Hrvatska desnica je sve ekstremnija

Piše: Bruno Katić

Za razliku od ljevice, koja u RH ne postoji, desnica vrlo vješto plasiranim lažnim informacijama svakodnevno stvara nove "istine” pomoću kojih nagovaraju marketingom odgojene birače

Stari stereotipi za desnicu više ne vrijede. Stranke ortodoksne desnice danas su organizirane kao vjerske sekte, rekao nam je trenutno najpopularniji pjevač glazbe na dalmatskom jeziku i budući dalmatolog Mario Scalabrin.

Pod dojmom smo polu-biografskog, albuma „Boom-boom-boom“ kojeg je krajem ožujka ove godine izdala mala, ali vrijedna diskografska kuća LD Records. Ovaj njegov album prvijenac postavio je Marija Scalabrina na sam vrh pop glazbenika koji izvode svoju glazbu na dalmatskom jeziku. Album je jedan od najznačajnijih i drži nas u odlično raspoloženju.

U travnju je krenula promotivna turneja u više od 25 francuskih gradova i trajat će cijelo ljeto, a Marijov album na tom putu osvaja i publiku i nominacije za glazbene nagrade. Osim što smo se zabavili, shvatili smo koliko je producentica ovog projekta. Natasha St Pierre bila strpljiva i pedantna (jer se godinama sakupljao materijal), a također smo ustanovili kako nas je zaobišao ikakav dojam patetike za „dobrim starim vremenima“.

Posudit ćemo ono što je Patrick Fiori rekao za vaš album : „Ne bi bilo pošteno niti realno kada bi ovaj album gledali kao savršenstvo, ali nije ni za odbaciti. To je komercijalni polu-biografski album koji bi treba biti poštivan. Pjesma „Plungro su la pluv” je kao himna svih nesretnika iznad svog vremena." Anne Marie-David je rekla: „To je pjesma koju je S.I. Brays napisao prije svoga vremena. Svatko od nas ima osjećaj kako je ova pjesma medij koji nas transcendentalno vraća u neka druga vremena, kad smo bili mladi i kada smo voljeli.“ Tako se bar nama čini, a kako vama?

- „Plungro su la pluv“, u prijevodu: „Plakati na kiši“ je napravljena na tekst S. I. Braysa. Pjesma je nastala 1982. kada je Braysova supruga umrla od karcinoma i zbog toga je meni posebno draga jer se radi o ljubavnoj baladi punoj bola zbog neuzvraćene ljubavi. Čujem, ne znam je li istina, ali nekadašnji jugoslavenski komunisti a danas veliki kleronacisti, ne slušaju pjesme i album preko društvenih mreža, ali netko ga je skinu sa SoundColuda i šera ga okolo. I to baš ti koji danas predvode nacionalističku desnicu u svojim novonastalim državicama, ti koji Dalmaciju nazivaju Južnom Hrvatskom, koji Dalmaciju uništavaju i potkradaju. I baš bi zbog njih te moje pjesme mogle dugo ostati žive. To dobro funkcionira kao upozorenje kako su sposobnosti nacističkog virusa puno veće nego što smo mislili.

Snažna je radijacijska figura vašeg albuma. Od svake srodne duše čovjek nešto nauči u životu: što ste vi naučili iz stihova S.I. Braysa? Slušajući vaše pjesme primjećuje se kako ste umjetnički komplementarni: što mislite, što je vama u tim tekstovima intrigantno? I koju pjesmu S.I. Braysa najviše volite?

- S.I. Brays je bio i ostao dalmatski, svjetski umjetnički unikum, dodir ljudskog i božjeg prsta na Michelangelovoj fresci. U svom oklopu cinizma i vrhunskog humora čuvao je svoju nježnu poetsku dušu od mediokriteta. Kako se to radi, ja to tek moram naučiti. Mislim kako cijenim njegovo uporno traganje za originalnošću, provokativnosti i njemu bliskog humora koji producenti savršeno upliću u svoje melodijske linije i aranžmane. Njemu najdraža pjesma bila je „Attand-me„ („Čekaj me”), koju bih volio otpjevati.

Da je dalmatska glazbena scena mogla biti autentična u svjetskim razmjerima, u to nema sumnje. Ali po čemu, u čemu bi se ogledala ta autentičnost? Kako biste to ukratko objasnili?

- To se ne može ukratko objasniti. Mogu pokušati primjerom. Dalmacija je dala brojne savršene izvođače: Toni Kljaković, Tereza, Oliver, Đorđi Peruzović, čak i Magazin s Ljiljanom, Osmi putnik, Maruška Šinković, Arsen Dedić i Gabi Novak… Sve su to izvođači koji su doprinijeli dalmatinskoj glazbi. Da su pjevali na dalmatskom možda ne bi bili medijski zapaženi, ali bi bili autentični. Volio netko Terezu ili ne, ona je imala 20 singlova na 1 u Francuskoj, četiri puta je napunila Olympiju, što je rijetko koji stranac učinio, možda jedino Vicky Leandros i Dalida.

