Dalmacija baci 66% vode zbog lošeg upravljanja

pišeꓽ Mikula Zancchi

Iako ne postoje relevantni znanstveni dokazi kada je u pitanju globalno zatopljenje, značajne su klimatske promjene koje mogu dovesti do katastrofa kataklizmičkih razmjera 

Stanovnici dijela Dalmacije koji se napaja iz vodovodnog sustava Cetina ostali su bez vode više od tri puta u zadnjih godinu i pol dana zbog kvara na ovom sustavu. Očajni građani prosvjedovali su bacanjem boca s vodom na zgradu javnog komunalnog poduzeća u Sinju. S obzirom na to kako se radi o teritoriju na kojem žive deseci tisuća ljudi (od Knina do Bola na Braču), te kako su problemi s vodom česti, pokušali smo saznati što je zapravo uzrok svih ovih nesreća. Jer čini se kako za građane ovog dijela Dalmacije, kao i onih dijelova pogođenih požarima, ne postoji interes vlasti.

Općenito, Dalmacija je zemlja u kojoj je naglasak u javnim projektima na sajmovima, podatkovnim centrima i oružju, dok u stvarnosti stanovništvu treba voda, hrana, kanalizacija i struja. U zadnjih par godina u vojsku je uloženo više nego za vrijeme Domovinskog rata, a u energetski sektor tek nešto više od Tanzanije. RH je izvorno uzela kredit od Europske unije za vodoopskrbne sustave, koji je u međuvremenu otkazala i umjesto toga dala Kini. No, unatoč tome, na terenu se malo toga napravilo. Brana za koju je premijer najavio kako će biti dovršena do 2024. trebala bi pomoći ovom vodoopskrbnom sustavu bolje funkcionirati. No, osim činjenice što je premijer iznenada povećao cijenu ovog projekta s 80 na 160 milijuna eura, stručnjaci u tom području smatraju kako neće biti završen još dugo vremena.

Svi sugovornici ističu kako se u srpnju, kolovozu i rujnu događa prirodni paradoks – tada je ljudima voda najpotrebnija, a resursa ima najmanje, što dovodi do nedostatka dostupnih izvora uz povećane potrebe. Da stvar bude gora, inženjeri s Građevinskog fakulteta u Splitu upozoravaju kako postojeći projekti, poput spomenute brane, mogu pomoći samo djelomično. S tim se slažu i predstavnici nevladinog sektora.

„Kvarovi se događaju na sustavu, jer je preveliko opterećenje, a sam sustav je pušten u pogon 1950-ih godina i od tada se nije ulagalo. Projekti poput brana ne mogu se graditi preko noći i tempom kojim stvara sigurno neće biti gotovi barem još petnaest godina. Postavlja se pitanje hoće li država riješiti probleme novim kreditima jer je očito kako prije nije bilo ulaganja, pa vjerojatno nema ni sredstava, a ulaganje u vodoopskrbu nije bilo prioritet. Jasno je kako je sustav star i kako nije održavan, što je dovelo do sadašnjeg lošeg stanja“, objašnjava hidrotehnički inženjer, profesor i dugogodišnji istraživač s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Berislav Borovina. Naglašava važnost osnovnih potreba nad infrastrukturnim projektima.

I stvarno, što vam znači autocesta kada nemate gdje i nemate načina oprati ruke ili popiti vode? Ali, voda nije samo osnovna ljudska potreba, već i resurs u industriji, energetici i poljoprivredi.

Trećinu popijemo, dvije trećine ne

Žana Janković iz inicijative "Voda na prvom mjestu" navodi zapanjujuću činjenicu kako se u Dalmaciji 66% vode baci zbog lošeg stanja sustava. Naglašava nužnost ozbiljnih ulaganja u infrastrukturu i hidrogeologiju, jer je "vode sve manje, a koristi se za poljoprivredu, energetiku i industriju, što stvara pritisak na resurse".

