Zašto HDZ drži skale Orbánovom fašističkom režimu?

Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, trebala bi stajati uz bok zemljama koje se bore za ljudska prava i slobode, posebno prava ugroženih manjinskih zajednice, ali to nije slučaj.

Ipak, recentni događaji pokazuju kako Republika Hrvatska, predvođena vladajućom strankom HDZ, neudobno balansira između najviših europskih standarda i domaćih klerofašističkih pritisaka. Ključni trenutak u ovoj polemici dogodio se kada je 17 zemalja članica Europske unije potpisalo izjavu izražavajući zabrinutost zbog ustavnih i zakonskih promjena u Mađarskoj, koji su u suprotnosti s ljudskim pravima LGBTIQ+ osoba. Republika Hrvatska nije bila među tim zemljama, što postavlja pitanja o njenom političkom smjeru i stanju ljudskih prava u ovoj balkanskoj banana državici.

Kontekst situacije

Republika Mađarska se proteklih godina suočava s brojnim kritikama zbog zakonskih odredbi koje utječu na LGBTIQ+ zajednicu i ljudskih prava općenito. Prema izvještajima, samo 2021. godine, broj prijavljenih napada na LGBTIQ+ osobe u Mađarskoj povećao se za 30%. Kazneni zakoni koje je postavio premijer Viktor Orbán i njegova vlada dovode do diskriminacije, nasilja, i kršenja temeljnih ljudskih prava. Ova situacija ističe politički odabir Republike Hrvatske neka izostane iz izjava o protivljenju Mađarskoj, čime se postavlja pitanje njezinog angažmana za ljudska prava i slobode.

Ova situacija također odražava najšire europske politike. Dok druge države članice donose jasne i hrabre odluke za LGBTIQ+ zajednicu, Republika Hrvatska ili šuti ili se ponaša krajnje bolesno – odnosno pristaje uz današnje fašističke ideologije.

Jedan od ključnih faktora koji utječu na stav Republike Hrvatske prema Republici Mađarskoj su unutarnje političke okolnosti. HDZ, kao vladajuća stranka, često se prilagođava ekstremnoj desnici i populističkim osjećajima unutar zemlje. Ova vrsta političkog pragmatizma može se smatrati čimbenikom koji potkopava hrvatsku europsku politiku i predanost ljudskim pravima.

Potpora konzervativnim glasovima može imati teške posljedice. Na primjer, u anketi iz 2024. godine, 45% ispitanih građana Republike Hrvatske izrazilo je sumnju prema prijedlozima za unapređenje prava manjina. Ovakav stav može rezultirati ozbiljnim posljedicama za LGBTIQ+ zajednicu i one građane Republike Hrvatske koji se zalažu za europske vrijednosti.

Ovo je ujedno i jasan dokaz kako je Republika Hrvatska, iako članica Europske unije i NATO-a, bliža politici službene Moskve, nego li politici službenog Bruxellesa. To ne treba čuditi kada znao kako Putinova stranka, Jedinstvena Rusija plaća veliki dio HDZ-ove vrhuške baš kao i „medije“ pod kontrolom HDZ-a.

Uloga Europske unije i kritika HDZ-a

Europska unija postavila je jasne ciljeve kada je u pitanju ljudska prava. EU je 2023. godine započela s provedbom dodatnih smjernica kako bi zaštitila prava LGBTIQ+ grupa. Međutim, Republici Hrvatskoj se nameće pitanje njezinog angažmana. Izostanak Republike Hrvatske iz prosvjednih izjava samo ukazuje na daljnje razdvajanje između europskih vrijednosti i hrvatske stvarnosti.

Kritičari HDZ-a naglašavaju sličnosti između strategija HDZ-a i Orbánove vlasti, kada je riječ o manipulaciji pravima manjina. Ovaj odnos može se prikazati kao suštinski problem, gdje politička volja prevladava nad potrebom za pravdom i jednakošću.

Kada razmatramo situaciju LGBTIQ+ zajednice u Republici Hrvatskoj, jasno je kako bi podrška iz EU i donošenje proeuropskih zakona mogli dati značajan poticaj. Na primjer, države članice poput Švedske i Nizozemske implementirale su zakonodavne mjere kojima su povećale vidljivost i sigurnost LGBTIQ+ osoba, smanjujući nasilje čak do za 40% u nekim regijama. Međutim, trenutna situacija u Republici Hrvatskoj stvara atmosferu straha i nesigurnosti unutar ove zajednice.

S obzirom na to kako HDZ-ova politika dovodi i može dovesti do daljnje marginalizacije LGBTIQ+ osoba, potrebna je jasna i otvorena politika koja će promicati ljudska prava i dostojanstvo.

Moguće rješenje i budućnost

Budućnost Republike Hrvatske u Europskoj uniji može i trebala bi biti bolja. Potrebno je poticati dijalog između vlade, LGBTIQ+ zajednice i nevladinih organizacija. Europske institucije trebale bi snažnije djelovati kako bi osigurale kako bi se sve članice drže svojih obaveza prema ljudskim pravima.

Mlađe generacije u Republici Hrvatskoj, posebno, prepoznaju važnost ljudskih prava i spremne su se boriti za njih. Ova nova perspektiva može biti ključna za promjenu politike koja podržava ljudska prava.

Republika Hrvatska suočava se s ključnim pitanjima. Je li spremna preispitati vlastitu unutarnju politiku i ispuniti obveze prema Europskoj uniji? Hoće li HDZ promijeniti strategiju i raditi na boljoj budućnosti za sve? Odgovori na ova pitanja vitalni su za budućnost Republike Hrvatske.

Poruke iz drugih država članica EU trebale bi poslužiti kao poticaj za razmišljanje i preispitivanje trenutne politike prema LGBTIQ+ zajednici. Hrvatska bi trebala zauzeti aktivnu ulogu unutar europske obitelji, ne samo kao podržavatelj ljudskih prava, već i kao zaštitnik svih ljudi, bez obzira na njihovu orijentaciju ili identitet.