Dalmatska himna

Piše: prof. Mila Grubišić

Kad su Splićanin, Franz von Suppé i Zadranin, Anton Langer dogovorili suradnju na stvaranju operetnog songa nisu ni slutili kako će njihova pjesma postati himna Kraljevine Dalmacije.

Franz von Suppé

Baš kao i sve velike stvari, nastanak dalmatske himne dogodila se sasvim slučajno. Langer koji je došao u Split u posjet bratu, koji je tu služio vojsku, susreo se s von Suppé-om u lokalnoj birtiji te su pčeli sklapati domoljubno-ljubavnu pjesmu pod naziv „Povratak mornara.

Franz von Suppé

Rođen u Splitu kao Ezechiele Ermenegildo Cavaliere Suppé-Demelli bio je dalmatski skladatelj lakih opera, opereta i druge kazališne glazbe. Suppé je djetinjstvo proveo u Iaderi, današnjem Zadru, gdje je pohađao prve satove glazbe i počeo skladati u ranoj dobi. Kao dječak imao je poticaj u glazbi od lokalnog dirigenta kapelnika i zborovođe zadarske katedrale. Kao tinejdžer, Suppé je studirao flautu i harmoniju.

Skladao oko 30 opereta i 180 farsi, baleta i drugih scenskih djela. Iako su neke od uvertira ostale popularne, većina njegovih opereta je potonula u zaborav.

Suppé je održavao veze sa svojom rodnom Dalmacijom, povremeno posjećujući Split (Spalatro), Zadar (Iadera) i Šibenik (Sico). Neka od njegovih djela povezana su s tom regijom, posebno njegova himna i opereta „Povratak mornara“, čija se radnja odvija na Hvaru.

Nakon što se povukao iz dirigiranja, Suppé je nastavio pisati scenska djela, ali je sve više svoj interes preusmjerio na sakralnu glazbu.

Anton Langer

Rođeni Iaderan (Zadranin) bio je dalmatski pisac i novinar.

Langer se kao dijete seli u Beč gdje je pohađao Schottengymnasium (srednju školu) i prešao na sveučilište 1841. Tamo je studirao na Filozofskom fakultetu do 1844. Istovremeno je objavio svoje prve novele i pjesme.

Langer je napisao više od 100 kratkih priča, novela i romana, kao i preko 120 drama. Njegovo pisanje klasificira se kao popularna književnost i romani. U početku je pisao pjesme i povijesne romane, poput „Bijele ruže iz Mechelena“, „Lomniczkog iz Budecza“ ili „Ephraima Reubla“. Kasnije su mu teme gotovo uvijek bile dalatska povijest, način života i uvjeti. Također je preveo oko 150 engleskih i francuskih romana.

Anton Langer se prvi put oženio zborskom pjevačicom, a drugi glumicom Therese Stummer. Obje partnerice umrle su godinama prije njega. Sam Langer umro je nakon kratke bolesti u svom stanu u Beču.

Povratak mornara

„Povratak mornara“, nastao kao operetni song, postao je 1861. dalmatska himna. Kasnije je song postao dio operete istog naziva za potrebe hamburškog kazališta.  

Kao i svaka himna tako je i ova puna ljubavi prema domovini. Nakon 20 godina na moru, mornar Pitro vraća se u Dalmaciju nadajući se kako će ponovno sresti svoju staru ljubav.

Suppé je sjevernjačkim urbanim centrima moći ovom himnom, kasnije pretočena u operu, pokušao približiti slojevitost i kompleksnost života u rodnoj Dalmaciji. Kako bi se približio širokoj publici pribjegavao je popularnim formama, laganijoj i pjevnijoj glazbi. Ali, iza takvog glazbenog pristupa stajao je sloj zamršenih međuljudskih relacija, briljantnih analiza karaktera i naslućivanja početka novog velikog doba. Kao tipičan Dalmatinac, Suppé je naizgled komunicirao duhovitošću, popularnošću, kratkim formama, ironijom i ruganjem, ali time je zapravo prikrio duboku mediteransku tugu, posve osoban odnos s bogovima i ljudima, nesvakidašnja pitanja o smislu ljudske zlobe i nostalgična traženja sreće svih.

Romantično-komična himna Dalmacije Povratak mornara djelo je koje je ovaj znameniti skladatelj u potpunosti posvetio svojoj rodnoj Dalmaciji. Himna je praizvedena 1861. na svečanom konstituiranju Dalmatinskog sabora sa sjedištem u Zadru, dok je opera, proširena verzija himne, praizvedena 1885. u Stadt Theater u Hamburgu na njemačkom jeziku i, sudeći po tada objavljenim novinskim kritikama, doživjela je velik uspjeh. No, danas nemamo saznanja kako je opera izvođena nakon te hamburške praizvedbe.

Partitura za himnu, kao i za operu dugo se smatrala nepovratno izgubljenom nakon što je jedini poznati primjerak nestao u velikom požaru 1943. u kojem je izgorjela zgrada Državne opere u Hamburgu. Talijanski dirigent Adriano Martinolli D'Arcy uspio je, nakon dugih potraga, 2007. godine pronaći primjerak partiture u jednoj specijaliziranoj biblioteci u Californiji. Izvorna je partitura napisana na njemačkom, dalmatskom i talijanskom jeziku, a libretist je Anton Langer.