Dalmatinski grb

Piše: prof. Mila Grubišić

Dalmatinski grb  je heraldički simbol koji se koristio u regiji Dalmaciji, a prethodno za Kraljevinu Dalmaciju koja je egzistirala do početka XVI. stoljeća.

Također se nalazi na trenutnom grbu Republike Hrvatske. Dalmatinski grb ima tri zlatne lavlje glave, okrenute prema naprijed, sa zlatnim krunama i crvenim jezicima, na plavom štitu. Blazon, ili formalni heraldički opis, je azuran, s tri okrunjene zlatne leopardove glave iscrtane u crvenom svjetlu. Iscrtane lavlje glave povijesno su se nazivale leopardima, ali to se odnosi na njihov položaj, a ne na životinjsku vrstu koju predstavlja.

Povijest grba

Simbol leopardovih/lavljih glava vjerojatno je bizantskog podrijetla, a koristili su ga ugarski kraljevi i kraljice dinastije Árpádovića od vremena Bele III. Ugarskog (1172. – 1196.); na kovanicama Frizatik i Banovac, i na službenim pečatima, sve do kralja Sigismunda (1387. – 1437.), ali najistaknutiji od strane onih Mađara koji su nosili titulu vojvoda od Dalmacije, koji će kasnije postati državni grb ugarske Kraljevine Dalmacije. U međuvremenu, takozvane Árpádovićeve pruge i ugarski patrijarhalni križ sv. Stjepana postali su glavni elementi kraljevskog grba Ugarske.

Najraniji prikazi dalatinskg grba potječu iz XIII. stoljeća. 

Vermandoisov grb (L'Armorial du Héraut Vermandois) iz 1285. godine prikazuje varijaciju s jednom lavljom glavom na štitu s opisom "Le Roy Danit" na arhaičnom francuskom jeziku za kralja Dalmacije. Sličan grb u Herald's Rollu (1270.-1280.) pripisuje se ugarskom kralju. Drugi prikazi grba iz druge polovice XIII. stoljeća potječu iz Armorial Wijnbergena u kojem je opisan kao "le Roi desclauonie", i iz Lord Marshals' Roll iz 1295. godine koji prikazuje tri srebrne glave na plavom štitu s opisom "Le Roy de Esclevoni" (kralj Slavena). Ugarski kraljevi i vojvode, kao i strani izvori, koristili su izraz "totius Sclavonie" u značenju Kraljevine Dalmacije.

Modernija verzija dalmatinskog grba, s tri zlatna okrunjena lava na plavom štitu, prvi put se pojavila u Gelreovom grbu iz XIV. stoljeća (prije 1396.) koji predstavlja Kraljevinu Dalmaciju (Regnum Dalmatiae) kao dio grba kralja Ludovika I. (1342.-1382.). Hermann II., grof Celjski, također ga je počeo koristiti u svom grbu zbog titula i posjeda u Dalmaciji. Do 1526. ovi su se grbovi koristili za općenito predstavljanje Kraljevine Dalmacije, što se može vidjeti iz grbova nekoliko kraljeva: Ludovika I., Marije, Matije Korvina i Ludovika II. Također, nalazi se na velikim pečatima Žigmunda, cara Svetog Rimskog Carstva, Alberta II., Ivana Zapolje, Ferdinanda I., i od tada nadalje na raznim pečatima i grbovima Habsburgovaca. Tijekom vladavine Mletačke Republike nad mletačkom Dalmacijom, od XVI. do XVII. stoljeća, korišten je u mletačkoj dekorativnoj kartografiji i nekim dekorativnim arborijima inspiriranim ilirskim arborijima (npr. na tzv. neslužbenom "Velikom grbu" Venecije iz 1680., 1693. i 1706.), ali nikada nije bio uključen u okvir njezina državnog amblema niti su ga Mlečani službeno koristili, a službeno su koristili samo “lava svetog Marka”.

