Dalmatska zastava
- Autonomija Dalmacija
- Jul 28
- 3 min read
Piše: prof. Mila Grubišić
Kada je u ljeto 1802. šibenski liječnik i voditelj splitskog Lazareta, Angelo Antonio Frari odlučio dizajnirati dalmatinsku zastavu nije ni slutio kako će samo 100 godina poslije biti prognana.
Sin Giuseppea Frarija i Mandoline Frari rodio se u Šibeniku 1780. gdje je od malih nogu sanjao o autonomnoj, čak i neovisnoj Dalmaciji. Njegova politička borba prožimala se s njegovom liječničom strukom. Osim što je bio općinski liječnik i upravitelj splitskog lazareta (1806. – 1821.), bio je protomedic, predsjednik Pomorskog zdravstvenog magistrata; poznati epidemiolog i povjesničar medicine.
Bio je pobornik ideologije koju bi danas mogli nazvati socijaldemokratskom. Zalagao se za društvenu jednakost, državu blagostanja, socijalnu pravdu, društvenu pravdu, regulaciju tržišta, pravednu raspodjelu dobara i dohotka te brojna druga pitanja jednakosti svih pred zakonom, poput suzbijanje ekonomske i socijalne nejednakosti, uklanjanje ugnjetavanja svih ugroženih skupina, iskorjenjivanje siromaštva i održavanje univerzalno dostupnih javnih usluga poput mirovina, skrbi za djecu, obrazovanja, skrbi za starije osobe, zdravstvene zaštite i pravednih naknada radnicima; čak i za izjednačavanje razonospolnih i istospolnih veza sukladn prvom francuskom Ustavu iz 1791. i Napoleonovom Code civil (Građanski zakon) iz 1804.
Iako se zalagao za društvenu i socijalnu jednakost, Frari je često siromašne liječio na dug koji nikada nije naplatio, a bogatima je liječenje naplaćivao dvostruko. Nazvao je to “progresivnom pravednošću”.
Ideja o bandiri
Jednom dok je kao mladi liječnik koji je vršio praksu u splitskom Lazaretu, sjedio ispred svoga radnog mjesta i gledao prema marjanu obraslog brnistrom, Frari je shvatio koliko je Dalmacija lijepa, prostrana i bogata. Dalmacija, zbog stalne prisutnosti drugih na njezinom prostoru, iako uvijek autonona, nije bila bogata kao Francuska ili Austrija, ali zadržala je bogatstvo prirode i bogatstvo u ljudia. Tada je uzeo papir i pero te nacrtao bandiru: dvije jednake vodoravne trake čistoplave i zlatno-žute boje.
Dalmatinski grb – plavi štit s tri zlatne okrunjene leopardove (lavlje) glave – nikada se na njoj nije koristio, već je jednostavna plavo-žuto bicolaura (dvobojnica) bez ikakvog amblema. Frari je objasnio zašto ne dođe grb na zastavi:
“Ako pogledate zastave zemalja koje su pod talijanskom okupacijom, svaka je nastala iz grba, često nametnutog od Venecije, ili sliči na grb ili ima grb u sebi. Dalmatinska bandira neće biti takva.”
Frari je isto tako, u svojim dnevnicima objasnio značenje Dalatinske zastave:
“Plavo polje označava prostranost i slobodu; predivno nebo i još ljepše more koje Dalmatinima daje osjećaj slobode. Dok, zlatno-žuto polje označava svo bogatstvo i sav neiskorišteni potencijal kojeg Dalmacija ima.”
Bandira se brzo primila u narodu i već j 1803. postala neslužbena dalmatinska zastava te kao takva visila na svim službeni zgradaa tog razdoblja, od zemaljske vlade i zemaljskog vijeća u Zadru od glavne vojne i civilne kurije u Splitu; od pomorske škole u Kotoru, preko ribarske škole u Komiži, do zgrade ribarske Lučice na Rabu.
Na Velikom bečkom kongresu (1813. – 1815.) odlučeno je kako će Dalmacija, kao jedina autonomna carska zemlja, moći kristiti Frarijevu bicolauru kao svoju službenu zastavu, no primjena tog pravila počela je tek 1822., iak su zastav izvjšn vć 1815. Zastava je u službenoj upotrebi Kraljevine Dalmacije od 1822. godine, kada ju je prihvatilo Kraljevsko vijeće u Zadru. Nakon 1921. godine nije postojala autonomna kraljevska zemlja Dalmacija, niti se koristila zastava. Ulaskom u sastav Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, dalmatinska, Frarijeva bicolaura je zabranjena, baš kao što je 1939. zabranjen dalmatski jezik.
Nakon II. sv. rata na prvoj sjednici Vlade Narodne Federativne Republike Hrvatske 14. travnja 1945. u Splitu, donesena je odluka o konstituiranju Autonomne Pokrajine Dalmacije, a odluka je bila na snazi do Usvajanja Ustava 28. veljače 1947. Dalmacija nije odabrala svoju zastavu, već je odlučila o grbu i himni. No, uspostavom Zajednice općina Dalmacije 1974. za neslužbenu zastavu ove regionalne institucije neformalno se koristila talijanaška, iredentistička zastava s plavim poljem na kojemu su tri okrunjena leoparda (lava) iz dalmatinskog grba.
Sličnost s ukrajinskom zastavom
Ukrajinska zastava, prapor, nastala je u glavnom gradu kraljevine Galicije i Lodomerije, L’vinu tijekom proljeća naroda 1848., te prikazuje nebesko prostranstvo kao prostor slobode i polje suncokreta kao prostor bogatstva.
Razlika između dalmatinske i ukrajinske zastave je u tome što su u ukrajinskoj zastavi nijanse boja drugačije. Dok je u Frarijevj bicolauri plava tanija, a žuta zlatnija u ukrajinskoj zastavi plava je nebeskija, a žuta svjetlija.
Ako bismo htjeli kompjutorski nacrtati dalmatinsku zastavu trebali bismo koristiti ove palete:
a ako bismo htjeli nacrtati ukrajinsku zastavu koristili bismo ove palete:
Comments