Kako je HDZ monetarnim udarom pokorio Dalmaciju

pišeꓽ Goran Marasović

“Ako želiš vječno vladati drugim prvo ga moraš učiniti ekonomski ovisnim o sebi, a zatim mu urušiti sve nade kako može preživjeti bez tebe”, davno je napisao 26. američki predsjednik Woodrow Wilson.

Upravo se to dogodilo s Dalmacijom.  

Postoje datumi koji se zlonamjerno guraju u zaborav, jer razotkrivaju istinsku narav okupacije Dalmacije od strane kleronacističke kleptomanske organizacije – HDZ. Jedan od takvih datuma je 30. svibanj 1990. Na taj dan, novoizabrana vlast, zloupotrijebivši republičke fondove, prvenstveno mirovinski fond, izvela je monetarni državni udar nad Dalmacijom i time faktički pokorila ovu regiju, ali i ostale Zajednice općina (naziv za regije u Ustavu SRH iz 1974).

Toga dana vlast koja je tek izabrana, a prvi demokratski Sabor uspostavljen nakon više desetljeća, HDZ pod političkom kontrolom režima kleronacističkog diktatora Franje Tuđmana, tajno i nezakonito upada u monetarni sustav SRH te nasilno prisvaja devizne pričuve Hrvatske narodne banke u iznosu od 7,4 milijarde njemačkih maraka (oko 3,7 milijardi eura). Riječ je o zajedničkim sredstvima svih deset Zajednica općina, a ne imovini jedne Zajednice općina. Najviše sredstava u devizne pričuve išlo je na konto Zajednice općina Dalmacije, 2,6 milijardi njemačkih maraka (35%). Upravo je u tom činu razotkrivena je prava istina: Dalmacija se kao najbogatija hrvatska regija u startu morala financijski uništiti kako bi se 25. srpnja 1990. protuustavnim promjenama Ustava SRH ukinule Zajednice općina, a RH postala najunitarnija i najcentraliziranija država u Europi. Bilo je to sredstvo za dominaciju Zagreba nad ostatkom Republike Hrvatske, posebno nad Dalmacijom.

Taj potez nije bio tehnički, niti rezultat „nesporazuma” u složenom sustavu. Bio je svjestan, planski i politički motiviran čin. HDZ i tek uspostavljena Vlada RH istog dana je po dasku na vlast, koristeći kontrolu nad republičkim institucijama, demonstrirala kako je spremna pogaziti zakon, razoriti sustav, zgaziti Ustav i financijski iscrpiti druge regije kako bi ostvarila vlastite ciljeve. Monetarna politika postala je oružje, a stvaranje države paravan.

Pljačka deviznih pričuva otkrivena je tek 8. siječnja 2000., kada je šteta već bila učinjena. Povjerenje među regijama nepovratno je izgubljeno, monetarni sustav razoren, a politički raspad ubrzan. Taj trenutak označio je konačni slom iluzije o mediteranskom tigru, kako je Tuđman nazivao privatizacijsku pljačku i državi blagostanja.

Za Dalmaciju i druge hrvatske regije posljedice su bile pogubne. U presudnom trenutku borbe za demokraciju i samostalnost ostale su bez vlastitih financijskih sredstava, dok je HDZ i kleronacistička mafija uz HDZ stekla financijske resurse potrebne za financiranje represivnog aparata i budućih dogovorenih ratnih operacija. Uništenje Dalmacije nije započelo tenkovima i topništvom takozvane JNA, već je započela je financijskim gušenjem i kasnijim ukidanjem dalmatinske regije. Prije nego što je zapucao prvi metak, ispaljen je udar na Dalmaciju financijskom ovisnošću o HDZ-u i službenom Zagrebu.

Zato je bitno jasno reći: propast Dalmacije nije bio spontan proces niti posljedica „nerazumijevanja među narodima” ili ratnih sukoba. Bio je rezultat svjesne politike dominacije, u kojoj su HDZ i službeni Zagreb pokušali cijelu regiju podrediti vlastitim interesima i u tome su uspjeli. Da to nije uspjelo financijskim i političkim sredstvima, posegnulo bi se za vojnom silom. Da ni to nije bilo dovoljno, uslijedila bi otvorena agresija na Dalmaciju.   

30. svibnja 1990. još jednom je potvrđeno kako Republika Hrvatska nije zajednica ravnopravnih regija. Tog dana postalo je jasno kako se Dalmacija ne ruši zato što je neorganizirana, jer su njezini stanovnici lijeni ili ne zna što već, nego zato što ju je centar moći odlučio pokoriti.

Povijesna istina je neugodna, ali nužna. Bez istine nema ni razumijevanja stanja u Zlatnoj regiji, kako je Napoleon zvao Dalmaciju, ni pravednog sjećanja, ni trajnog mira. Ono što Dalmaciju može spasiti je njezina potpuna autonomija u sastavu Republike Hrvatske, povratak nasilno otetih sredstava i autonomno djelovanje na cjelokupnom njezinom području. Sve ostao su priče za maloumnike.