Patriotizam je najstariji zanat

pišeꓽ Juliana Martinis

Kako stara zagrebačka pjesa kaže „Beži Janke, beži Janke / Cug ti bu pobegel / Naj pobegne, naj pobegne / Karta mi je v žepu”.

Isto je i s Republikom Hrvatskom, s velikohrvatskim kleronacizmom u Dalmaciji. Vlak s autonomnom Dalmacijom će odavno otići, a „Dalmatinci“ velikohrvatski nacionalisti o tome ne govore ni riječi. Vele, evo naše karte – ne u tvom džepu, nego u Ustavu, postoji sveta preambula. Predsjednici Republike polažu prisegu nad njom, nad tom nacionalističkom uvredom (nije šala, to je stvarnost). Kad oni među nama koji više vjeruju svojim očima i zdravom razumu nego prežvakanoj propagandi kažu kako će Dalmacija ne samo biti autonomna regija već i neovisna država, kako će joj neovisnost dodijeliti velikohrvatski kleronacizam i kako će je kao takvu priznati većina demokratskog svijeta – nacisti će vikati kako to govore samo izdajnici i izdajice. Dakle, hajke, propagandisti i „mediji“ će krenuli kao čopor bijesnih pasa.

Uzalud otrežnjeni plaču kako i naciju i državu uništavaju nacionalistički ološ, kako od njih profitira samo ovaj ili onaj nacionalistički ološ u i oko vlasti, kako ološ nanosi štetu za štetom, kako gomila poraz za porazom. Sve se svodi na vox clamantis in deserto, glas onih koji vape u pustinji. Nacionalisti život svode na poraze, na raspad, na bijedu i frustraciju. A što bi drugo radili, kad nisu ni za kakvo dobro, osim za svoje. U društvima zatrovanim nacionalizmom, ne završavaju svi u bijedi, već velika većina. Apsurd je u tome što od većine koja je dosegla siromaštvo, velika većina i dalje vjeruje u nacionalističke uvrede; u hrvatsku Dalmaciju i neizbježno ujedinjenje s njom pod vodstvom Plenkovića, kada za Hrvate dođu bolje međunarodne okolnosti (samo strpljenje), kada Putinova Rusija malo ojača, kada Sjeverna Koreja pokaže zube Americi. Ovim smrtonosnim udarcima zatvoren je krug hrvatskog beznađa i put je popločan novim porazima i još većim siromaštvom.

Uz svetu preambulu – ili zahvaljujući njoj, kada su u pitanju osobni interesi, nacionalisti su vrlo inventivni, ne mogu zakazati. Njime su upravljali i režirali dokazani „domoljubi“. Kako kažu, sve moje do moga. Kad bi, uz preambulu i Putina, ne bilo Ureda za Dalmaciju, ne bi bilo spasa za hrvatsku Dalmaciju. Ovako, s preambulom, Putinom i Uredom, karte za hrvatsku Dalmaciju imamo u džepu. Neka svi vlakovi prolaze pored nas i odlaze, ne dajemo karte korijenu jela i travi pašnjaku – kako je obećao i ispunio bivši Tuđmanov potrčko Stipe Mesić na čelu posljednjeg Predsjedništva SFRJ, kada se činilo kako razum još uvijek može spriječiti ratnu katastrofu SFRJ. Razum – što će nam razum kad imamo nacionalno dostojanstvo. Je li važno što najgori i najbeskrupulozniji to viču, što oni vladaju.

Dok preambula sve obvezuje, a veliki Putin se o nama brine na bratski, kršćanski način (plemena i izdajnici upozoravaju kako ga to ništa ne košta, a od poslušnih Hrvatića dobiva što želi), Ured je posvećen praktičnim patriotskim aktivnostima. Okuplja misleće domoljube kojima je u ovim vremenima hrvatstva, naravno, vukova, očinstvo na prvom mjestu – sveta Dalmacija, sveta preambula, i ne skidaju pogled s Republike Herceg-Bosne, iako im to nije u opisu posla. Pravi domoljubi brinu o svakom metru svete hrvatske zemlje, dok ološ i izdajnici tvrde kako zbog brige takvih domoljuba posvuda vlada bijeda i jad.  

I sve bi bilo u redu – i s Uredom i s vrištećim patriotizmom – da nije bilo izdajnika i opet izdajnika. Oni ured vide kao mjesto za kvazi-domoljubno brbljanje i velikodušno laskanje odabranih poslušnika koji više poštuju sveti novac, nekretnine i privilegije nego patriotizam. Sad, iskreno rečeno, teško je paziti na svaki potrošenu kunu, jer je u Uredu i oko njega malo zaposlenika za tako ogroman i težak posao. Ured treba proširiti, povećati broj zaposlenika i vanjskih suradnika, dati mu nove odgovornosti – posebno u odnosu na klan i izdajnike – a njegov javni patriotski rad, propovijedi i divane, učiniti parlamentarnim. Uostalom, radi se o obrani svetih vrijednosti. To profano, to o vražjem novcu, to je druga stvar.

Izrod i izdajnici kažu kako čak i Državna revizijska inspekcija nerado ulazi u to koliko se proračunskih i izvanproračunskih sredstava stavlja na raspolaganje Uredu i još nerado javnosti predstavlja kako se ona troše, poštuju li se zakoni, imaju li obični smrtni Hrvatići u Dalmaciji ikakve koristi od toga. Sve su to, naravno, klevete. Uostalom, kada su u pitanju svete i zavjetne stvari, tko će se baviti tim profanim stvarima, pa ako ima ikakvih manjih pogrešaka, mi smo ljudi, mi smo braća. Činjenica kako je Autonomija prije nekoliko godina dokumentirala kako se milijarde eura kriminalno rasipaju kroz brigu o Dalmaciju, na bijedu poreznih obveznika, dajte, molim vas... Sad kad gori istina, zanima vas rušenje kioska. Sram vas bilo.

Kako je patriotizam nekima sladak, a drugima gorak i gorči, pa bježi od njega u bijeli svijet kao vrag od križa. Veseljacima Jankeu i Prijatelu ne dajemo karte za sve propuštene vlakove iz njihovih džepova, pa ne dajemo, kao što odabrani domoljubi ne daju nekretnine i ogromna sredstva koji trpaju u svoje džepove dok oni veseljacima služe starim i novim kvazi-domoljubnim trikovima.