Dalmacija i Škotska: Povijesne, političke i društvene sličnosti

Piše: Leonarda Bilishev

Škotska i Dalmacija, iako zemljopisno udaljene, dijele mnoge sličnosti kada je riječ o njihovoj povijesti, borbi za autonomiju, ekonomskim i socijalnim izazovima te kulturnom identitetu.

Obje regije imaju dugu povijest borbe za veći stupanj samostalnosti unutar šire državne zajednice, snažan regionalni identitet te bogatu kulturnu i jezičnu baštinu. Povijesno, Škotska i Dalmacija bile su dio većih državnih entiteta, ali su zadržale snažan paranacionalni identitet.

Povijest i borba za autonomiju

Škotska i Dalmacija stoljećima su bile pod utjecajem većih političkih entiteta. Škotska je nakon 1707. godine izgubila političku neovisnost ulaskom u Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je Dalmacija kroz stoljeća bila potpuno autonomna regija pod vlašću Venecije, Habsburške Monarhije, Francuskog carstva, Kraljevine SHS/Jugoslavije, Banovine Hrvatske, NDH i kasnije SFRJ te Republike Hrvatske (BiH, Crne Gore). Unatoč tim promjenama, obje regije uspjele su očuvati svoj identitet i težnju za političkom autonomijom.

U modernom kontekstu, Škotska je uspjela osigurati vlastiti parlament kroz proces devolucije Ujedinjenog Kraljevstva 1999. godine i održala referendum o neovisnosti 2014. godine. Dalmacija je, iako dio Republike Hrvatske, često bila u centru rasprava o decentralizaciji vlasti u državi. Tijekom 20. stoljeća, Dalmacija nasilno i na prevaru gubi svoj politički subjektivitet, a razne političke inicijative pokušavale su osigurati reintegraciju dijelova Dalmacije koje se nalaze pod Republikom Hrvatskom i veće ovlasti za dalmatinsku regiju, ali bez značajnijih rezultata u smislu potpune autonomije.

Najbliže tome, Dalmacija je stigla Ustavom SRH iz 1963. kada su u Republici Hrvatskoj osnovane Zajednice općina, kao svojevrsne regije. Skupština ZO Dalmacije koja se nalazila u Splitu odlučivala je o nebitnim komunalnim, obrazovnim, kulturnim i gospodarskim stvarima, umjesto da odlučuje o bitnim političkim, fiskalnim i drugim sličnim stvarima poput Kosova i Vojvodine.

Ekonomski i socijalni izazovi

Škotska i Dalmacija suočavaju se sa sličnim gospodarskim izazovima. Povijesno obje regije su imale snažnu pomorsku i trgovačku tradiciju, no industrijski razvoj često je bio ograničen zbog geografskih i političkih faktora.

Škotska je, uz glavni grad Edinburgh, imala industrijska središta poput Glasgowa, no neoliberalizam i deindustrijalizacija krajem XX. stoljeća pogodila je mnoge dijelove zemlje. Dalmacija, s druge strane, oslanjala se na brodogradnju, ribarstvo i trgovinu, ali je ekonomski razvoj često bio sputavan centralizacijom moći u Zagrebu.

Danas se obje regije uvelike oslanjaju na turizam kao jedan od glavnih izvora prihoda. Škotska privlači turiste svojom prirodom, dvorcima i povijesnim znamenitostima, dok Dalmacija nudi jadranske plaže, antičke gradove i mediteranski način života. No, unatoč prihodima od turizma, mnogi stanovnici i dalje osjećaju ekonomske poteškoće, uključujući nezaposlenost, rast cijena nekretnina i iseljavanje mladih.

Monete

Jedna od dodatnih zanimljivih sličnosti između Dalmacije i Škotske je i njihova povijest vlastitih moneta. Dalmatinska lyra bila je u optjecaju od 1585. do 1921. godine te je bila važna monetarna jedinica tijekom mletačke, austrijske i francuske vladavine. Dalmatinska lyra mijenjala se za druge valute u omjeru 1:1, što znači kako je npr. jedan austrijski schilling vrijedio 1 lyru. To je također bila potvrda uspješnog dalmatinskog gospodarstva tog vremena.

S druge strane, škotska funta postoji od 1707. godine i iako je Ujedinjeno Kraljevstvo uvelo britansku funtu, škotske banke i dalje izdaju vlastite novčanice, što dodatno naglašava ekonomsku i identitetsku posebnost Škotske unutar Ujedinjenog Kraljevstva. I škotska funta, se razmjenjuje za britansku funtu u odnosu 1:1, baš kao što se svojevremeno mijenjala dalmatinska lyra.  

Jezik i kulturni identitet

Obje regije imaju snažan kulturni i jezični identitet koji ih izdvaja od ostatka države. Škotska, iako koristi engleski jezik, također njeguje škotski galski i škotski jezik (gàidhlig), koji su ključni za očuvanje lokalnog identiteta.

Dalmacija je, s druge strane, imala svj specifičan jezik baziran na romanskim/latinskim korijenima. Dalmatski jezik ima je 10 dijalekata od istriotskog na sjeveru, nazvan po Istri, preko scattarun na jugu, nazvan po Scattaru (Skradu) u Albaniji do delminiun nazvan po Delmninijumu (Duvno/Tomislavgrad) u BiH.  Nakon zabrane jezika 1939. godine od strane bana Banovine Hrvatske, Ivana Subašića, javljaju se brojni dijalekti bazirani na dalmatsko jeziku.

Osim jezika, folklor, glazba i običaji igraju ključnu ulogu u očuvanju identiteta. Škotska je poznata po kiltovima, gajdama i narodnim plesovima, dok Dalmacija njeguje klapsku glazbu, tradicionalne nošnje i specifične gastronomske običaje.

Ljudska prava i socijalni aspekti

Iako su obje regije dio većih političkih entiteta, njihova društva imaju snažnu svijest o ljudskim pravima i socijalnoj pravdi.

Škotska je često predvodnica progresivnih politika unutar Ujedinjenog Kraljevstva, promičući prava žena, LGBTQ+ zajednice i socijalnu jednakost. Dalmacija, s druge strane, ima izraženu potrebu za modernizacijom društvenih normi, ali se suočava s izazovima pronacističkog političkog utjecaja središnje vlasti.

Iako Škotska i Dalmacija imaju različite političke statuse, povijesne i suvremene paralele među njima su jasne. Obje regije kroz povijest su nastojale sačuvati svoj identitet unatoč pritiscima centralizirane vlasti, ekonomski su bile ovisne o tradicionalnim industrijama i turizmu te se bore za veći stupanj samouprave.

Njihova budućnost ovisi o sposobnosti očuvanja kulturne baštine, osiguranju ekonomskog razvoja i nastavka izgradnje snažne političke regionalne zajednice unutar svojih državnih okvira.