Pali smo na ispitu iz demokracije

Piše Silvain Šverko

Najveći neprijatelj demokracije, još od antičke Grčke, je lažna demokracija. Demokratski procesi podrazumijevaju kulturu dijaloga, suočavanja i konfrontiranja različitih mišljenja i stavova.

Moderna demokracija podrazumijeva i jednake uvjete za sve sudionike u raspravama i izborima, slobodu izražavanja i međusobno poštovanje konkurenata u izbornim procesima.

Je li ovo što se ovog ljeta događa u Republici Hrvatskoj, čemu svjedočimo iz dana u dan, demokratski ili lažni demokratski proces? Bez sumnje, ovo drugo.

Prvi i osnovni uvjet za slobodno, demokratsko društvo je postojanje demokratske atmosfere u zemlji. Nije teško zaključiti kako ona ne postoji u društvu netolerancije, lažnih vrijednosti, partitokracije, kulta ličnosti i Sabora koji više sliči seoskoj tržnici nego Parlamentu.

Drugi uvjet koji treba biti ispunjen kako bi se moglo reći kako je neko društvo slobodno i demokratsko je kada svi članovi društva imaju jednake uvjete za zaposlenje, rad i život. A, je li to tako? Apsolutno, nije.

Treći i ne manje bitan uvjet je decentralizacija, kako teritorijalna tako i institucionalna te fiskalna. Republika Hrvatska je ekstremno centralizirana i rigidno unitarna država, stoga se ne može reći kako je na slobodna i demokratska država.

Nejednakost između regijama ili među područjima (županijama) u odnosu na druge regije ili područja, pogotovo kada je u pitanju glavni grad – Zagreb – toliko je očita da već prelazi u grotesku i u zonu humora. Možda se nekima šale koje kruže Republikom Hrvatskom o načinu izbora sustava lokalne samouprave čine smiješnima, ali posljedice takvog postupka više su nego opasne. Prvenstveno zbog činjenice kako naša djeca i mlade generacije sve to promatraju i kako im se stvara iskrivljena slika demokracije.

Posljedice će biti drastične i dramatične, mladić/djevojka će ili dobiti krivu sliku o demokratskim procesima ili će mu se oni trajno zgaditi.

Može li se već sada reći kako je Republika Hrvatska kada je 1992. stvarala svoju lokalnu samoupravu izabrala nedemokratski put? Naravno, može. Zašto je to tako je suvišno pitanje i nikakvo uplitanje obrane od agresije ne može opravdati nepravdu koja je nanijeta, konkretno, Dalmaciji.

Izborni proces također je dio demokratskih procesa. Postoje međunarodno utvrđena pravila o demokratskim izbornim procesima, koja Republika Hrvatska krši iz ciklusa u ciklus. Stoga se mora naglasiti kako RH ni u ovom segmentu nije demokratska država.

Jedan od kandidata, naravno iz vladajuće koalicije, odlučio je kako će izborna kampanja trajati samo mjesec dana, jer njemu to tak odgovara. Dao je obvezujući savjet o obustavi rada Sabra kako joj ne bi naštetile parlamentarne borbe. U medijima je prisutan deset puta više nego svi ostali kandidati zajedno. Njegovom voljom dvoboji predsjedničkih kandidata, koji su dio izbora predsjednika svih zemalja svijeta, proglašeni su nepotrebnima.

Istovremeno je premijer i kandidat za novi mandat. U svojoj ulozi premijera otvara tvornice i posjećuje strane državnike. U ulozi kandidata održava skupove, zajedno s tisućama ljudi dovezenih autobusima iz cijele Republike Hrvatske i vojskom zaposlenika iz javnog sektora kojima je prisustvovanje skupovima najvažniji zadatak.

U svakom trenutku, koristeći neograničen prostor u medijima, spreman je govoriti o ogromnoj količini novca koju koriste drugi kandidati, iako je cijela RH preplavljena samo njegovim jumbo plakatima i iako se na TV i radijski postajama vrte samo njegovi spotovi. A ima još puno toga... Zamislite što bi bilo kada bi se to dogodilo u Njemačkoj ili Francuskoj, na primjer.

Namjerno neću spomenuti sve nepravilnosti na sam dan izbora, od „Tuđmanovih vlakova“ (ili kako neki kažu „bugarskih vozova“), do prijavljivanja lažnih, fiktivnih birača na kandelabre, autobusna stajališta ili kioske, stanove od 35 m2 u kojima je prijavljeno 600 lažnih birača dovedenih iz Hercegovine kako bi više puta glasali.

Nažalost, nismo položili ispit iz demokracije. Ni oni koji je trenutno „provode“, ni mi koji je s užasom promatramo. Nije čak ni važno tko je kriv. Postoji samo tragična činjenica: U Republici Hrvatskoj nema ni „d“ d demokracije i sve dok imamo recidive prošlosti i kleronacističku mafiju na vlasti neće biti ni demokracije.

Stoga ne treba čuditi sve ovo što se ovog ljeta događa. Kada bi imali demokraciju i usađene demokratske vrijednosti zabranitelja ne bi ni bilo, jer bi svi bili gdje im je mjesto – u ludnici, a demokracija bi bila sačuvana.