Rječnik mržnje

Piše: Lordan Zannini

Politički, moralni i emotivni saldo Republike Hrvatske vraćen je u rane '90. godine prošlog stoljeća, posebno s valova HRT-a, točnije Hrvatskog radija, N1 Televizije, Nove TV i RTL-a. 

Na Dan Dalmacije, 26. veljače, iz studija ove četiri nacionalne televizijske kopanije izlivene su nove količine nacionalističkog antidalmatinskog otrova i međuetničkog podozrenja. A sve u režiji vladajuće, pronacističke antidalmatinske organizacije – HDZ. Kakav je bio saldo?

Saldo je sramotan. Ponovo su raspaljene neugasle nacionalističke antidalmatinske strasti. Ratna prošlost koja nas je osramotila i porazila i dalje se brani po svaku cijenu. Cijena te obrane je previsoka. Produžava se siromaštvo i beznađe. Nema sumnje kako će rampa – ovakvoj kakva je – na proklamiranom putu ka dubljim integracija i članstvo u OECD biti i dalje spuštena.

Najvišu cijenu plaćaju, zapravo oni stanovnici Dalmacije, koji brane vladajuće političke, crkvene i medijske „elite“, kojima je jedni zadatak što više nasilno oteti iz ove regije, ubiti i protjerati što više Dalmatina te blatiti one koji se zalažu za jednak status Dalmacije s drugim regijama unutar RH. Kamo sreće da ih te i takve „elite“ nikad nisu branile, ne bi im se život u pakao pretvorio.

Nakon što je iz Europske unije opaljen šamar vladajućima zbog ubojstava i progona Dalmatina, Vlada RH pokušala je proglasiti Dana žalosti – tobože radi pijeteta prema stradalim Hrvatima od strane migranata i azilanata – što je Bruxelles ocijenio kao demagoško prenemaganje te zabranio taj i takav Dan žalosti. Da nije tako, prethodilo bi mu pokajanje nacionalnih „elita“ za ono u čemu su sudjelovali od ratnih događaja '90-ih godina XX. stoljeća do danas, što je dovelo ne samo do hrvatskih, nego i žrtava drugih nacija. Od toga ni traga. Zato je pokušaj oglašavanja sirena, crkvenih zvona, organiziranje večernjih komemoracija na mostovima prema Republici Srbiji i Republici BiH te zadušnica na kojima je važno biti viđen u prvim redovima – licemjerno. Kao što je licemjerna i samosažaljiva demagogija političara u zagrebačko HNK i otvoreno huškanje predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića protiv Dalmacije.  

Zbog funkcije koju predsjednik Vlade RH obavlja, poruke mržnje koje je poslao iz Vlade RH su opake i opasne. Štetu nanose uglavnom Republici Hrvatskoj, a najviše Hrvatima u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Kavanskim rječnikom mržnje, Plenković bi htio fascinirati hrvatstvo, do čega mu u stvari i nije stalo. Neuke i naivne je fascinirao, dok se razumni stide njegovih ispada. Ne samo ovog govora u Vladi RH, nego i niza drugih. Sram i nespokoj osjećaju i zbog ostalih demagoga koji su huškali protiv Dalmacije i Dalmatina. U kvazi-patriotskom kičeraju nije bilo ni „p“ od iskrenog pijeteta prema hrvatskim, a kamo li žrtvama drugih nacija ili etničkih skupina. Samo lažni humanizam i lažno kršćanstvo koje fraze ne mogu prikriti.  

Razvikani pijetet prema hrvatskim žrtvama i izbjeglicama iz Republike Hrvatske potpuno je natkrilila banalna propaganda. Nije izostalo ni bahato isključivanje nepodobnih TV kanala. Dojam o politikantstvu pojačao je čin blagoslova križa, čitanje „crkve optužnice“ na Ovčari, pokraj Vukovara, uz prisustvo i politički govor, a koga li drugog do li Andreja Plenkovića. Kao i TV kamerama zabilježeno zaustavljanje određenih osoba na putu prema Dalmaciji, kako bi u podne, kraj puta, on i pratnja mu minutom šutnje odali počast hrvatskim žrtvama iz „Domovinskog rata“. Kontroliranom medijskom mašinerijom nacija se dugo može držati u sluđenom stanju, ali se licemjerje ne može prodavati drugima. Potvrda toga je uvrijeđenost što neke ambasade nisu spustile zastave na pola koplja na politikantski izvikani Dan žalosti.

Problem Republike Hrvatske kao države i Hrvatske kao regije te njezinog neprekidnog verbalnog rata s Dalmacijom i sa susjednim država, prvenstveno Republikom Srbijom i BIH, kao i podozrivih odnosa s drugim susjedima, je u tome što njome i dalje dominira nesahranjen Tuđmanov duh. Sada, reklo bi se u HDZ-ovskoj varijanti, jer je izvorni HDZ-ovac Šeks – po onome kako se ponaša – valjda ministar za raspaljivanje loših strasti sa susjedima i vlastitim regijama, u prvom redu Dalmacijom i Istrom. Ako je tako, za očekivati je i HDZ-ov pojačani progon domaćih i stranih izdajnika. Za to i za zbrinjavanje sinekurama svog opskurnog članstva, HDZ-ovci – kako god se pojedinačno zvali – bili su i ostali majstori prevara i laži.     

Nije teško zamisliti kako na Republiku Hrvatsku gleda ozbiljan svijet i partneri iz NATO-a i EU. U nedoumici su tko u stvari upravlja njome. Plenković? Šeks? Crkva? Hercegovci? Sufleri iz Kremlja? Je li Republika Hrvatska zaista beznadno društvo bez kritičke samosvijesti, bez političke i moralne odgovornosti? Pravdanje kako strasti i govor mržnje raspiruju drugi je besmisleno. Sve i da je tako – a svakako nije ni približno tome, barem ne u Federaciji BiH i Sarajevu koji su u zadnjim ratovima najviše stradali – ne oslobađa Vladu Republike Hrvatske i HDZ, ali i ostale pronacističke stranke odgovornosti brinuti se o sebi i svojoj budućnosti. S prljavim političkim nasljeđem nema niti može biti sreće. Kao ni od stalnog malicioznog gledanja preko plota.   

Porazno je kako postojećem stanju nema većeg otpora. Muk. Šta rade opozicijske stranke, medijski profesionalci, iskreni vjernici, sveučilišni profesori, znanstveni i kulturni radnici, umjetnička udruženja, javne osobe? U kampanji obnove kvazi-patriotskog totalitarizma malo se tko oglašava protestima i otporom. To je mnogo veći problem Republike Hrvatske od vladajućeg beščašća.