Plenkovića zidić

Piše: Bruno Katić

Totalitarni um naprosto obožava, zidove, ograde, pregrade, pretince, škafete, škafetine i slične zapreke. Obožava sve mehanizme za koje misli kako mogu jamčiti udobnost užarenih političkih guzica.

Sasvim predvidivo – ne znam samo zašto im je tako dugo trebalo – takozvane patriotske stranke, ruske sponzoruše na čelu s HDZ-ovom ruskom udavačom, koja hini velikog prijatelja Ukrajine, Andrejem Plenkovićem izađoše u petak pred hrvatsku naciju i Hrvatski Sabor s prijedlogom da se – u cilju sveobuhvatne zaštite Republike Hrvatske od, vjerojatno, istine, ukrajinskih izbjeglica i zala što ih izbjeglice nose sa sobom – na granici s Mađarskom podigne zid. Pa dobro! Ako Republika Hrvatska nekim slučajem odluči podići taj zid, predlažem joj neka tom poslu pristupi u duhu tradicije, kao, da kažemo, prilikom zidanja Hana na Drini i u temeljni zid preventivno sazida samog Plenkovića. U suprotnom – otići će mast u propast, jer će vile preko noći srušiti ono što ljudi preko dana sagrade.

Dobro, ajde. Šta ste digli nos. Malo zajebancije nikad nije na odmet.

Ali, hajdemo razmotriti praktičnu stranu eventualne izgradnje protu-izbjegličkog zida prema Republici Mađarskoj. Koliko sam razumio, ukrajinske izbjeglice ne prelaze granicu tak što ih se krijumčari, što će reći kroz jaruge i preko gudura, nego to čine na graničnim prijelazima, uglavnom u zračni lukama. O ovoj stavci nisam baš najbolje obaviješten, ali pretpostavljam kako svi ti ljudi imaju uredne dokumente. To što je izbjeglica – po Plenkovićevom (i ne samo njegovom) mišljenju – previše, problem je koju niti jedan zid neće riješiti. Konačno, broj izbjeglica nije neograničen.

Ove ukrajinske izbjeglice što i tri godine nakon početka ruske nacističke agresije na Ukrajinu ulaze u Republiku Hrvatsku su, kako bih rekao, elita razorenih istočnoeuropskih država, što će reći kako imaju sredstava i rodbinu u državi iz koje su se zaputili, a takvih u spomenutim državama nema baš mnogo. Tamošnja će sirotinja – kao i sve druge sirotinje ovoga svijeta – poslušati „Oporuku“ Tarasa Schevchenka i „ostati ondje“ kako bi slušali tihi Dnipro i bili pokopani nasred Ukrajine.

A sjećate li se kako su – kada se čulo kako je Mađarska 2015. odlučila podići zid – iste (i slične) persone dramatis iz glasa zakukale kako naš sjeverni susjed „od Republike Hrvatske pravi logor i hot spot za migrant iz Azije i Afrike“. Ja sam s ovog mjesta obavijestio hrvatsku naciju i Hrvatski sabor kako Mađarska, ograđujući se od Republike Hrvatske, samu sebe pretvara u logor, ali sam, po običaju, uzalud govorio. I neka sam. Ako me se sjete na svjetski Dan govornika, sjetit će se, ako ne, nikom ništa. I – šta sad! Hajdem i mi podići zid.

Sjetio se još nečega. Republika Hrvatska nije podigla zid prema Mađarskoj krajem ’90-ih/početkom 2000-ih kada je mađarska porno industrija snimala gay porniće na Golom otoku ili na kampanelu sv. Duje u Splitu ili u ljetnikovcu Hanibala Lucića na Hvaru. Ne samo što nije podigla zid već nije ni poslala prosvjednu notu mađarsko veleposlaniku u Zagrebu. Vjerojatno je filmska renta bila izdašna, pa Vlada Zatka Mateše i Ivice Račana nisu našli za shodno podizati zidove. Zašto bi sada?

Totalitarni um naprosto obožava, zidove, ograde, pregrade, pretince, škafete, škafetine i slične zapreke. Obožava sve mehanizme za koje misli kako mogu jamčiti udobnost užarenih guzica.

Ovaj svijet, međutim, nije nastao i ne postoji radi udobnosti malograđanskih guzica – a zbog čega je postao i zašto još postoji, o tome su obavijestili u Bibliji – i zato svijet daje sve od sebe kako bi tu udobnost razbucao. Kao što prekjučer rekoh – a bila mi je kao kraljeva – zidovi su znak slabosti i – jednom kada se podignu – to obično bude na štetu žitelja njihove unutrašnje strane. Tko god napravi zid, taj najebe. Sjetite se samo kako je bilo s „ove“ strane, a kako s „one“ strane Berlinskog zida.  

Ako neki zid ipak mora biti podignut, savjetujem Republici Hrvatskoj neka ga ne zida na granici s Republikom Mađarskom, nego neka ogradi Plenkovića i HDZ. Za to je pun više razloga nego li se može zamisliti.