Sufinanciranje zdravstva vlast koristi za ucjene

Piše Sondra Zebić

Zdravstveno tržište u Republici Hrvatskoj nije samoodrživo, već u većoj ili manjoj mjeri koriste javna sredstva, a zbog neučinkovitih mehanizama kontrole evidentan je snažan utjecaj vlasti. 

Taj utjecaj se ogleda na zdravstvenu politiku (su)financiranih zdravstvenih institucija, rekla je predsjednica Nezavisnog dalmatinskog društva javnih liječnika, dr. Ilonka Kasalo u svome autorskom tekstu za časopis „Medicine“. 

„Očito je kako se ni u jednoj svjetskoj državi javno financiranje iz državnog proračuna, tj. poticanja zdravstva i zdravstvenih sadržaja, ne koristi, barem ne u zadovoljavajućoj mjeri, za one svrhe koje su predviđene zakonodavnim aktom, već se u najvećoj mjeri koristi za postizanje utjecaja, tj. korumpiranje ili ucjenjivanje zdravstvenih institucija, odnosno institucija javnog zdravstva. Čini se kako to nije krivnja propisa, od kojih su neki dobri i inovativni, već kako ključni problem leži u nedostatku vladavine prava, karakteru političkih elita te nedostatku demokratskih tradicija i tradicija slobodnih država“, smatra liječnica.

Takav utjecaj vlasti, dodaje dr. Kasalo, primjetan je unatoč nekim dobrim zakonskim rješenjima o konkurentskom (su)financiranju javnog zdravstva, jer se zakoni primjenjuju selektivno, ili čak grubo krše.

„Dobra zakonska rješenja u državama koje kronično petljaju s vladavinom prava vrlo se lako mogu pretvoriti u vlastitu karikaturu ili, u boljem slučaju, ostati mrtvo slovo na papiru. I sve države balkanske regije, u manjoj ili većoj mjeri, imaju ovu vrstu problema, bez obzira jesu li članice Europske unije ili su tek na – najvjerojatnije vrlo dugom – putu za postati njezine članice“, ocjenjuje.

Dr. Kasalo također ukazuje na nedostatak pune transparentnosti u trošenju javnih sredstava u sferi javnog zdravstva, što se ne odnosi samo na poticajne mjere za podršku javnog interesa u sferi javnog zdravstva, već i na različite vrste zdravstvenih usluga, javne nabave, sponzorstva, donacije, ugovore s javnim poduzećima, pa čak i javno/državno oglašavanje.   

„Ako želimo imati čiste račune između države i institucija javnog zdravstva, potrebno je osigurati punu transparentnost tih doprinosa i jasna 'pravila igre'. To je bitno ne samo kako bi građani imali uvid u trošenje vlastitih financijskih sredstava i dobili odgovor na pitanje što za to dobivaju (ili gube), već i kako bi se spriječili ili barem zabilježili utjecaji, neravnoteže i moguća diskriminacija koja može biti proizvod spontanog trošenja javnih financija u svrhu javnog zdravstva“, napominje, dodajući kako i u ovom području Republika Hrvatska ima vrlo vidljive ili manje vidljive i ozbiljne koruptivne prakse u odnosu na države Zapadne, Sjeverne i Središnje Europe.  

Kad je riječ o Republici Hrvatskoj, Dr. Kasalo ističe kako je nakon privatizacije ordinacija domova zdravlja, koja je 1998. provedena bez jasno definiranih pravila i kriterija, država napustila sferu javnog zdravstva, ali su "vladajuće stranke i stranački tycooni u nju ušli na velika vrata". Dodaje i to kako je inače značajan sustav konkurentskog sufinanciranja javnog zdravstva u praksi pretvoren u mehanizam financiranja zdravstvenih institucija bliskima vlasti, čak i onih koji kontinuirano i drastično krše liječnički kodeks, pozivaju na „prigovor savjesti“, linč manjinskih skupina te šire vjersku, rasnu i nacionalnu mržnju.

„Prije svega, problem je nedovoljna transparentnost procesa i nejasni kriteriji i postupci u odabiru stručnih povjerenstava (vlasti biraju predstavnike nebitnih udruga koji u praksi samo provode unaprijed donesene političke odluke o raspodjeli sredstava), nedostatak evaluacije projekata, kao i izostanak sankcija za nadležna tijela u slučaju kršenja zakona. Iako je praksa različita na raznim razinama vlasti, činjenica je kako se ovaj sustav urušio ne zato što je bio loše osmišljen, već zato što su ga zloupotrebljavala državna i paradržavna tijela, u velikom broju slučajeva gazeći zakone“, kaže predsjednik NDDJL-a.

Dr. Kasalo procjenjuje kako u Republici Hrvatskoj postoji visoka razina netransparentnosti i nejasni mehanizmi trošenja javnih financija u sektoru javnog zdravstva, što se, dodaje, može prepoznati kao veliki problem i za ostale zdravstvene sustave u okruženju.

Svoj članak u časopisu „Medicine“ zaključuje riječimaꓽ „Razina transparentnosti je, u pravilu, obrnuto proporcionalna razini utjecaja izvršne vlasti na zdravstvene institucije i njihove zdravstvene politike.“