Ne možemo više dopustiti da Zagreb rasipa dalmatinsko bogatstvo

Piše: Lorenzo Priulli

Ovi izbori su završeni. Dalmacija je i dalje okupirana od strane kleronacističke kriminalne organizacije, prvenstveno neizlaskom na izbore građanske Dalmacije. Koliko dugo ova regija to može izdržati?

Dalmacija, regija poznata po svojoj nezamjenjivoj prirodnoj ljepoti, kulturnom naslijeđu i povijesnim znamenitostima, suočava se s izazovima koji ugrožavaju njezin potencijal i budućnost. Ova prekrasna obala, koja privlači više od 4 milijuna turista svake godine, ima izvanredne resurse koje ne smijemo zanemariti. Dok se novac od turizma slijeva u centralne projekte u Zagrebu, pitamo se: možemo li više dopustiti da Zagreb rasipa dalmatinsko bogatstvo? Sljedeći izbori trebali bi postati ključna prilika za osvrt na ovu situaciju i pokretanje razgovora o apsolutnoj dalmatinskoj autonomiji u povijesni granicama, znači u granicama koje su bile na snazi prije 1918.

Problematika upravljanja resursima

Cijene li dovoljno dalmatinski stanovnici, prvenstveno njezini starosjedioci, njezine ljepote koje ova regija ima, kao što su prekrasne plaže, škrta, ali plodna zemlja i maritimni resursi? Cijene li dovoljno dalmatinski stanovnici sva prirodna i druga bogatstva koje ova regija ima? Zadnjih desetljeća, turizam se često slavio kao pokretač gospodarstva. Ipak, usklađivanje interesa lokalne zajednice s potrebama središnje vlasti postavilo je brojne prepreke.

Dalmatinska ekonomija često je stavljena u drugi plan. Na primjer, dok su brojni dalmatinski hoteli i privatni smještaji ostvarivali dobit od turizma, procjenjuje se kako je 90% prihoda od turizma završavalo izvan Dalmacije, najviše u Zagrebu (60%) i po 19% u Hercegovini i Slavoniji, a 2% izvan RH, točnije u Rusiju. Tako se propuštaju sredstva koja bi mogla značajno poboljšati kvalitetu života stanovnika Dalmacije. Mnogi Dalmatini i Dalmatinci sada se pitaju: zašto njihovi resursi služe nekome drugome, dok oni sami ostaju na margini?

Rješenje leži u promjeni načina na koji upravljamo našim resursima. Umjesto centraliziranog upravljanja iz Zagreba, potrebna je rasprava o devoluciji Republike Hrvatske na 5 apsolutno autonomnih regija: Dalmacija, Hrvatska, Istra, Primorsko-goranska regija i Slavonija. Dalmatinska autonomija mogla bi značiti više od političkog pomaka – to je prilika za izgradnju održivijeg gospodarstva.

Zamislite Dalmaciju koja samostalno upravlja svi svojim resursima (prirodnim bogatstvima, energetskim sektorom, financijskim sektorom), revitalizira poljoprivredu i potiče lokalne projekte. Na primjer, primjena održivih praksi u vinogradima i maslinicima može rezultirati povećanjem kvalitete proizvoda za oko 40%. Samostalno upravljanje omogućilo bi lokalnim zajednicama donošenje odluka koje će direktno utjecati na njihovu budućnost i prosperitet.

Ekološka održivost kao prioritet

Jedan od glavnih imperativa za autonomnu Dalmaciju trebao bi biti fokus na vlastitu ekonomsko-socijalnu održivost, ekološku održivost te snažan rast i razvoj. Regija treba postati uzor pravedno i ekonomski orijentiranog gospodarstva. Očuvanje prirodnih ljepota, i jačanje gospodarstva baziranog na niskoj radnoj satnici i viski plaćama, kvalitetnoj infrastrukturi, najrazvijeniji tvrtkama koje koriste najmoderniju tehnologiju, nije samo etički izbor, već i ekonomski imperativ.

Na primjer, zašto Dalmacija ne bi mogla privući najbogatije svjetske IT kopanije uz bavljenje poljoprivredom i marikulturom, a sadnja drveća, očuvanje morske bioraznolikosti i zaštita prirodnih staništa mogu donijeti 30% više turizma u godišnjem prihodima. Autonomna uprava može potaknuti lokalne mjere zaštite okoliša, omogućujući privlačenje turista koji cijene prirodu i ekologiju.

Što su Francuska, Španjolska ili Srbija bolje od Dalmacije, pa one to mogu, a i ne možemo? O Kaliforniji da ne pričam.

Sljedeći izbori trebaju biti referendum o apsolutnoj autonomiji Dalmacije. Građani trebaju imati priliku izabrati ljude i programe koji se zalažu za pravu promjenu. To su ljudi i organizacije koje će se fokusirati na lokalne interese, održivi razvoj i ekološku odgovornost.

Otvorena rasprava o autonomiji može izgledati izazovno, no godine nezadovoljstva vodile su nas do trenutka velike političke promjene. Mnogi će reći kako su potrebne drastične mjere. No, koliko su stanovnici Dalmacije spremni na te promjene? Oni moraju preuzeti odgovornost i prikupiti sredstva i ljudstvo za podršku autonomiji.

Uloga lokalne zajednice

Lokalna zajednica ima ključnu ulogu u ovom procesu. Uz pravo na upravljanje lokalnim resursima dolaze i odgovornosti. Stanovnici Dalmacije trebaju aktivno sudjelovati u donošenju odluka kako bi postigli ciljeve za bolju budućnost.

Ovaj proces ne bi trebao biti jednostran. Potrebna je suradnja između političkih aktera, nevladinih organizacija i građana. Dijalog, planiranje i transparentnost trebaju biti prioriteti. Na primjer, organizacija lokalnih savjetodavnih skupina može osigurati da glasovi svih stanovnika budu zastupljeni.

Sve ovo postavlja važno pitanje: kakvu budućnost želimo za Dalmaciju? Autonomija, koja će osnažiti lokalne zajednice, može donijeti veću odgovornost u upravljanju resursima i jaču ekonomiju.

Uključivanje stanovnika u donošenje odluka i postavljanje prioriteta za vlastitu regiju može biti ključ rješenja. Postavljanjem svojih prava i potreba na prvo mjesto, stanovnici mogu prestati osjećati se kao suputnici u vlastitoj zemlji. Njihove aspiracije napokon mogu postati prioritet.

Vrijeme je za promjene

Dalmacija ima potencijal za bolju budućnost, ali put do autonomije nije lako postići. Sljedeći izbori trebaju biti prilika za preispitivanje sadašnjeg stanja i donošenje važnih odluka o budućnosti regije.

Možemo li zamisliti Dalmaciju u kojoj njeni bogati resursi ne odlaze u nepoznate ruke? Možemo li preuzeti kontrolu nad našim vlastitim sudbinama? Svaki glas se treba čuti. Dalmacija zaslužuje priliku kako bi preuzela kormilo vlastite budućnosti. Vrijeme je za buđenje i djelovanje.