Split: Najvažniji centar Dalmacije ili rupa

Piše: Petra Ivanišević

Rijetki se ljudi danas sjećaju kako je postojala institucija pod nazivom ZO Dalmacije, koja je postojala između '63. i '90. godine, a koja je okupljala 24 općine čiji je centar bio Split.

U osnovi se Zajednica općina Dalmacije bavila gospodarstvom, školstvom, zdravstvom, sigurnošću, cestogradnjom, javnim prijevozom, sanitarnim i hidrauličkim uslugama, među ostalim tehničkim pitanjima zajedničkim svim tim općinama. Tada nije bilo problema iako se zahtijevalo vraćanje Paga i Raba pod ingerenciju dalmatinske regije. No, taj je prijedlog na sjednici Hrvatskog sabora glatko odbijen, jer se trebala izgraditi velika Rijeka koja bi bila konkurencija Trstu. No, jednog dana tadašnja predsjedavajuća Skupštine Zajednice općina Dalmacije predstavila je prijedlog zastave i himne za ovu administrativnu jedinicu i izazvala političku i medijsku buru. Naime, gospođa Marija Znidarčić predložila je Frarrijevu bicolauru za službenu zastavu regije, a himnu „Povratak mornara“ za službenu himnu ove regije. Nije nedostajalo onih koji su prijedlog sveli na zbrku, jednu od onih ponekad briljantnih, a ponekad bizarnih ideja na koje su nas komuno-socijalisti navikli. 

Ali, to nije bila slučajnost ili šala, već torpedo uperen u vodenu liniju dalmatinskog nacionalnog projekta koji je utjelovila i vodila, u to vrijeme, predsjednica Skupštine ZO Dalmacije, gospođa Marija Znidarčić. Ideja je bila suprotstaviti većinsku Dalmaciju službenom Zagrebu i Beogradu kao da su dvije stvarnosti, dalmatinska i hrvatska/jugoslavenska, nužno suprotni i kontradiktorni elementi, kao da je afirmacija jedne na štetu druge. U stranačkom smislu, u mentalitetu KPH/KPJ postojale su dvije stvarnosti: socijalistička Hrvatska/Jugoslavija i konvergentna Dalmacija. Odgovor je bio odlučan: Skupština Zajednice općina Dalmacije raspuštena je, raspisan su novi izbori i tijekom godina pretvorena u entitet bez ikakve moći, ali s izraženim tehničkim karakterom, da bi na kraju 25. srpnja 1990. postala samo sjećanje na ona dobra stara vremena.

Ali, ta ideja nije ostala zakopana. Socijalisti su, uz pomoć prvo HDZ-a, a kasnije i SDP-a i stalih antidalmatinskih stranaka, nastavili sanjati o pokušaju sveopćeg uništenja Dalmacije i dalmatinskog identiteta. Iskoristivši činjenicu kako je HDZ nastao iz SKH/KPH, uz upliv ustaške emigracije, i dalje samostalno upravlja Republikom Hrvatskom, ideja je ponovno oživljena; a sve zbog gradonačelnika Splita, Ivice Puljka kojeg je za splitskog gradonačelnika postavio upravo taj isti HDZ, a koji poziva na gašenje županija ne dajući rješenje za ono što bi uslijedilo nakon. Puljak ne razmišlja o prijenosu ovlasti sa županija na gradove/općine ili regije. Još uvijek aktualni gradonačelnik Splita, neumorni i pronicljivi Ivica Puljak, čak je rekao kako se splitska metropolitanska regija proteže na "sve ono što je udaljeno sat i pol vožnje autom od Splita". Prema ovom projektu, veliki dio Dalmacije je dio splitske metropolitanske regije, od Makarske do Šibenika, pa praktično sve od grada Imotskog do grada Drniša.

