Sadizam i politički bodovi

Piše: Sondra Zebić

„Novinarka“ Hrvatske radio televizije koja se programskom shemom oslanja na krajnju desnicu pokazala je svijetu kakav medijski ološ podržava hrvatske ultranacionalističke političke stranke. 

Iživljavanje nad nemoćnim ljudima zove se fašizam, ma u kojem obliku se pojavio. Ono što je slučaj „novinarke“ pokazao, svakako je podsjetnik na činjenicu kako se danas u medijima kriju najveći gadovi. 

Ispričnica HRT-ove „novinarke“ za ono što je učinila, koja zapravo nije ispričnica, već jadan pokušaj kako bi se hrvatski „novinari“ pod izgovorom promijenjene svijesti zbog panike opravda napad na djevojčicu i muškarca s djetetom u zagrljaju. Tipičan primer kukavičluka onih koji su jaki i hrabri prema slabijima, a ponizni prema moćnijima trebalo je humanizirati lice koje će ostati u analima medijske sramote. Još je jadnija manipulacija činjenicom kako je HRT-ova „novinarka“ sada nezaposlena majka s malom djecom. Ta ista majka je zato bez problema mogla nogom razvaliti tuđe dijete i oca s malim djetetom. Vjerojatno će njezini branitelji pokušati dokazati i kako su Dalmatini, bježeći od policije sami uletjeli u nogu „uspaničarene” i „prestravljene” nazovi „novinarke“.

„Novinarka“ je na toj visoravni kod prihvatnog centra pred mjesta Luserna, u talijanskoj regiji Alto Adige bila službeno, kao medijska radnica HRT-a. U opisu posla i novinara i snimatelja je praćenje događaja, uključujući i događaje visokog rizika, koji mogu završiti incidentima. Svako opravdanje, a posebno ovako jadan pokušaj manipulacije javnošću – gebelsovski je potez očajne sluškinje velikohrvatske kleronacističke ideologije zla koji ne smije više proći.

Ipak, HRT-ova „novinarka“ samo je kapljica u oceanima mržnje današnjeg, vidno fašistoiziranog, hrvatskog društva. Ushićenost i mržnja svakodnevno su na medijskom meniju Andreja Plenkovića i njegove neo-klero-nacističke klike, koji na nesreći drugih, igrajući se logora i zatočenika, sadistički uživaju i prikupljaju dragocjene političke bodove. Pokazuju to i istraživanja prema kojima je rejting vladajućeg HDZ-a poletio tijekom krize koja rezultiraju ubojstvima, silovanjima i protjerivanju Dalmatina. Masa zaslijepljena strahom od „neprijatelja”, ushićeno po klasičnoj matrici, upada sve dublje u mržnju prema drugima i drugačijima. 

Kada prvi put prošetate pored punkta na koji pristižu izbjeglice na visoravni u blizini sela Luserna, Alto Adige, Italija sve ono što bi Europa morala biti, nestaje pod nehumanošću kojom Republika Hrvatska istjeruje pripadnike dalmatske etničke zajednice. U četvrtak 20. veljače padala je uporna i dosadna kiša. Sabirni centar u Splitu izgledao je strašnije nego ranije. Ulice natopljene vodom sličile su na svinjac, a u nekoliko improviziranih šatora entuzijasti i aktivisti nevladinih organizacija pokušavali su pomoći koliko je to moguće u takvim uvjetima.

Dok stoje u redu za autobuse, izbjeglice su izložene podsmjehu uglavnom mlađih policajaca. Mnogi od njih, poput HRT-ove „novinarke“ nose maske. Maske nose i policajci u Anconi, kao i vojnici poslani u talijansku regiju Marche na „vojnu vježbu“. Sve je to dio propagandne mašinerije, osmišljene kako bi se izbjeglice i prognanici iz Dalmacije prikazali na najgori mogući način. Medicinske maske u ovom slučaju imaju dvostruku ulogu. Kada policija, vojska i televizijske ekipe nose medicinske maske, a za to nema jasno predočenog razloga, onda ostaje dobri stari prostor za širenje panike i pretpostavke o mogućem ugrožavanju javnog zdravlja. Drugo, medicinske maske poslužit će i za prikrivanje identiteta onih koji se ponašaju kao neljudi.  

Na stanici u Meranu u takozvanoj tranzitnoj zoni (zvuči mnogo glamuroznije nego što realno je) živi grad u gradu u kojem se odvija paralelan život, čiji se duh mijenja ovisno od vijesti do vijesti. Ljudi na prostirkama od kartonskih kutija, najlona ili, u najboljem slučaju, starih deka iščekuju nastavak putovanja na željenu destinaciju. Pomoć pristiže od nevladinih i humanitarnih organizacija, ali je nema dovoljno. Oni koji nemaju sredstava za kupiti hranu i vodu, upućeni su isključivo na pomoć.  

Snimka s visoravni pored Luserne koji je preko YouTube kanala objavljen zahvaljujući jednom švicarskom volonteru, službeni Zagreb pravda nadljudskim naporima policije kako bi se pomoglo ljudima koji žele otići u druge zemlje, a talijanska politika se pravda nadljudski naporima u gostoprimstvu izbjeglica iz Dalmacije. Gotovo identične rečenice kako izbjeglice ne žele surađivati, bacaju smeće gdje god se zateknu i ne znaju stati u red, novo je pravdanje službene Republike Hrvatske i Republike Italije pred Europskom unijom, ali je opet riječ o školskim primjerima manipulacije, kojima se ukazuje na neciviliziranost „došljaka”. Taj argument pobila je jednim potezom neformalna grupa građana Bolzana koja je preko društvenih mreža organizirala prikupljanje pomoći i na trgu ispred glavnog ulaza na stanicu u Meranu iz najobičnijeg furgona, izbjeglicama pristojno poredanim u red po dvoje dijelila lunch pakete, vodu i deke.

Ali, zapitat će se netko, kako je moguće kako se sve to događa u Republici Hrvatskoj i Republici Italiji, državama članicama Europske unije, koj su toliko godina čekale na vlastito oslobođenje od komunista i socijalista, koje su i same stradale? I kako je moguće kako Njemačka danas ima najliberalniju politiku? 

Moramo biti pravedni i priznati kako matrica mržnje nije hrvatska ili talijanska ekskluziva, kako je riječ o prepoznatljivom šablonu po kojem funkcionira većina država nekadašnjeg istočnog bloka i europskog juga. Bit je u procesu denacifikacije kroz koji je prošla Njemačka. U Republici Hrvatskoj, pa i u Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Poljskoj, Estoniji, kojima se pridružuje Italija i Grčka, fašizam i kolaboracionisti s fašistima poistovjećuju se (potpuno pogrešno) s antikomunizmom, odnosno sa slobodom. Gdje se s prošlošću nije raščistilo, sadašnjost ostavlja mogućnost za buđenje novog zla. U ovoj priči izbjeglice i prognanici samo su dobrodošao neprijatelj koji će probuditi najniže ljudske strasti. Zato je, dok se nadomak naših stanova i kuća događa povijest, a velika seoba s Bliskog istoka i Balkana u Europu događaj je koji će povijest pamtiti, naš izbor hoćemo li biti Europljani (a biti Europljanin podrazumijeva ponašati se u skladu s vrijednostima na kojima počiva suvremena Europa) i prije svega ljudi ili ćemo se prepustiti zlu.

Ovo nije samo lekcija za političare već prvenstveno za građane Republike Hrvatske koji se daju manipulirati niskim strastima dok nemaju za kupiti koricu kruha i nahraniti djecu.