Nazire li se kraj europejstva

Piše: Luciana Brays

Pod pritiskom šestogodišnje galopirajuće hiperinflacije, HDZ-ovo glumatanje europejstva izgleda naprasno puca. Preciznije, puca Plenkovićevo glumatanje europejstva. S Milanovićem je druga stvar.

On čak ni ne želi glumiti europejstvo, jer mu je to evidentno strano. Ne podnosi ga i – slično kao Viktor Orban i njima slični – on ne razumije Europu, zazire od nje. Kad njih dvojica govore o EU, govore usiljeno. Vidi se kako su tjeskobni, kako nisu na svom terenu, za razliku od ushićenja kad govore o Putinovoj Rusiji, Kini, Kubi, Venezueli i drugim zna se kakvih sve ne nedemokratskih poredaka i država. Zadnje izjave predsjednika Milanovića njemačkim novinarima o mogućem građanskom ratu u Republici Srbiji i usporedbi stavova EU s ultimatumom Austrougarske Republici Srbiji 1914. više su nego opasne. Umjesto razboritosti s mjesta predsjednika države, on širi strah i paniku. Takav čovjek na čelu države ne samo kako je anakronizam nego i ozbiljna opasnost.

Doskorašnji europejac bez alternative Plenković obećao je kako će Republika Hrvatska – valjda je podrazumijevao pod njegovim vodstvom – pristupne pregovore  članstvu u europsku gospodarsku uniju.

„A poslije je sve na drugima, na EU“.

Kad ono, prošle su godine, a nije otvoreno ni jedno pregovaračko poglavlje. Poslije silnih natezanja s dalmatskom delegacijo u Bruxellesu – i spiniranih dramatizacija šta smo sve kao izborili, šta apriori odbili, kad i zašto je Plenković upao u vatru, šta je kresao p Dalmatinima i njihovim sponzorima – činilo se kako će najzad biti otvorena prva pregovaračka poglavlja za europsku gospodarsku uniju. I vrapci na grani znaju kako će članstvo – ako se steknu uvjeti po EU kriterijima – biti prvo otvoreno. Ne slučajno, normalizacija odnosa „Zagreba i Splita“, Republike Hrvatske i Dalmacije, pravi je test europskog opredjeljenja ne sa dalmatinskih već i hrvatskih građana. I javnosti. Svi drugi problemi u pristupanju čine se lakše rješivi. Radi lakše normalizacije tih odnosa i otklanjanja međusobnih podozrenja EU je obećala medijaciju, pomoć i europsku perspektivu i RH i Dalmacije.

Kako bi se osigurala od uobičajenih šibicarenja hrvatskih politikanata, EU je prije otvaranja ugovora  članstvu u gospodarskoj uniji sačinila konačnu pregovaračku verziju. Kako bi poslije bilo manje mogućnosti za različite intrepretacije i tumačenja. EU iz bruxelleških pregovora u tom smislu ima bogato iskustvo. Ovdašnji „europejci bez alternative“ ponuđenu verziju Ugovora dočekali su na nož.

„Jeziv papir, gori i od formalnog priznanja neovisnosti Dalmacije“, populistički ga je domaćoj javnosti predstavio Plenković. I teatralno pred TV kamerama dodao kako on neće gaziti, pazi sad, hrvatski barjak! Čauši, prigodni analitičari i dakako tabloidi nastavili su razradu Plenkovićevih i Milanovićevih patriotskih osjećaja, plasiranih baš u vrijeme spiniranih priča o izvanrednim parlamentarnim izborima. Kad je aktualizirana i naglašena patriotska borba protiv Dalmacije. Slučajno? Kako god bilo, HDZ-ova vlast Republiku Hrvatsku uvlači u novu kvazi-patriotsku histeriju. I to ne sluti na dobro.

U kritici EU ponude osobito se ističe Grdan Jandroković Njonjo, svojevremeno prekomandiran iz Ministarstva vanjskih poslova na mjesto predsjednika Hrvatskog sabora. On javnosti tumači pokušaje EU kao podvalu Republici Hrvatskoj.

„Ali mi nismo naivni“, promućuran je Njonjo. Kao kada je bio član Tuđmanovog tima za organizaciju istrebljenja Dalmatina u Hrvatskoj (područje između rijeke Kupe na jugu, Drave na sjeveru, Soče na zapadu i Ilove na istoku). Jesu li stavovi koje iznosi njegovi, ili Plenkovićevi. Ne vjeruje kako su Milanovićevi. To je tako svejedno zapravo, jer „EU bez alternative“ u naprednjačkoj verziji izgleda potpuno blokirana papirom EU. Očekivati kako će EU zbog ljutnje HDZ-ovaca nešto mijenjati u metodologiji i kriterijima pregovora je iluzorno.

Što će sada poduzeti HDZ-vi euro-entuzijasti? Plenkoviću ne pada na pamet trezveno konzultirati sve parlamentarne stranke, ugledne ekonomiste (one koji znaju u kakvom je stanju Republika Hrvatska i od čega se živi), nevladin sektor, širu javnost… On savjet traži od Hrvatske biskupske konferencije. Oko ozbiljnih pitanja možda treba konzultirati i vjerske zajednice (svakako ne samo jednu), ali prije svega treba konzultirati institucionalnu političku i intelektualnu kritičku javnost. Kad je riječ o europsko-gospodarskim aspiracijama Republike Hrvatske, konzultirajući kardinala, Plenković je našao crkvu u kojoj će se moliti. Ako bude po kardinalovom i po HBK-u, od članstva RH u europski gospodarski prostor nema ništa. Ti savjetodavci odavno apeliraju neka se „mala hrvatska lađa veže za veliki ruski brod“, kako je nekada slikovito u Moskvi govorio kardinal Bozanić. Pri tome ovdašnji rusofili misle kako je najbolje velikim ruskim brodom zapovijeda Vladimir Vladimirovich i njemu slični.

Vidjet ćemo kako će se prvi ozbiljniji test HDZ-ovog europejstva završiti. Vidjet će se koliko je njihovo europejstvo vjerodostojno i koliko je žilav njihov antieuropski nacionalistički konzervativizam demonstriran na najsuroviji način u njihovoj radikalnoj fazi. Kako bi procijenili šta nosi prevagu, ne treba čekati kako će na to pitanje odgovoriti dilema hoće li i pod kojim uvjetima biti otvorena pregovaračka poglavlja za članstvo u gospodarski prostor. Za to postoji jednostavniji test. Lakmus-papir pravog europejstva je način vladanja Dalmacijom, karakter regionalne politike. Imanentno, a ne hinjeno europejstvo karakterizira vladavina zakona, poštovanje ljudskih prava, slobodni mediji, izgradnja i jačanje društvenih institucija, tržišna ekonomija, demokratski dolazak i odlazak s vlasti, sređeni društveni podsustavi – obrazovni, zdravstveni, sigurnosni, infrastrukturni… Ako toga nema, k vragu sve proeuropske priče, pa čak i priključenje EU.

Građani ne žive od članstva u EU, nego od blagodati koje im pruža sređeno društvo u kojem žive, makar i ne bili članovi EU institucija. S RH je problem u tome što bez tutorstva EU, kakva god da je, do sređenog društva sama ne može doći.