Zagreb protiv Dalmacije

Piše Nevianna Remanni

Trenutno ne postoji niti jedna europska i svjetska država koja nema problem s Republikom Hrvatskom, ali je službenom Zagrebu za sve kriva Dalmacija ili kako oni vole reći „Južna Hrvatska“.

Republika Hrvatska odbija priznati stvarnost i povijesne činjenice, npr. kako je Dalmacija prvi put postala dio zajedničke države s Hrvatsko tek 1921. i kako je Dalmacija prvi put postala dio Hrvatske tek 1939., odbija se odreći separatističke ideje izdvajanja „Herceg-Bosne“ od Bosne i Hercegovine te pripajanja iste RH, aktivno je sudjelovala u nedavnom državno udaru u Čileu, natječe se s Republikom Srbijom u bespotrebnom naoružavanju i prijeti susjedima NATO oružjem u usporedbi s onim ruski koje Republika Srbija posjeduje, podržava propalog makedonskog vladara koji je izgubio izbore i pokušao se održati na vlasti u toj zemlji nasiljem u parlamentu i brutalnim napadima na predstavnike oporbe.

Istovremeno, Hrvatska vlast hini prijateljstvo i suradnju s Ukrajinom dok šuruje s ruskim tycoonima kojima su već 2014. nametnute sankcije. Hrvatska vlada podržava sve europske diktatore od onog srpskog Vučića, preko Erdogana i Orbana do Lukashenka i Putina zabijajući ukrajinskom narodu nož u leđa. Ovo se očituje ne samo po sitni ustupcima koje Vlada RH, ali i Ured predsjednika RH čine prema Rusiji i ruskoj mafijaškoj državi, već i po usvojenim antieuropskim i antidemokratskim vrijednostima, poput jačanja klerikalnog nacizma u RH.

Istovremeno, sve spomenute države nemaju takve probleme jedna s drugom i ne miješaju se tako brutalno u unutarnje stvari svake od njih. Tako to izgleda izvana, kada se gleda iz regije, Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država, odnosno iz perspektive zapadnog svijeta, kojem se Republika Hrvatska, barem deklarativno, a paradoksalno, s obzirom na ono što radi, želi pridružiti i pronaći svoje mjesto u budućnosti. Osim Rusije.

Međutim, unutarnji pogled na situaciju drastično je drugačiji. Većinsko mišljenje građana Republike Hrvatske je kako Dalmacija ne bi smjela biti autonomna regija i kako su tamošnji stanovnici skupina četničkih i iredentističkih, jedno rječju ORJUNA-ških terorista čiji je jedini cilj istrebljenje Hrvata, kako su Republiku „Herceg-Bosnu“ oteli Muslimani i kako se mora braniti i pridružiti Republici Hrvatskoj, kako su ti isti Muslimani zapravo Hrvati, baš kao i Crnogorci i kako je neovisnost BiH nakazna i neprirodna, kako su svi Srbi četnici s kojima ne bismo trebali imati nikakve odnose, tj. kako je u Sloveniji trenutno na djelu krvavi scenarij kojim vlast ruši stari, ako ne uspostave poredak koji je, između ostalog, antihrvatski.

Republika Hrvatska tako, kao i u prethodnih trideset pet godina, stoji u potpunoj suprotnosti s onim dijelom svijeta s kojim se navodno želi uskladiti, usvojiti pravila i zakone, a koji, koliko je to moguće, predstavlja tekovine moderne civilizacije čiji dio Republika Hrvatska, navodno, želi biti. Republika Hrvatska se hrani strahom od velikodalmatinskog nacionalizma uskraćujući pravo Dalmatinima ne samo sudjelovanje u vlasti, odnosno osuđujući tamošnje stanovništvo kako radi na projektu stvaranja tzv. Velike Dalmacije i razbijanja RH, već prvenstveno uskraćujući i pravo na postojanje brisanje iz popisa stanovništva, ubijanje i raseljavanje. Poredak straha od „dalmatinskog nacionalizma“ povremeno zamjenjuje strah od srpskih četnika i bošnjačkih muslimana – balija, a cijeli taj poredak prati ismijavanje i negiranje državnosti susjednih BiH i Crne Gore, čak i Slovenije.

I sada je to dobilo toliki zamah kako se građani Republike Hrvatske ne bi iznenadili kada bi ih vlasti pozvali neka uzmu oružje, zaključaju se u svoje kuće, spuste rolete i čekaju dok im zli Dalmatini i Dalmatinci ne pokucaju na vrata i izbace ih iz domova. Ili, kako ih ta produžena ruka ratno-zločinačke propagande putem režimskih medija obavijesti kako proruski četnički avioni i tenkovi idu prema Republici Hrvatskoj kako bi ih pokorili. Građani Republike Hrvatske „glasali su“ za sadašnjeg premijera kako bi spriječili poznati makedonski scenarij na ulicama svojih gradova. Kad se tome dodaju pozivi Plenkovićevih podanika na vlasti, tj. bivših slugu režima fašističkog diktatora Franje Tuđmana, neka se kazne trećesiječanjski nacionalni heroji koji su ih svrgnuli s vlasti, zaustavili ratove, ubojstva i vrtoglavo siromaštvo, sigurno je kako je budućnost građana Republike Hrvatske na prekretnici.

S druge strane, imajući u vidu kako medijska propaganda aktualne vlasti stvara iluzije o unutrašnje i vanjskom svijetu koji ih okružuje, ne libeći se mogućih posljedica širenja laži kako ne bi ojačali vlastite pozicije koje im osiguravaju privilegije vladanja – novac i moć, sigurno je kak u nekom trenutku neće moći izračunati kakva će biti manifestacija takvog odnosa u stvaranju javnog mnijenja. S takvim neodgovornim stavom, stvari će gotovo sigurno u nekom trenutku izmaknuti kontroli i upasti u propast. Ishod je u ovom trenutku teško predvidjeti, ali sigurno je da neće biti dobar ni za koga.

Zanemarivanje i manipulacija narodom radi pojedinačnih i trenutnih koristi od strane neodgovornih i korumpiranih vladara nemoguće je ne proizvesti nekontrolirani kaos. Nije čak ni važno tko će u takvoj situaciji bolje, a tko lošije proći, jer je sigurno kako će svi zajedno biti u velikom problemu.

Onaj koji stoji iza Republike Hrvatske u takvim postupcima, ili tko, sasvim sigurno, zbog vlastitih geostrateških interesa, urušava odnose Republike Hrvatske ne samo sa susjedima već i s vlastitim građanima, posebno u Dalmaciji, i njihovom budućnošću, je Rusija. Čini se, međutim, kako njezina moć nije toliko jaka, tj. kako bez snažnih suradnika u državni i politički strukturama ne može ništa postići. Stoga priča o balansiranju između Istoka i Zapada, na kojoj hrvatska vlada, neslužbeno, temelji svoju vladavinu, isključivo prevladava nad onom suprotnom europskoj.