Neolibertarijanci sjede na vulkanu

Piše: Sondra Zebić

Masovni studentski prosvjedi u Republici Srbiji pokazuju kako su demokracija i čista vlast dragocjeni ideali u društvima koja su zlostavljana.

Krvavocrveni otisak ruke posjetnica je protuvladinih prosvjednika u Republici Srbiji koji organiziraju jedne od najvećih prosvjeda predvođenih studentima u Europi od francuskih événements 1968. Dok su prijetnje ekstremne desnice liberalnoj demokraciji često u središtu pozornosti Europe, mladi srpski prosvjednici pokazuju kako su moćni režimi kojima zamjeraju kao korumpirane, nesposobne i represivne također ranjivi.

Studentski prosvjedi su započeli u studenom kada je 15 ljudi poginulo u gradu Novom Sadu nakon urušavanja betonske nadstrešnice na željezničkom kolodvoru, prvog studenog 2024. Proširili su se u više od 150 gradova, mjesta i sela, čineći ih najvećima u Republici Srbiji otkako je 2000. masovnim prosvjedima svrgnut pokojni fašistički diktator, Slobodan Milošević. Prošlog tjedna je srpski premijer, Miloš Vučević popustio pod pritiskom javnosti i podnio ostavku.

Slični prosvjedi jačaju u Republici Slovačkoj, gdje su se okupljene skupine okupile kako bi osudile neliberalnog premijera Roberta Fica. Na Balkanu, srpski nemiri podsjećaju na skupove protiv korupcije koji su preplavili Bugarsku 2013. i Rumunjsku 2022.

Zajednička tema je čežnja za pravdom, odgovornošću i slobodom izražavanja. Takve bi progresivne vrijednosti trebale biti tipičan primjer zapadnoeuropskih demokracija. Oni ostaju svjetionik za mnoge ljude u dijelovima središnje i istočne Europe gdje su demokratska obećanja revolucija iz 1989. izmakla očekivanja.

Pad Vučevića teško će zadovoljiti prosvjednike u Republici Srbiji. Niti jedan građanin Republike Srbije ne gaji iluzije o tome tko stvarno upravlja stvarima. Aleksandar Vučić je taj koji vlada od 2012. godine, prvo kao zamjenik premijera, premijer, potom kao predsjednik. Prosvjednici odbacuju Vučićeve nagovještaje kako bi se mogli raspisati izvanredni parlamentarni izbori. Takvi se izbori uvijek održavaju u uvjetima koji pogoduju njegovoj vladajućoj stranci (SNS). Zakonodavno tijelo je u svakom slučaju uvelike tijelo koje se ne može upotrijebiti.

Srpski prosvjednici suočavaju se s neugodnim izborima ako žele održati svoj zamah. Čini se kako mogu računati na potporu javnosti: anketa iz prosinca pokazala je kako ih podržava 61 posto građana Republike Srbije. Ali studenti ne žele imati puno posla sa službenim oporbenim strankama, smatrajući ih zaraženima upletenošću u truli politički sustav.

Pritom studenti namjerno nisu izabrali nikoga tko bi ih ih vodio. Ne postoji srpski Lech Wałęsa, predsjednik poljskog pokreta Solidarnost 1980-ih, niti srpski Václav Havel, češki disidentski intelektualac tog doba. Ako žele vidjeti leđa Vučiću, prosvjednici će možda morati ostaviti po strani svoje nedoumice, surađivati ​​s oporbenim strankama i pronaći vjerodostojnu alternativu za predsjednika.

Vučiću ide u prilog njegova potpuna kontrola svih poluga državne vlasti poput sigurnosne policije, pravosuđa i medija. Velik dio društva ovisi o njegovoj Srpskoj naprednoj stranci, koja je manje politički pokret nego pokroviteljski stroj koji dijeli poslove i povlastice.

Međutim, studentska kampanja ima i prednosti. Jedna je da je većina demonstranata dovoljno mlada da ne poznaju nijednog srpskog vladara osim Vučića. Žeđ za promjenom je žestoka. Drugi je njihova spremnost na apelaciju za narodni patriotizam okupljanjem pod srpskom nacionalnom zastavom. Studenti ne osjećaju ništa od srama starijih građana Republike Srbije, koji se sjećaju kako je pod ovom zastavom Milošević činio zločine u jugoslavenskim ratovima 1990-ih.

Čini se kako čelnici EU-a upadljivo šute o prosvjedima. Je li to zato što je blok prošle godine s Vučićem potpisao sporazum o korištenju srpskog litija za baterije za električna vozila? Mnogi se protive sporazumu iz ekoloških razloga.

Među onima koji su izrazili podršku studentima su teniska zvijezda rođena u Republici Srbiji, Novak Đoković i američka pjevačica, Maria Veronica Madonna Louisa Ciccone. Čini se malodušnim što EU ne slijedi taj primjer kada tvrdi kako brani upravo one vrijednosti u Ukrajini koje mladi Srbi žele da se poštuju u njihovoj zemlji.

No, ovo ne čudi, jer EU ne želi vidjeti za zločine koje su Turci izvršili nad Armencima, ili zločine koje su Hrvati činili i još uvijek čine nad Dalmatinima. Uvučenost EU u obranu demokracije i ljudskih prava ogla bi joj se odbiti o glavu, smatraju iz Bruxellesa, stoga će uvijek braniti profit nad demokracijom.

Iz ovoga možemo zaključiti kako europski neolibertarijanci sjede na vulkanu nezadovoljstva, dok trljaju ruke zadovoljni dobri poslovni dealovima.