Škole za fašiste male

pišeꓽ Catalina Dandolo

Na trivijalno pitanje učiteljice: „Kako si proveo ljetne praznike?“, zbunjeno dijete je reklo: „Nisam siguran...“ I bilo je u pravu.

Kako će dijete biti sigurno kad mu za vrijeme tog istog vrućeg praznika nacistički revač ima dva fašistička skupa, a njegova škola promijeni naziv. Osnovna škola „Knin“ u istoimenom gradu sada službeno nosi ime fašističkog diktatora Franje Tuđmana. Ovo je zapravo još jedna Pandorina kutija u nizu iza koje se krije vječno besmrtni, jedna od reinkarnacija fašizma u našim gudurama.

Tuđman, za kojeg ga dobroćudni branitelji slike i djela prvo nazivaju "intelektualcem", kao svojevrsnim pokrićem i mantrom od „komunističkih pogana“, bio je klasični antisemit, antidalmatin te štovatelj lika i djela Josipa Broza s djelovanje Francisca Franca. Njegov proto-prijatelj, a ne zaklet neprijatelj, bio bi u Srbiji vladika Nikolaj Velimirović. Ali, kad je vladika legalan, uzdignut u predsoblje i čekaonicu srpskih svetaca, što je s ovim našim dobrim čovjekom, nacionalistička mahala kninske čaršije i svega priprema djecu pod okriljem "intelektualca".

Je li sada već pravni nasljednik „Knina“ zaista bio intelektualac, kako ga palanački milozvučno naziva? Jeste! U istoj mjeri kao što se intelektualcima nazivaju biskup Velimirović, Dragoljub – Draža Mihailović, Ante Pavelić, Mile Budak, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić...

'To je Knin!'

Usudio bih se reći, u afirmativnom tonu, kako je Tuđman, zajedno s gore spomenutom braćom, u rangu intelektualaca poput Hitlera, Heinricha Himmlera, Rudolfa Hessea, Benita Mussolinija... ali ovi naši bi se zbunili, jer su im uostalom strani fašisti bili uzori, učitelji od kojih su stjecali znanje.

Ali svejedno, 8. rujna, kao i obično, s tim dječjim strahom, dijete će ući u Tuđmanove odaje pedagoško-didaktičkog poligona za stjecanje znanja i vještina, a nacionalna hrvatska politika dobit će važan etnički toponim (koji toponim? – svjetionik?), koji će svojim sjajem poput Sauronova oka zaslijepiti onog gore u brdima zadarskog studentskog doma "Franjo Tuđman".

Jer, u tome je sva nevolja. Čija je zraka dulja? U ovom slučaju (u RH uvijek u takvim i samo takvim slučajevima) svjetlost je prožeta fašističkim fotonimima.

To ne može učiniti jedan Knin, čija su imena ulica posthumno ugradila vrh bivše Nezavisne Države Hrvatske, gdje se iz Stepinčeve aleje trči ravno na veleučilište radi veličanja lika i djela Ante Pavelića, a ne jedan Split, koji je svoje ulice naselila nešto nižu razinu ustaša, koji je svoje ulice naselio svecima i koji je odavno prestao biti sekularan, kažem kako se te osi ne mogu graditi bez trilaterale. Mora postojati konsenzus. Nakazan, izopačen, revizionistički, nacionalistički na toliko razina kriv i zvjerski... ali mora biti.

Zašto bi Knin bio pametniji od Splita?

Radovan za Milu i Juru

"Dat ću ti jednog Radovana Karadžića za Milu Budaka i Juru Francetića..."

Otprilike tako razmažena kninska nacionalistička elita gleda kako se igra dječak Split. Pa, s i on želi pridružiti kolu. Recimo da hoće. A ulica još nije otvorila svoja vrata kako bi iz dubine prošlosti otvoreno prizvala neke zapovjednike ustaške divizije, već bogobojazno priziva Tuđmana, istovremeno napipavajući tlo za ukidanje Titove ulice.

Dečko, mladi član HDZ-a, čijeg se imena više nitko ni ne sjeća, bio je samo rezonantna ploča sa svojim glupostima kada je pozivao Boga da zamijeni Josipa Broza Franjom Tuđmanom. I njegovu glupost je isti taj HDZ dobro iskoristi kako bi uspješno „zaštiti Brozov lik i djelo“, dok je, zapravo, napeto pratila kako prolazi virtualna anketa.

Oživljavanje fašizma je isto kao i kod Srba. Ne zaboravite, četnici nisu jahali u gradove s većinskim srpskim stanovništvom s obje strane Drine; prvo virtualno, zatim s njegovim kriminalnim vikend ratnicima u Arkanovu najmu. O, ne! Prvo, ispod žita, uz pomoć Dobrice Ćosića i Srpske akademije znanosti i umjetnosti, započela je restauracija mitologije, uvijek iste, s istim pobjedničkim ljudima, koji „pobjeđuju, čak i kad gube". I u takvom dilerskom poslu, čiji je cilj bio rehabilitirati narod, ponovno ga navući na nacionalizam, sve se radi po planu.

