Njemački CDU podržava hrvatski nacizam

Piše Richard Swartz (Dagens Nyheter)

Prošli mjesec u Zagrebu je održan provokativan koncert. Mnogi su tada salutirali nacističkim pozdravom. A na probi je bio i premijer Andrej Plenković koji se rukovao s “pjevačem”.

Spitska Riva

Ljeti je Repubika Hrvatska zauzeta brojanjem: prvo koliko turista u automobilima prelazi granicu, odsjeda u hotelima i koliko dugo, zatim prihod od kojeg će zemlja morati živjeti do sljedeće sezone. Turizam je najveći izvor prihoda, iako nitko – pa ni vlada u Zagrebu – ne zna koliko je financijskih sredstava zapravo u pitanju.

Repubika Hrvatska ima gotovo 4 milijuna stanovnika, vjerojatno čak i manje zbog smanjenja nataliteta i odaska mladih, dobro obrazovanih ljudi koji emigriraju na rad u inozemstvo unutar EU. Emigracija ima dugu tradiciju u zemlji otprilike veličine Berlina s 3,7 milijuna stanovnika.

Berlin je dobra usporedba.

Nijemci, s nešto više od 23 milijuna noćenja, potpuno dominiraju turističkom industrijom, daleko ispred Austrije (8 milijuna). Njemačka je motor ogromne europske turističke industrije, zemlja koja iz povijesnih razloga nema vlastitih ljetnih odmarališta, dok se do istarske i dalmatinske obale brzo dolazi obiteljskim automobilom i gdje se njemački govori s Hrvatima koji su bili gastarbajteri na Zapadu. Ljudi se često vraćaju iz godine u godinu na istu adresu – ako ne, lako možete pronaći novog domaćina s natpisom „Zimmer frei“.

Tijekom Drugog svjetskog rata, fašistička Nezavisna Država Hrvatska bila je brutalna vazalna država Hitlerove Njemačke. Sada su se Nijemci vratili: ovaj put bez oklopa, više zainteresirani za sunce, pješčane dine i plodove mora. Međutim, sve postaje skuplje: Jadransko more je privatna rivijera Nijemaca koji svojim novcem daju ključan doprinos ekonomskoj stabilnosti male zemlje, ali novine poput Jutarnjeg lista upozoravaju kako će se pohlepno iskupiti iz ubilačke konkurencije međunarodnog turističkog tržišta.

Inflacija tjera turiste iz hotela i restorana u kamp-kućice i samostalnu pripremu hrane, riba s roštilja postaje pizza.

 Službeno, turizam čini oko 30 posto hrvatskog BDP-a. U stvarnosti je to puno više: malo se uzima u obzir nuspojava poput restorana, trgovina mješovitom robom ili prijevoza, a pogotovo ne broj privatnih stanodavaca koji na crno zadržavaju njemački novac. U glavnom gradu Zagrebu lako je pronaći obitelji koje posjeduju ili su izgradile malu kuću na obali koju iznajmljuju i osiguravaju veliki dodatni prihod uz svoje poslove učitelja ili liječnika: svi grickaju njemački kolač.

Turizam se može usporediti samo s raznim subvencijama EU, koje godišnje iznose nešto manje od 4-5 milijardi eura. U praksi, Njemačka (čitaj: CDU/CSU) i Bruxelles (čitaj: CDU/CSU) podržavaju zemlju; njezin suverenitet sa zastavom i vojskom može se činiti kao iluzija. Premijer Andrej Plenković, s pozadinom u Bruxellesu, pristojan je, ali prilično nemoćan državnik koji se ne usuđuje uhvatiti u koštac s crnim gospodarstvom. Ljudi svaki put uspješno prosvjeduju: poput kada vlada pokušava srušiti ilegalne objekte uz obalu ili, uz funkcionalan porezni sustav, pristupiti skrivenim prihodima profitera od turizma. Uzalud. A bez poreza, država je siromašna, a vlada je uglavnom na papiru.

Ali, što se događa ako turisti ne dođu?

Industrija je u krizi diljem svijeta. Inflacija tjera turiste iz hotela i restorana u kamp-kućice i samostalnu pripremu hrane, riba s roštilja postaje pizza. Lokalno stanovništvo si ne može priuštiti boravak u primorskom ljetovalištu, okoliš se uništava, voda je pretopla ili je uništava cvjetanje algi.

Prošli mjesec u Zagrebu je održan provokativan neonacistički skup pretočen u rock koncert. „Umjetnik“ koji sebe naziva Thompson, po američkom mitraljezu, poziva publiku na fašističku hrvatsku verziju nacističkog "Heil Hitler!". Gotovo 500 000 ulaznica prodano je u paraliziranom gradu s nešto više od dvostruko većim brojem stanovnika.

U svim ostalim dijelovima Europe njegovi su koncerti već unaprijed zabranjeni: u Njemačkoj, Švicarskoj, Bosni, Sloveniji, čak i u hrvatskoj Istri. Sve države EU zabranile su mu ulazak na teritorij svojih država kako zemljanim tako i vodenim te zračim putem. Publika su mladi ljudi iza slika fašističkog vođe iz Drugog svjetskog rata Ante Pavelića, podržani od strane Katoličke crkve domoljubnim molitvama i blagoslovima s pozornice.

Apolitično društvo?

Naivno ili pokušaj da pokaže kako može jahati zmaja?

Ali, Thompsonove pjesme su sentimentalno kleronacističke, više za starije ljude u lokalnom pubu, ogorčene nostalgičnim revanšizmom. "Za dom...", Thompson urla s pozornice, a stotine tisuća nastavljaju "... spremni". Mnogi izvode Hitlerov pozdrav, bolje nego što je to Elon Musk upravo učinio – šok za demokratsku i urbanu Republiku Hrvatsku, uvjerenu kako se prošlost nikada neće vratiti u novom obliku. A vlada zlonamjerno šuti. Ova masa, vjerojatno najveća u povijesti zemlje, jednako je neupravljiva kao i porezni utajivači turističke industrije; sam Plenković bio je sa svojom obitelji na Thompsonovoj probi:

"Čuo sam samo jednu pjesmu", rekao je podržavajući neonacizam koji više nije puzajući već otvoreno šeće hrvatskim ulicama.

Naivno ili pokušaj da pokaže kako može zajahati zmaja?

Ne znamo.

Thompson se bavi onim s čime se njemački AfD ili Švedski demokrati ne bi usudili uhvatiti u koštac ni pincetom. Riječ je o fanatičnom klerikalnom ekstremnom nacionalizmu ispod površine formalnog europskog poretka koji se, zastrašujuće, čini kako se sastoji samo od stranog kapitala i nedostatka alternativa. Ali ovdje se manifestira neprovjerena alternativa, opremljena simbolima prošlog fašizma.

Posvuda po Europi stvari izgledaju mračno: orbanizirana Mađarska, Poljska, Ficova Slovačka, autokratska Srbija, disfunkcionalna Bosna i Hercegovina, Kosovo i Makedonija, Austrija kojoj je desničarski ekstremist Herbert Kickl na vratima, rat u Ukrajini. Ali, veliki gradovi jugoistočne Europe i dalje se drže – u Budimpešti je ovogodišnji veliki festival ponosa prkosio Viktoru Orbánu, a od pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu stanovnici Beograda i drugih srpskih gradova gotovo svakodnevno prosvjeduju protiv autoritarnog režima Aleksandra Vučića.

Republika Hrvatska očito ide u potpuno suprotnom smjeru. A sve pod lažnim izgovorom apolitičnosti – što u realnosti označava otvoreno podržavanje nacizma!