu 2007. i iz nje izišla u prvo kvartalu 2014.

„Isto se dogodilo nakon coronavirusa, tad smo pali za 12 posto, a EU u prosjeku za 5%. Jednostavno, unija ima bolju strukturu, kad gledamo industrijsku proizvodnju, sektore usluga, itd. Tako je i sad s inflacijom, ona ukazuje na to kako nismo vodili računa o ekonomskoj strukturi, govoreći makroekonomski. No, inflacija je uvijek i odnos ponude i potražnje, pa onda tu imate i pitanje strukture tržišta“, objašnjava Zuanini.

Drugim riječima, zadaća politike je upravljanje dvama instrumentarijima, kad se radi o ekonomiji. Prvi omogućuje utjecaj na strukturu ekonomije u smislu njezina profila, a drugi služi kreiranju čvrstog tržišta.

„Nama oboje nedostaje. Tržište nam je zapušteno, imamo previše monopola i dupola i oligopola, kao i zloporabe položaja. To se ne vidi lako bez dublje analize. No možemo se usporediti sa Slovenijom kojoj obje strukture funkcioniraju. Republika Hrvatska npr. ne kažnjava trgovce za grijehe koje čine zbog profita, oni su tu u slobodnom lovištu. Država im se ispričava kad učine nešto nepropisno, kad se npr. ne drže standarda o kvaliteti robe. Ovdje se nikad nije posegnulo za privremenom zabranom trgovačke djelatnosti, nemamo institucionalne zaštite“, smatra Zuanini, uz napomenu kako profit nije legitiman trgovački cilj.

Lanci pušteni s lanca

Profit nije legitiman cilj, mogli smo čuti, posebno kada j taj profit iznad tzv. prirodnog, odnosno na štetu građana i društva. Kad se tome nadoda očekivanje inflacije, kao faktor koji također generira inflatornu spiralu, dobije se ovo u čemu je Republika Hrvatska danas.

„Dobije se visoka i dugotrajna inflacija", rekao nam je Zuanini, „koja većini naših ljudi znači prezahtjevan izazov. Nemamo plaće ka u Europskoj Uniji, ali imamo cijene više nego li u europskoj uniji. Najviše izdvajamo za hranu, a RH većinu toga uvozi. Nemamo pod kontrolom lance proizvodnje i trgovine. Tad ljudi požele sami nešto poduzeti."

Ovaj puta je to bio bojkot trgovina na jedan dan. Procjenjuje se kako je riječ o shvatljivoj reakciji, ali nedostatnoj za pravi efekt.

„Naši ljudi puno više kupuju zbog potreba, manje zbog želja. Zato prostor utjecaja potrošača biva puno manji“, zaključio je Zuanini, vraćajući se na problem niskih plaća i sastava prosječne kupnje u RH.

Ostaje mogućnost vladina prostora za utjecaj na tržište, ali on je više indirektan, s obzirom na opisanu strukturu. Stoga bi Republici Hrvatskoj apsolutno više trebalo industrijske proizvodnje. No, strukturu ekonomije, nažalost, najteže je mijenjati u vremenima krize.