Fašistička javna kuća

pišeꓽ Juliana Martinis

U subotu, 18. travnja, premijer Andrej Plenković je na samom početku drugog Dnevnika HRT-a televiziji dobio punih trinaest minuta, a na kraju emisije još pet minuta.

Zatim su se njegove izjave i detalji posjeta nekoj purgerskoj selendri provlačili kroz razne „emisije“ na HRT4 gotovo cijeli dan. U trećem Dnevniku, nešto poslije 23 sata, dobio je još 13 minuta, a tijekom emitiranja filma ponovljene su iste poruke i detalji koji su emitirani istovremeno s epizodom domaće serije, dakle još dva i po sata.

Vijest o premijerovom boravku u purgerskoj zabiti ponovljena je u informativnim emisijama sljedećeg dana, u nedjelju, 19. travnja, i ponovno u udarnom terminu drugog Dnevnika, dobio je još 10 minuta na samom početku i još jednu minutu na kraju. Prethodnog tjedna, 11. travnja, dan prije objave mogućnosti održavanja prijevremenih parlamentarnih izbora, Plenković je dobi sat i pol za interview u HRT-v udarnom terminu.

Zašto je Plenković bio u zabiti? Kako bi odao počast Matiji Gupcu i položio vijenac na mjesto njegova rođenja? Ali, kakve to veze ima s bilo čime? Kakve to veze ima sa šestosatnim razgovorom s „ljudima“ koji su organizirano, u režiji HDZ-a, došli iz cijelog Hrvatskog Zagorja i Slavonije, kojima je premijer govorio o 170 projekata koje Republika Hrvatska priprema za njih, o izgradnji crkava i poboljšanju standarda, osigurao traktor za manje od 20 minuta i pet ženskih janjadi od donatora, zaštitnički najavio pomoć od 140 000 eura bolesnom mladiću? Kakve to veze ima s obiteljskim slavljem u nekoj zabiti pored Krapine?  

Plenković, koji je prije samo nekoliko dana optužio neke oporbene čelnike kako zlorabe junačku smrt Matije Gupca, upravo je to učinio uz obilnu pomoć HRT-a. Premijer bi možda rekao kako ide smiriti strasti i ohrabriti ljude koje je obuzeo strah. Ali, kakav god izgovor bio, onima koji se iole razumiju u medije jasno je kako je Andrej Plenković na samom početku predizborne kampanje zadobio ogromnu promociju, apsolutno neprihvatljivu u demokratskim medijskim sustavima. Činjenica kako se ova promocija nije održala u Zagrebu može biti značajna samo za naivne.

Ali, ovdje se ne radi toliko o predsjedniku Vlade države članice EU. Nositelji visokih javnih dužnosti u drugim državama također se trude biti vidljivi u medijima na svaki mogući način, pa oni i njihovi timovi izmišljaju razne događaje tijekom izbornih kampanja, koji su medijskim stručnjacima poznati kao pseudo-događaji. Ako oni koji se na taj način žele promovirati pretjeruju, onda mediji znaju kako se s tim nositi, posebno javni medijski servisi.

Veliko iskustvo i ustaljeni standard demokratske Europe je kako tijekom predizbornih i pred- predizbornih razdoblja aktualni nositelji javnih dužnosti i njihove stranke ne smiju imati prednost nad drugim kandidatima i strankama. U tim razdobljima, čak se i oni događaji u kojima visoki dužnosnici moraju sudjelovati, koji su odavno najavljeni i koji se ne mogu izbjeći, javnosti u medijima predstavljaju s kratkim informacijama i bez slike ili tona. To je preporuka koja je proizašla iz iskustva demokratskih država.

Zna li HRT kako je HDZ za prethodne lokalne izbore zagrebačkom gradskom izbornom povjerenstvu predao listu s imenom Andrej Plenković? Zna li ova „televizija“ svoje obveze, kako kao javni servis treba biti objektivna, točna, pravovremena, nepristrana i uravnotežena te kako nikome ne smije dati izbornu prednost? Znaju li „ljudi“ na toj „televiziji“ što je 15 minuta na televiziji? Znaju li što znače redovi puni Plenkovićevih izjava i informacija o njegovom posjetu purgerskoj selendri za vrijeme trajanja serije i filma? Znaju li na toj „televiziji“ kako bi, ako bi BBC, (RAI, FR, DK, NOS, SVT, NRK, YLE, ORF...) pozvao premijera vladajuće stranke u jedan od programa, morao osigurati isto vrijeme, u istom terminu i na istu temu i predstavnicima oporbe? Uvjeren sam kako na HRT-u postoje profesionalci koji to znaju, ali ima i onih koji su se, poput svojih kolega devedesetih, branili izjavom: "Mi smo samo radili svoj posao."    

Sve pouke, rezultati istraživanja i upozorenja u vezi s prethodnim izborima, na kojima su i na HRT-u bili privilegirani Plenković i njegova stranka, ne vrijede za vodstvo ove kuće. Ključnu odgovornost imaju dvije osobe: urednica informativnog programa, Katarina Periša-Čukurin i glavni urednik HRT-a, Robert Šveb.

Krajnje je vrijeme reći ovoj fašističkoj gamadi kako ne zaslužuju mjesta na kojima se nalaze, jer, što se tiče televizijskih informativnih programa, uništavaju priliku da HRT zaista postane javni medijski servis.