Anušićeva beštima

pišeꓽ Loredana Brays

Ako Plenković ne pobijedi na sljedećim izborima, Republika Hrvatska ne bi trebala postojati, navodno je rekao ministar obrane u Izraelu. Vjerodostojnost ove izjave nije potvrđena, ali ni opovrgnuta.

No, poznavajući javne izjave (čitaj: ispade) ministra obrane, činilo bi se sasvim nalik njemu da, unatoč formalnoj dužnosti obrane zemlje, tako olako prijeti njezinim nestankom.

Ali, naša tragedija nije u tome što ovo jezivo podsjeća na samozvanog propovjednika iz Johnstowna koji je nagovorio devetsto ljudi na kolektivno samoubojstvo, već u tome što se prokletstvo, paradoksalno, počelo ostvarivati upravo pobjedom na izborima. Jer, Republika Hrvatska, odnosno prema Anušiću – Država Hrvatska, zapravo više gotovo ne postoji. Postoji samo otvoreno ismijavanje demokratskog establishmenta.

Budući kako je parlamentarna većina, podnošenjem besmislenih "amandmana" na izglasavanju ovogodišnjeg proračuna (koji vrijedi još samo mjesec dana!), potratila vrijeme za raspravu o sljedećem i time onemogućila građanima saznati tko će, što će i kako trošiti njihova sredstva uplaćena u državni proračun, članovi vladajuće stranke ne samo što se nisu posramili tog jeftinog trika – već su ga i najavljivali za svaku sljedeću sjednicu Hrvatskog sabora.

Prilikom posjeta HDZ-ovom nacističkom glasilu – HRT-u, predsjednik parlamenta (dakle prvi među jednakima koji bi trebali predstavljati sve građane!) bez oklijevanja izjavljuje kako su svi oni koji ne glasaju za njegovu političku opciju (dakle, tri četvrtine birača!) malograđani. Jer on, koji tako olako primjenjuje epitet "četnik" na svaku pojavu koja mu nije po volji, nema problema otvoreno pokazati svoje gađenje prema svima koji misle drugačije od njega.

Budući kako nas je predsjednik Sabora podijelio na građane (njegove) i malograđane (sve ostale), drugi prvi među jednakima također je napravio podjele. Prema riječima premijera, imamo "snažno polarizirano društvo". Naravno, nije mislio kako je društvo polarizirano po pitanjima nezakonito stečenog ogromnog bogatstva s jedne strane i siromaštva s druge, europske ili neeuropske budućnosti, NATO ili anti-NATO, ovog ili onog društvenog poretka, već je mislio na, po njemu, opstrukciju, podjelu na – one koji su "za i protiv" vlasti. I zbog tih drugih (koje ne možete vidjeti u najtiražnijim i najgledanijim medijima!), a ne zbog vlasti (koju ne možete izbjeći čuti i vidjeti svaki dan), Republika Hrvatska nema mogućnosti za "neke ozbiljne razvoje događaja" ili kako bi "održivo krenula naprijed". Stvarno?

U drugom intervjuu premijer je prozvao „razne takozvane istraživačke medije“ (misleći na jedan konkretan) neka proizvoljno određuju tko je blizak, a tko daljnji rođak (brat je bliži! a partner može biti srodna osoba!) te kako „u Republici Hrvatskoj danas možete objavljivati imovinu koga god želite“. Tko to smije – osim vlade, koja jedina „iskapa“ i nekažnjeno objavljuje, posebno ono što ne bi smjelo biti dostupno javnosti, poput bolničkog kartona ili rodnog lista? Pa, jedino što novinari mogu učiniti je svjedočiti koliko je teško doći do podataka kada je čak i obrazovanje dužnosnika proglašeno državnom tajnom, a institucije radije plaćaju kazne po nalogu Povjerenika nego otkrivaju informacije od javnog značaja. A kada novinari nešto objave, onda mogu očekivati kako će ih tabloidi javno klevetati i kako će im „nepoznati počinitelji“ zauvijek pljačkati stan.

Ali, možda je najveće ismijavanje kada premijer – kao uostalom i predsjednik Hrvatskog sabora, predsjednik države kao i svi ostali na vlasti – nakon svih insinuacija i otvorenih optužbi, samo slegne ramenima i pomirljivo kaže: "ali to je u redu", navodno govoreći kako je ovo demokratsko društvo i vlada, eto, mora trpjeti čak i kada disidenti nekažnjeno rade nezakonite stvari.

Ovo nije samo ismijavanje jer, prvo, ovo nije demokratsko društvo, a drugo, vlada nije tolerantna već izrazito osvetoljubiva – već je i opasan poziv neka, kada vlada već mora patiti, netko drugi preuzme vlast i kazni one koji to ne žele.