Hrvatski „mediji” u raljama politike i kriminala

Piše: Livia Marinni

Neobjavljivanje činjenično točnih podataka, kultura laži i mržnje, propast istraživačkog novinarstva te sprega „medija” s ekstremno desnim političkim opcijama uništava ovu hvale vrijednu djelatnost

Novinarstvo u Republici Hrvatskoj nekada je bilo smatrano četvrtom silom, osloncem demokracije, korektivom moći i savješću društva. Danas, ono je tek sjena svoje nekadašnje uloge, umrtvljeno pritiscima, korupcijom, ovisnošću o političkim strukturama i prepušteno tržišnoj logici koja guši svaki pokušaj istinskog istraživačkog rada. Propast hrvatskog novinarstva nije došla iznenada. To je proces koji traje desetljećima, ali čiji su rezultati danas razorniji nego ikad ranije. Javnost gubi povjerenje u medije, novinari sve češće napuštaju struku, a prostor za slobodno i objektivno izvještavanje se sužava iz dana u dan.

Ekonomija laži

Velik dio problema leži u financijskom iscrpljivanju medija. Većina hrvatskih redakcija danas ovisi o prihodima od oglašavanja – koji dolaze ili od velikih korporacija ili od državnih institucija. Takva ovisnost znači kako se novinari rijetko usude istraživati svoje oglašivače i donatore. Kritika lokalne vlasti, državnih poduzeća ili političkih elita koje kontroliraju financije najčešće rezultira gubitkom financijskih sredstava i, posljedično, otkazima i gašenjem rubrika.

Uz to, država kroz tzv. „marketinške kampanje” masovno financira medije javnim sredstvima – najčešće ne po kriterijima kvalitete, već po kriteriju političke podobnosti. Mediji koji su skloni vladajućima davati potporu i financirati političke kampanje određenih političkih opcija, dok oni koji ih kritiziraju ostaju bez ikakve pomoći. Time se ne financira slobodno novinarstvo, već propagandni aparat koji služi učvršćivanju postojećeg poretka.

Sprega s politikom i kriminalom

Utjecaj politike na hrvatske medije više nije skriven – on je institucionaliziran. Političke stranke imaju svoje medijske simpatizere, ponekad i otvorene glasnogovornike, koji sudjeluju u oblikovanju javnog mišljenja. Analitičari, kolumnisti i urednici često prelaze iz novinarstva u političke strukture, i obratno, stvarajući začarani krug lojalnosti i trgovine utjecajem. Poseban problem predstavljaju lokalni mediji, koji su u mnogim sredinama u potpunosti podređeni lokalnim šerifima i interesnim skupinama, a često su čak i registrirani na osobe bliske vlasti.

Još alarmantnije je to što dio „medija“ i „novinara“ djeluje i u sprezi s kriminalnim miljeom. Objavljivanje selektivnih informacija, kompromitirajućih materijala, „curenja iz istraga” i diskreditacija političkih i poslovnih protivnika uz pomoć portala i tabloida sve su češći fenomeni. Nekolicina redakcija funkcionira poput PR-agencija određenih interesnih grupa, često bez imena i prezimena autora, bez ikakve uređivačke odgovornosti i s jasnim ciljem – uništenje ugleda mete, bez ikakvih novinarskih standarda.

Takvi pseudomediji koriste se za naručene afere, izmišljene skandale i manipulaciju javnošću. Nerijetko su povezani s osobama koje su u policijskim istragama, sumnjivim poslovima ili direktno povezane s kriminalnim krugovima. U takvom kontekstu, pojam „etičkog novinarstva” postaje tek retorička figura.

Novinari pod pritiskom

Ne treba zaboraviti ni položaj samih novinara. U uvjetima mizernih plaća, stalne nesigurnosti, mobbinga i pritisaka, sve više novinara napušta profesiju ili se prepušta autocenzuri. Kritičko novinarstvo sve više ovisi o rijetkim entuzijastima, freelancerima i neprofitnim redakcijama koje rade u gotovo nemogućim uvjetima. Napadi na novinare, i verbalni i fizički, sve su češći, dok institucije rijetko reagiraju.

Zakonodavni okvir koji bi trebao štititi novinare također je slab – s jedne strane prijeti im kaznenim prijavama zbog “sramoćenja”, s druge strane ostaju nezaštićeni kad se protiv njih pokreću SLAPP tužbe – strateške tužbe s ciljem zastrašivanja i iscrpljivanja.

Pad povjerenja i bijeg publike

Posljedica svega navedenog je rapidni pad povjerenja građana u medije. Prema istraživanjima, povjerenje u hrvatske medije jedno je od najnižih u EU. Ljudi sve više informacije traže na društvenim mrežama, gdje je granica između istine i manipulacije još mutnija. U toj kakofoniji, mediji koji pokušavaju održati standarde gube utjecaj, dok senzacionalistički portali, clickbait naslovi i teorije zavjere zauzimaju prostor javnog diskursa.

Ipak, nije sve izgubljeno. Postoji niz neovisnih redakcija, novinarskih kolektiva i organizacija civilnog društva koje pokušavaju vratiti dignitet novinarstvu. Potrebna je hitna reforma financiranja medija, transparentna raspodjela javnih financija, zaštita novinara i suzbijanje političkog i kriminalnog utjecaja. Bez slobodnih medija nema slobodnog društva. A bez borbe za istinu – svi smo izgubljeni.

Novinarstvo u Republici Hrvatskoj danas više nije čuvar demokracije, već često njezin grobar. Dok medijski prostor sve više kontroliraju političke i kriminalne strukture, građani ostaju bez prava na istinu. Ako se ne probudimo, ostat ćemo zatočeni u zemlji u kojoj će svatko govoriti, ali nitko neće znati – kome vjerovati.