Dvije varijante grba

Povijesno gledano postoje dvije glavne varijante ovog grba:

Najčešće korištena verzija je: azurna, s tri okrunjene zlatne leopardove glave ispred sebe, uokvirene zlatnim tabanom, u crvenom polju (tri zlatne lavlje glave, okrenute prema naprijed, sa zlatnim krunama i crvenim jezicima, na plavom štitu). Ova varijanta datira barem iz samog kraja XIV. stoljeća, a nalazi se na Velikom pečatu kralja Sigismunda Luxembourškog (1395.-1437.). U Mletačkoj Republici, kao i u Velikom grbu (XVIII. stoljeće), dekorativno je korištena varijanta s istim simbolom, ali na crvenom štitu, s jezicima često zlatnim, a ne crvenim. Između 1815. i 1918., okrunjenu varijantu ovog grba, s azurnim štitom, koristila je Habsburška Kraljevina Dalmacija . A od 1868. do 1918. kao dio grba Kraljevine Hrvatske i Slavonije u gornjoj desnoj četvrtini.

Druga, ranija verzija, bila je: crvena, s tri srebrne lavlje glave okrenute udesno, s jezicima i zlatnom krunom (što znači tri bijele ili srebrne lavlje glave, sa zlatnim krunama i jezicima, okrenute ulijevo, na crvenom štitu). Ova varijanta datira iz sredine XIV. stoljeća kao dio grba Luja I. Ugarskog (1342.-1382.). Varijacija ovog grba (crvena, s tri srebrne lavlje glave, okrenute udesno) koja predstavlja Dalmaciju pojavila se u knjizi pod nazivom Opis putovanja iz Constante u Jeruzalem (1486.).

Simbolika grba

S strogo heraldičkog gledišta, grbovi nisu lavovi, već heraldički leopardi. Heraldički leopard razlikuje se od pravog leoparda (Panthera pardus), jer nema pjege i često ima grivu. Stoga je u heraldici leopard općenito sličan i često se naziva lavom (Panthera leo). Razlog tome leži u činjenici št su se u srednjem vijeku leopardi smatrali križancima između lava i parda (mužjaka pantere). 

Uzmeo li u obzir povijesna i politička zbivanja tog doba lako ćemo otkriti simboliku tri lavlje okrunjene glave na dalmatinskom grbu. Jedan lav predstavlja Dalmatiu Hongriu (mađarsku Dalmaciju – današnje područje Like, Gorskog Kotara i Korduna), drugi lav predstavlja Dalmatiu Turcu (tursku Dalmaciju – koju danas nazivao Hercegovinom i Tropoljem u BiH) dok treći lav predstavlja Dalmatiu Venetu (mletačku Dalmaciju – današnja Dalmacija koja obuhvaća područje crnogorske i sjeverni dio albanske obale).

Krune pripadaju svakom od tri velika carstva koja su vladala Dalmacijom: Bizant, odnosno kasnije Tursko/Osansko carstvo; Ugarsku, kasnije Habsburšku monarhiju; i Mletačku Republiku. Boja štita također ima određenu simbliku; dok plavi štit označava pogled na zapad i distanciranje od Balkana kako politički, tako i povijesno i kulturološki, crveni štit označava područje Srednje Europe.

Vojna upotreba

Prisutnost dalmatinskog grba u vojnim jedinicama osnovanim u Dalmaciji proteže se od srednjeg vijeka do modernog doba, odražavajući razvoj političkih i vojnih pripadnosti regije.

U srednjovjekovnom razdoblju, dok su se dalmatinski gradovi poput Zadra i Splita udruživali s raznim silama poput Venecije i Ugarske, lokalne milicije i gradske straže ponekad su nosile simbole vezane uz regionalni identitet, uključujući rane oblike dalmatinskog grba. Tijekom habsburške vladavine, grb – koji prikazuje tri okrunjene leopardove glave – postao je formaliziraniji i istaknutiji u oznakama, standardima i uniformama dalmatinskih pukovnija, označavajući njihovo podrijetlo unutar carskog vojnog okvira.

Čak i u XX. stoljeću, odjeci ove heraldičke tradicije zadržali su se u vojnim i paravojnim jedinicama tijekom oba svjetska rata i razdoblja jugoslavenskih ratova, služeći kao kulturna i povijesna referentna točka za dalmatinski identitet unutar širih nacionalnih vojski.