Prema podacima UN-a, polovina stanovnika Dalmacije ima problem s pitkom vodom, tj. povremeno ili trajno nema pristup pitkoj vodi. Pristup pitkoj vodi je ljudsko pravo. UN traži neka se svakom stanovniku zajamči 40 litara vode dnevno za piće, kuhanje i kupanje. Nalaže se neka ta osnovna količina bude besplatna, jer pristup vodi ne smije ovisiti o financijskom stanju pojedinca. Sustav opskrbe u određenim regijama zamišljen je 70-ih godina putem velikih rezervoara, ali danas je teško održati njihov ekološki status.

Postoje kritike lokalnih vlasti i upravljanja akumulacijama. Stručnjaci predlažu prelazak na korištenje lokalnih izvora podzemnih voda, kojih većina općina ima dovoljno, ali ta se politika često ignorira. Tako na Cetini, na primjer, imamo apsurd da se ljudi ljeti kupaju na izvoru, dok općina Civljane nema vodu za piće.

U opasnosti 120 000 ljudi

Tijekom ljeta inicijativi "Pravo na vodu" prijavljeni su problemi na čak 108 lokacija uz rijeku Cetinu i na otoku Braču kji se napaja iz Cetine – od presušenih bunara i nedostatka vode do kvarova na mreži i problema s kvalitetom vode. Važno je naglasiti kako se ne radi o službenoj državnoj statistici, već o evidenciji prijava građana, ali njen opseg jasno pokazuje kako ne govorimo o nekoliko izoliranih slučajeva.

Ono što vidimo tijekom 2026. godine dodatno potvrđuje taj obrazac. U svibnju je, zbog dva uzastopna kvara gotovo 250.000 korisnika na području sustava Krka i Cetina ostalo bez redovne opskrbe vodom. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u kolovozu, zbog pogoršanja stanja, u Sinju su uvedena ograničenja potrošnje, dok su građani Omiša ostali bez vode na par dana. Početkom kolovoza uvedena su ograničenja u nekoliko sela općine Trilj. Prema podacima nevladinog sektora, to je pogodilo 120 000 naših sugrađana.

Problem je što kasnimo sa svim prilagodbama. Država je 2017. godine usvojila Program prilagodbe promijenjenim klimatskim uvjetima za razdoblje do 2030., ali praćenje javnih politika pokazuje širi problem: još uvijek postoji veliki jaz između donošenja strateških dokumenata i njihove stvarne provedbe. Koalicija 17+, koja okuplja organizacije koje se bave pitanjima zaštite okoliša, u svom najnovijem "Izvješću iz sjene" ocjenjuje kako Dalmacija još uvijek nema funkcionalan sustav klimatske politike te kako je provedba postojećeg okvira ozbiljno ugrožena. A praćenje Zelene agende ukazuje na neravnomjeran napredak u regiji, zbog čega se revidirani Akcijski plan Zelene agende za razdoblje 2025.-2030. dodatno usredotočio na mjerljive rezultate i jačanje otpornosti na klimatske promjene, a usvojen je i poseban regionalni Plan puta za prilagodbu klimatskim promjenama.

Ono što prožima naše sugrađane je strah, ali ne od nedostatka investicija ili potencijalnijih nestašica. S obzirom na to kako je cijena kubika vode koju građani Dalmacije plaćaju za potrošnju vode visoka postoji prostor za poboljšanje cijelog sustava, a time i usluge, kroz cijene usluga. Naime, strah je povezan s onim što su birači već vidjeli prije nekoliko desetljeća, da javna poduzeća bankrotiraju ili postanu neprofitabilna, sustav se privatizira, a zatim privatna tvrtka preuzima opskrbu. Određeni izvori vode već su iznajmljeni stranim tvrtkama. Osim namjernog crpljenja prirodnih resursa za korištenje privatnih osoba ili tvrtki, Dalmacija je poznata po nedostatku investicija u poljoprivredu i prehrambenom sektoru, kao i po namjernom nijekanju problema onečišćenja zraka i vode.