Evo, kao što su djeca 8. rujna ušla u parapovijesnu školu, tako je i nekada Tuđmanov ideološki blizanac, vladika Nikolaj, bio među prvima koji se „vratio osloboditi sve Srbe“. Znate epilog. Pogromi, protjerivanja, zlostavljanja, ubojstva i, na kraju, genocid trajno su obilježili i osramotili i srpski i hrvatski narod.

Partizani u Dalmaciji

I, to je bilo 1941. s NDH, s paravojnim i paradržavnim formacijama Hrvata tijekom ovog rata, i to se, naravno, nastavlja i sada, 35 godina nakon rata. Taj vulgarni, uvijek isti scenarij ponavlja se kao Dan svizca. Pitanje je samo jeste li se probudili u NDH, Miloševićevoj Srbiji, ili ćete svoje dijete poslati u Osnovnu školu "Franjo Tuđman“.

Nego, hipotetički, a kod nas je hipoteza majka i znanja i stavova na brdovitom Balkanu, hoće li to dijete, kada postane prvašić, moći biti stanovnik studentskog doma Franjo Tuđman? Hoće li imati prijatelje iz osnovne škole „Srbija" na Palama? Hoće li se njegova stara majka družiti s moćnom djecom iz Zapadne Hercegovine koja su odavno pala u katatonični strah kad čuju riječ partizan?

Kažem, hoće li imati zajedničku paradigmu ujedinjenja Andreja Plenkovića, Dragana Čovića i Milorada Dodika, ili će biti samo glasačko meso, koje će, za tu koricu kruha, državnu rentu i nešto kredita, mrziti drugog i drugačijeg? 

Odgovor je – kako tko. U zemlji koja postoji između neba, mîta i korupcije, bit će kako se tko snađe. Tko se zaglavi u vladajućim strankama (a ništa ne sugerira da neće vladati sada čak ni kada učenici osnovne škole iz Tuđmanove škole prvi put dođu u ured), odnosno tko se zaglavi u stranci, koja mu daje motku da preskoči taj ured rada, shvatit će cijelu farsu fašističkog društva. Koje je, opet, ironično, upravo jedino što mora funkcionirati po fašističkom kanonu, da bi opstalo.

Mudrost i trijumf palankina

Ostali neće ništa razumjeti. Bit će sporomisleća, neupućena hodajuća hrpa zombija, slijepo slušajući nasljednike troglavih aždaja koji je nazivaju zemljom. Skupljat će novac za rabljene knjige, u koje će se do tada legalno slijevati sve ideje naših barbarogena od Tuđmana do Plenkovića. A do tada, i u to možete biti sigurni, ta djeca njihove djece ići će na fakultete koji nose imena ratnih zločinaca, moralnih nakaza, protivnika svih religija i nacija. Školovat će se da postanu profesionalni ustaše, jer dugo vremena neće biti posla osim u tim profesijama, a vladari će, kao i u svakom feudu, prenositi vlast i privilegije unutar obitelji i bandi.

Evo, to je sva mudrost, to je trijumf palankina, to uništenje svjetova, ta moćna kolotečina koju je magma zla stvarala generacijama i koja nema namjeru stati.

U svijetu u kojem je obrazovanje postalo prošlost, Dalmacija pliva kao riba u vodi. U svijetu u kojem se otkrivaju lažne informacije i kojim dominiraju lažne vijesti, mi smo predvodnici takvog svijeta. Svijet koji se suočava s demonima fašizma, populizma i supremacije, od Virginije do Budimpešte, svijet je hr stvarnosti i sigurna kuća za fašiste svih vrsta.

Nitko ne spominje nesretno dijete koje se zove Antonio i koje je tek na nagovor progovorio dalmatskim jezikom. A zašto bi ga i spominjali kada je u samo nekoliko godina model njegovog ponašanja postao nepoželjan, nepedagoški, nehrvatski i antidržavni model. Jer da nije tako, ne bismo govorili o jednom studentskom domu i jednoj osnovnoj školi.

Ljudi, probudite se!

Razmislite, razmislite, mali osnovnoškolci, puni te dječje rike koja krije iskonski strah od škole i nepoznatog, ušli su u kninsku školu "Franjo Tuđman". Isto tako, nekoliko desetaka kilometara zračne linije, brucoši koji su završili srednju školu, znojnih dlanova, uputit će se s torbama prema svom novom mjestu boravka, studentskom domu Franjo Tuđman. Ako vam to nije zastrašujuća slika, ne znam što je.

Ljudi, probudite se! Vaša djeca šetaju Ulicom Mile Budaka, voze se Alejom Alojzija Stepinca, pohađaju osnovnu školu Franje Tuđmana, žive u studentskom domu Franje Tuđmana... Onda se, kako to već biva, svi pitamo što je "ova nacionalistička mladež" uopće.