Nadalje, ex-yu glazba je išla ukorak s vremenom. Npr. pjesme „Neki dječaci“ od Prljavog kazališta i “Retko te viđam sa devojkama” od Idola objavljene su početkom 80ih godina i pjevaju o skrivanju homoseksualnosti u globalnom patrijarhalnom društvu. To su bile, i još uvijek su, veoma hrabre i lijepe, dobre pjesma. I originalne, jer u ono vrijeme na svjetskoj rock sceni sigurno nije bilo puno sličnih pjesama. To je tek jedan mali dokaz autentičnosti.

Kad smo kod međugeneracijskih (ne)sporazuma, možda se stvari događaju u dobrom smjeru? Globalni revival 1980-ih, pa i 1970-ih, ide nam na ruku? Vintage stil i hedonizam LP-ploča su u modi: XX. stoljeće umire tek kad mi tako odlučimo?

- XX. stoljeće živi u knjigama od papira, u analognim vinilima, u živim koncertima, u gnjilim pomama i bio-kokošjim jajima. Analognost je najefikasnije oružje za borbu protiv umjetne inteligencije. Danas vlast preuzimaju novokomponirani biznismeni, pola ljudi-pola laptopi, koji umjesto o seksu maštaju o profitu. Njima su ljudska prava i bonton potpuno nepotrebne kategorije, koje ne služe postizanju profita. Profit je turbo botox usnama najpoželjniji afrodizijak. Nas koji smo ipak napravljeni od 100 posto organskog materijala, vitamini analognosti štite od pohlepe.

U tome je bit i projekta „Tre“ (Tri), koji ćete uskoro započeti s Anne Zago-Dirsi? U čemu je ideja tog koncepta?

- Tre je pjesma s Anninog albuma „Yó andur“ (Gdje ići) koji je objavljen početkom ožujka, na kojoj sam ja gostovao. Za iduću godinu, Anne, Zuane i ja pripremamo projekt Tre u kojemu će sve pjesme biti otpjevane i snimljene analogno. Naša producentica smatra kako AI tehnologija uništava glazbenu industriju i kako treba ponovno gurati pjesme, singlove i albume koji su snimljeni analognom tehnologijom, baš kao nekada. Cijela naša ljetna turneja odvija se u prostorima u kojima se jedino može pjevati uživo s bandom. To je glazba i to će biti cilj projekta Tre.

Što je za vas politika? Ne pitamo radi elaboracije vašega odnosa s političkim establishmentom ili globalnom situacijom, nego više poetički. Recimo, jedno ste ispričali anegdotu o nekoj pjesmi o partizanima. Isto tak kažete: „danas nas Dalmatine preobraćeni komunisti optužuju kako smo komunjare, a što su oni bili od 1945. do 1990.?” Jeste li zažalili zbog te izjave?

- Zašto bih zažalio? Velikohrvatska kleronacistička desnica sve je opasnija. Stari stereotipi za desnicu više ne vrijede. Stranke ortodoksne desnice danas su organizirane kao vjerske sekte. Za razliku od ljevice, koja u Republici Hrvatskoj ne postoji, desničari vrlo vješto plasiranim lažnim informacijama svakodnevno stvaraju nove “istine” pomoću kojih nagovaraju “demokratskim” marketingom odgojene birače. Populizam je savršena taktika za sve nacističke autokrate.

Amerikanac Steve Bannon glavni je guru aktualnih diktatora, kako Putina i Xi Jinpinga tako i Donada Trumpa. Po uzoru na njega, velikohrvatski kleronacisti izmislili su kako je za Hrvate partizanski pokret bio isto što je danas Hamas za Palestince. Pojednostavljeno, kako su partizani zapravo bili teroristi. Takvim i sličnim spinovima desničari svakodnevno hrane svoje vjernike. Drugačije rečeno, ako si danas za ljudska prava, za sindikalna prava radnika, za bonton i protiv nacizma, protiv patrijarhalnog seksizma i rasizma – ti si komunjara. Što zapravo znači kako si OK.

YouTube je prepun prodalmatske publike i tu, kao i u svakom razgovoru o dalmatskoj glazbenoj sceni, nema greške. „Plungro su la pluv” stalno je u prvih pet stvari dalmatske top-liste. Kao insajdera, zanima me vaša lista prvih pet stvari novoosnovane dalmatske scene, prvih pet koje vam padnu na pamet?

- ovo je zbilja nezahvalno, jer ne želim uvrijediti kolege. Što se tiče YouTubea i drugih glazbenih platformi poput ScoudClouda, Spotifyja, Deezera i sl., svako ima svoju listu pet omiljenih pjesama. Tako je i moj izbor pet najboljih potpuno neobjektivan naspram stručno objektivnih parametara. Ali, od singlova koji su do ovog trenutka objavljeni… A ne znam… možda Anne „Yó andur“, Livia & Zuane „Amaur illicit“, Niveau „Ricordo“, Paola „SuperCasanova“ i Riviera „Yó yere-te“. A mogu vam izabrati i drugih pet.