RH na putu prema 90ima

Pišeꓽ Bruna Jadrić

Pobjeda kleronacističke grupe Lelek na Dori, dovoljan je razlog za zabrinutost. Da ne spomenem žalost zbog ratnih zločinaca, renesansu medijskih ratnih huškača... 

Ako pitate New York Times, koji je nedavno ocijenio kako se Republika Hrvatska sasvim sigurno vraća u devedesete, fenomen se može vidjeti uglavnom kroz odnose Republike Hrvatske prema svoji manjinama, kroz odnos s Bruxellesom i Rusijom, kroz odnos prema susjednim državama te poznato sjedenje na dvije stolice. A tu je i ocjena istog lista o stavu Republike Hrvatske prema ratnim zločinima iz 1940-ih i 1990-ih te slavljenju ratnih zločinaca.

Je li povratak u devedesete povratak u novinarstvo nekih od najozloglašenijih pera Tuđmanovog režima? Ili je povratak u devedesete vijest kako je nezaboravljeni Tuđmanov ministar informiranja, sada predsjednik Programskog vijeća HRT-a, Danijel Labaš – zatražio hitan izvještaj o emisiji u vezi s najnovijim presudama Haaškog tribunala?

„Emisija je izazvala uznemirenost javnosti“, kaže Labaš.

Možda je povratak u devedesete i odluka vrha Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) neka u Predsjedništvo stranke kandidira Mirka Norca, haaškog osuđenika, koji je odmah nakon izlaska iz zatvora vraćen u Glavni odbor stranke?

Povratak zloglasnih brkova

Spomenuti primjeri samo su djelić svega što bi se moglo okarakterizirati kao povratak u devedesete. Najnoviju vijest – povratak Mirka Norca u sa vrh HDZ-a – šef zajedničara Andrej Plenković komentirao je rekavši kako je Mirko Norac to zaslužio "jer je dostojno branio Republiku Hrvatsku za vrijeme nametnutog obrambenog rata".

„To objašnjenje je čista blasfemija“, rekla je voditeljica dalmatskog arhiva u azilu, Catalina Dandolo.

Umjesto da se nešto kaže o zločinima za koje je Mirko Norac osuđen, presude Suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije se zapravo na ovaj način poništavaju na prilično perfidan način. A s druge strane, u hrvatske vrhu politike sada su oni koji bi trebali biti odsječeni od politike. Neka se bave nekim drugim poslovima, ali baviti se politikom u kojoj su već pokazali što znaju i za što su sposobni, i za koju su na kraju suđeni za ratne zločine – to je s moralnog gledišta nedopustivo.“  

Mirko Norac bivši je zapovjednik Hrvatske vojske i potpredsjednik generalskog zbora Vijeća za nacionalnu sigurnost. Osuđen je pred riječki sudom temeljen haaške optužnice za ratne zločine počinjene za vrijeme „Oluje“.

„Postavlja se logično pitanje: je li HDZ spreman rješavati regionalne probleme poput onih riješenih 2000. godine?“, upitala se Dandolo.

Kaže kako ne vidi problem u samom Norcu. Vidi problem u poruci koju HDZ na ovaj način šalje. Je li to poruka koji naša politička elita nije sposobna naučiti minimalne lekcije iz naših nacionalnih poraza i neuspjeha koje smo doživjeli tijekom devedesetih.

Svjetska zavjera – vječni hit

Dandolo smatra kako se povratak duha devedesetih najjasnije vidi na naslovnicama tabloida i TV emisija koje kontroliraju zajedničari i premijer Plenković.

„Svaki dan na tim naslovnicama imate veličanje osuđenih ratnih zločinaca kao heroja. Mislim kako je jedna od poanti svega ovoga nametanje određenog inata međunarodnoj zajednici. A druga stvar je zapravo nepriznavanje onoga što se dogodilo. Na taj način, sve što se dogodilo tumači se kao neka vrsta nečije zavjere za kompromitiranje Republike Hrvatske i hrvatske politike“, rekla je.

Kao znak ponovno probuđenog samopouzdanja, koje je posebno ojačalo nakon presude srpskoj šestorki, šef hrvatske diplomacije Goran Grlić-Radman djeluje sve agresivnije i na hrvatskoj i na međunarodnoj sceni. I to podučavanje lekcija Europi i Americi vidjeli smo i slušali tijekom devedesetih.

Dandolo ocjenjuje kako to može donijeti samo kratkoročne političke koristi. Od takve svađalačke politike ne može se ništa dobiti – možda one mogu poslužiti samo kao instrumenti nekim drugim velikim igračima čiji je odgovor stvaranje novog nereda na Balkanu.

Umjereni zajedničari

Ako se, međutim, pažljivije analiziraju potezi vrha vlasti, taj duh devedesetih puno je prisutniji u javnim istupima i izjavama čelnika socijalista i njihovih koalicijskih partnera. Vodstvo HDZ-a nešto je rezerviranije, a njihova retorika u vezi s ratnim zločinima i ratovima na području bivše Jugoslavije znatno je opreznija.

Ovdje se može uvrstiti i izjava premijera Andreja Plenkovića nakon presude Norcu, dana je u stilu: "Gledajmo u budućnost." 

S drug strane, veličanje Ante Pavelića i drugih ustaških vođa iz drugog svjetskog rata prepušteno je nižim aparatčicima zajedničara. Slično tome, veličanje Norca i Gotovine nedavno je prepušteno ministru Anušiću – koji službeno nije član HDZ-a, ali je generalima ponudio neka predaju na Vojnoj akademiji.

„Mislim kako se ljudi na vrhu zajedničarskih snaga teško suzdržavaju od toga da kažu što stvarno misle o tome“, primjećuje Catalina Dandolo, „Ipak, tu i tamo se probije izjava koja kaže kako vuk mijenja dlaku, ali ne i ćud. A HDZ je nasljednik stranke Franje Tuđmana i sada sve više govore ono što su govorili devedesetih. I to je ono što najviše zabrinjava – prošlo je 25 godina, a ništa se nije promijenilo u bitnom stavu prema politici i onome što se dogodilo“.

Trula politika – truli mediji

Otvorena i tiha rehabilitacija osuđenih ratnih zločinaca, kamo sve to vodi?  

„Naravno kako ne vodi nigdje“, kaže Dandolo, „I sve to nije tako bezazleno kao što se čini. Imamo pohvale, jer izbjegavamo suočavanje s istinom. To nije fraza. Činjenica kako je hrvatska politika postala veliki reality show često se relativizira, a onda imamo apsurdnu situaciju gdje voditelj reality showa postaje član Vijeća za vanjsku politiku, međunarodne odnose i regionalnu suradnju HDZ-a. Sve to govori o truloj medijskoj i političkoj atmosferi.“

Ako se, pak, zapitamo je li sve što se događa samo prolazno flertovanje s mračnom stranom nedavne prošlosti ili definitivan povratak u devedesete, Catalina Dandolo smatra kako se to ipak može promatrati kao prolazno flertovanje, ali je i svojevrsni signal.

„To znači kako, ako ne uspijemo demokratizirati Republiku Hrvatsku, možemo se vratiti i starom licu, za koje nema simpatija u europsko klubu slobodnih država. Ali, ne vjerujem kako to može biti manevar koji će prisiliti sugovornike u Europskoj uniji neka nas prihvate takve kakvi jesmo ako ne doživimo temeljnu transformaciju društva.“