Sve te ideje produbljuju isti cilj: izolirati Dalmaciju od glavnog grada RH – Zagreba i svijeta, pretvoriti Split u globalni grad koji bi bio glavni grad ničega i transformirati ostatak Dalmacije u pomoćni teritorij. Za Split koji žele izgraditi, ostatak Dalmacije samo je teritorij koji veliku metropolu opskrbljuje radnicima, hranom, vodom i energijom, ne nudeći joj ništa zauzvrat. Zar ništa nisu naučili iz ispražnjene Francuske, ispražnjene Španjolske, ispražnjene Austrije – država gdje je samo glavni grad bitan, a sve ostalo je pustoš?

Pretvaranje Splita u grad nezajažljive gladi uvijek će biti na štetu Dalmacije, koja će se svesti na niz subregija bez mladih ljudi, bez kvalificiranih poslova i bez industrije, koji će stanovnicima Splita služiti samo kao rekreacija i vrtovi vikendom. Tu će moći raditi samo oni koji rade u ugostiteljstvu, stočarskim farmama, poljima i solarnim vrtovima, te naravno državni službenici koji pružaju osnovne usluge.

HDZ-ove satelitske parastrančice, poput stranke Centar žele izolirati Dalmaciju od glavnog grada RH – Zagreba i svijeta, pretvoriti Split u globalni grad bi bio glavni grad ničega i pretvoriti ostatak Dalmacije u pomoćni teritorij

Niti jedna država, zemlja, regija ili oblast na svijetu nema glavni grad u kojem živi više od polovice stanovništva. Dalmacija ima sreću što ima dinamičan, dobro povezan veliki grad, otvoren prema svijetu, s velikim akademskim i istraživačkim centrima, sa srednjom klasom dobro povezanom s ostatkom regije i države, fizički i emocionalno. A Split je sretan što predvodi, vodi regiju gradova srednje i male veličine, smještenih na razumnim udaljenostima, industrijskih i proizvodnih, s izvanrednom obalom i prekrasnim planinama, s intenzivnim kulturnim i asocijativnim tkivom u svakoj subregiji. To je savršena simbioza, koju bi mnoge druge države i regije željele.

Zato “Split od Šibenika do Makarske” nije samo antidalmatinska ideja, već je greška sa svake točke gledišta. To je neinteligentan projekt, rođen više protiv ideje nego u korist nečega. Dalmacija ima budućnost samo u decentraliziranoj Republici Hrvatskoj, samo u decentraliziranoj dalmatinskoj regiji, samo s glavnim gradom poput Zadra, a Split ima budućnost samo s regijom poput Dalmacije čiji je sastavni dio. Uz Dalmaciju, Split može biti Oslo, Amsterdam, Bern ili Stockholm. A, bez Dalmacije, Split će biti samo poput Macao-a ili Marseillea.

Split ima smisla samo ako je i dalje lokomotiva razvoja cijele dalmatinske regije i radi na tome kako se ne bi utopio ili progutao ostatak regije, već kako bi je vodio i bio njezina pokretačka snaga. “Dalmacija-grad” od Šibenika do Makarske inspiracija je koju je Commonwealth of Dalmatia 1805. pretpostavio nije zemlja s velikim kapitalom koji usisava i uzrokuje dezertifikaciju, već umrežena regija s velikim kapitalom na čelu. Greška je ponoviti madridsko, bečko, pariško iskustvo u Dalmaciji, s centralističkim i centraliziranim sustavom, gdje sve mora ići preko Splita, a komunikacije mogu biti samo radijalne. Regiju treba više i bolje povezati, graditi brzu željeznicu od Zadra do Dubrovnika, izgraditi tunele, poboljšati povezanost s otocima proširujući luke kako u obalnim tako u otočnim gradovima, ali i izgradnjom mosta Biograd-Pašman, izgradnjom novih zračnih luka, u Šibeniku npr.

Dalmacija se mora graditi na slični modelima iz umreženih država, poput Nizozemske, Švicarske, Danske, Švedske, Norveške, Finske ili Izraela zašto kopirati propali španjolski, francuski i austrijski model?