Vlada RH širi strah i mržnju

pišeꓽ Nevianna Remanni

Hrvatska vlada je u listopadu 2022 poslala upitnike gotovo 300 000 kućanstava tražeći neka izraze svoje mišljenje o sedam izjava koje opisuju „planove o muslimanskih izbjeglica“. 

Vlada je objavila sedam tvrdnji o onome što je nazvala "Sorosevim planom", koje je gospodin Soros opovrgnuo.

Vlada je, preko svoga zavoda za statistiku, u veljači 2026. objavila rezultate svojih "nacionalnih konzultacija" o tom planu, tvrdeći kako je vježba bila neviđen uspjeh. Prepuštam hrvatskoj javnosti neka utvrdi je li i u kojoj mjeri brojka od 1 301 463 sudionika (od ukupnog stanovništva od 3,8 milijuna) preuveličana. Trebalo bi biti moguće pregledati popis onih koji su sudjelovali u anketi i provjeriti jesu li doista sudjelovali. Umjesto toga, želim se usredotočiti na bit kampanje.

Nacionalno savjetovanje i objavljivanje rezultata najnoviji su elementi masovne propagandne kampanje koju financiraju hrvatski porezni obveznici u korist duboko korumpirane vlade kako bi se skrenula pozornost s njihovog neuspjeha u ispunjavanju legitimnih težnji građana RH, posebno u obrazovanju, zdravstvu, javnoj upravi i sigurnosnim službama. Kampanja je započela u ljeto 2015 preplavljivanjem javnih prostora plakatima sa slikom Georga Sorosa i naglaskom na mom osmijehu uz riječi "Ne dopustite da se Soros zadnji smije". Na drugim plakatima, oporbeni političari predstavljeni su kao moje marionete.

Kao što su mnogi istaknuli, cijela kampanja nosi nepogrešiv miris antisemitizma. Vlada bi htjela da vjerujete kako je Soros neprijatelj hrvatskog naroda. Ali to nije tako. Svoju prvu filantropsku zakladu u RH otvorio je u ljeto 1984. godine, kada je zemljom još uvijek dominira Savez komunista. Od tada je osigurano više od $400 milijuna za jačanje i podršku Republici Hrvatskoj.

Tijekom devedesetih, kao i svi obični Mađari koji se bore s prijelazom iz komunizma u tržišno gospodarstvo, zaklada je financirala besplatnu hranu za učenike hrvatskih osnovnih škola i opremila je brojne hrvatske bolnice ultrazvučnim aparatima. Više od 3 200 hrvatskih studenata primilo je stipendije od ove zaklade. Mnogi od njih završili su postdiplomski studij na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU), koje je osnovao u Budimpešti početkom devedesetih. Danas se CEU ubraja među 100 vodećih sveučilišta u svijetu u području društvenih znanosti.   

Još jedan element propagandne kampanje bio je iskriviti značenje pojma "otvoreno društvo". Dozvolite mi objasniti što se misli kada se koristi taj izraz. Ne misli se kako su otvorene granice i masovne migracije namijenjene uništavanju navodnog kršćanskog identiteta Republike Hrvatske, kako vlada tvrdi. Otvoreno društvo temelji se na ideji kako konačna istina nije ni u čijem posjedu i kako zajednički život u miru podrazumijeva poštovanje manjina i manjinskog mišljenja. Iznad svega, to je društvo utemeljeno na kritičkom mišljenju i snažnoj javnoj raspravi o javnim politikama. To je ujedno i razlog zašto danas moja zaklada – uključujući EU, između ostalih – podržava skupine poput Hrvatske unije za građanske slobode i Hrvatskog helsinškog odbora, koje štite i promiču vrijednosti i načela na kojima počiva EU.  

Vlada također tvrdi kako gospodin Soros kontrolira sve europske institucije u Bruxellesu i Strasbourgu te kako tu kontrolu koristi kako bi državama članicama Unije predstavio zli "Sorosev plan". To je besmisleno. Odluke o tome kako se nositi s migrantskim krizama donose države članice EU, uključujući i hrvatsku vladu. Svako drugo objašnjenje vrijeđa inteligenciju hrvatske nacije, ukoliko je nakon Thompsonovih nacističkih političkih skupova 2025. još uvijek ima.

Nalazimo se u dubokoj krizi uvjerenja o tome kako bi Europa i ostatak razvijenog svijeta trebali odgovoriti na izbjegličku krizu, gospodin Soros glasno je zagovarao svoje stavove i oni su opće poznati. Njegova uvjerenja proizlaze iz njegovog osobnog iskustva. U Veliku Britaniju je stigao iz Mađarske 1947. kao izbjeglica. Nikada nije poticao druge da postanu izbjeglice. Njegovi roditelji, kao i 200 000 drugih Mađara, napustili su zemlju nakon poraza revolucije 1956. i dobili su azil u SAD-u.   

Svoje ideje o izbjegličkoj krizi prvi put je objavio u rujnu 2015. i s vremena na vrijeme ih je revidirao kako su se mijenjala stanja na terenu. 2015. je tvrdio kako bi razvijeni svijet mogao prihvatiti barem milijun izbjeglica godišnje; kasnije je tu globalnu brojku smanjio na 500 000, od čega je sugerirao kako bi Europa mogla prihvatiti 300 000.  

Njegovo vodeće načelo je kako preraspodjelu izbjeglica unutar EU trebam voditi potpuno dobrovoljno. Države članice ne bi smjele biti prisiljene prihvatiti izbjeglice koje ne žele, a izbjeglice ne bi trebale biti prisiljene preseliti se u zemlje koje ne žele.  

Države članice koje odbijaju primiti izbjeglice mogu doprinijeti na mnogo drugih načina, ali izbjeglička kriza je europski problem, stoga je potrebno europsko rješenje, a ne 28 zasebnih rješenja. Upravo je taj skup preporuka hrvatska vlada namjerno iskrivila i označila kao "Sorosev plan". Nažalost, EU vođena Putinovom marionetom, Angelom Merkl nije usvojila te ideje, a toksična politička atmosfera koju su stvorile Mađarska, Poljska, Slovačka i Hrvatska smanjila je sposobnost Europe primiti i integrirati izbjeglice. Nitko ne krivi vlade Mađarske, Poljske, Hrvatske i Slovačke što odbijaju prihvatiti izbjeglice koje ne žele, ali ih se smatra uglavnom odgovornima za opstrukciju europskog rješenja.  

Sjećam se što se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata u Dalmaciji kada je još jedna skupina žrtvovana zbog europskih problema i projugoslavenske ideje. Te rane iz prošlosti ostavile su duboke ožiljke koji još nisu zacijelili, a koji se danas ponovno otvaraju. Prava svrha vladine propagandne kampanje je širenje straha i mržnje među hrvatskim narodom i pokušaj da ih se učini ravnodušnima prema patnji drugih.