Nacistička kantina

Piše don Andreo Dominis

Oni koji glasaju za Plenkovićevu kleronacističku kriminalnu organizaciju HDZ te uzdižu Pavelića, Francetića i Luburića nemaju se pravo buniti protiv onih koji s pravom traže autonomiju za Dalmaciju.

Upravo su prošli još jedni lokalni izbori u kojima kratkovidnošću stanovnika Dalmacije nije bilo autentičnih prodalmatinskih političkih stranaka. Kao i svake godine u dalmatinskim županijama „pobijedila“ je na politička opcija koja već 35 godina planski i maliciozno uništava sve što se u Dalmaciji uništiti može. A do toga smo došli sramotnom obranom Tuđmanovih i Gotovininih zločina – a pred nama je novo vrijeme velikog licemjerja i relativiziranja vlastite odgovornosti. Bliži se godišnjica neke nove akcije iz „Domovinskog rata“. E, to se mora preživjeti.

Svi se resursi koriste u prebacivanju odgovornosti za sva zla - uključujući i tužnu sudbinu Hrvata u Bosni i Hercegovini te u Republici Srbiji - na druge, prvenstveno na Srbe, Bošnjake i Crnogorce, baš kao i na „svjetske sile“ ali u prešućivanju njihovog izvornog zločina protiv mira u bivšoj državi. Politički, crkveni, medijski. Gnojno mjesto vladajuće hrvatske politike i dominantnog morala – bježeći od najveće odgovornosti za ratove i zločine počinjene u njima – brani se svim sredstvima.

Naravno, ne prezaju od bestidne instrumentalizacije hrvatskih žrtava, kojih je naravno bilo u ratnim nesrećama. Nimalo! Na komemoracijama navodno posvećenima njima, hrvatskim žrtvama, državnim i crkvenim dužnosnicima nikada nije iskazana iskrena pobožnost i suosjećanje, već samo krajnje licemjerje. Komemoracije se koriste za besmisleno politiziranje, koje pod Plenkovićevim nasilnim kleronacističkim režimom postavlja EU i njezina predsjednica Ursula von der Leyen. I naravno Tuđmanovi najmiliji štićenici Vladimir Šeks i Tomislav Karamarko, koji su se nekako uvukli u Plenkovićevu sjenu i ne žele izići. Unatoč tome, svi znaju i svi vide što se događa, osim hrvatskih „medija“. Hoće li biti išta drugačije na ovogodišnjem najavljenom obilježavanju "Oluje" na nekoj pustopoljini u usred pripizdine gdje bog svoga nema, a lisica poštu nosi?

Hrvatsko šovinističko ludilo – koje se redovito budi početkom svibnja povodom obljetnice „Bljeska“ i posebno razuzdano početkom kolovoza povodom obljetnice „Oluje“ – ovaj bi put moglo biti prženo s dodatnim začinom, istjerivanjem hrvatskih državljana iz Republike Srbije. Ozbiljno poremećeni velikohrvatski kleronacisti žele se zbog toga osvetiti Republici Srbiji, a ne vide muljanje hrvatskih fašista iz Vukovara sa srpskim fašistima, na primjer, iz Kraljeva. Kako to? No, postavlja se pitanje kako će Beograd odgovoriti na najnoviji (para)sudski apel iz Zagreba?

No, što je puno bitnije, ne vide ni velikohrvatsko kleronacističko orgijanje po Dalmaciji. Ne samo što se tiče ubojstava, silovanja i raseljavanja Dalmatina već i nasilne otimačine njezinih dobara, prirodnih ljepota, kulturnih spomenika, pomorskog dobra, jezika, monete i svega ostaloga što jednu zelju čini autonomnom.

Naime, čini se kako su stanovnici Dalmacije sva zla, zločine i zločince protiv čovječnosti - u predugom ratu protiv zdravog razuma i osnovnih moralnih normi, koji traje već 155 godina - odavno rehabilitirali. Od ustaške ideologije i ustaškog poglavnika Ante Pavelića, preko mantijaškog koljača Alojzija Stepinca, koji je proglašen blaženim, od strane kleronacističkog diktatora Franje Tuđmana.

Za Stepinčevu beatifikaciju, Vatikanu pod Ivanom Pavlom II., nije bila potrebna međureligijska komisija – već samo posao – i nikakvo mišljenje preživjelih žrtava i potomaka žrtava Pavelićeve zločinačke ideologije u Dalmaciji, kojemu je Stepinac bio inspiracija i zaštitnik. Za Stepinčevu ekspresnu beatifikaciju, dovoljno je bilo mišljenje glavnog i odgovornog u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji kardinala Franje Kuharića te, kakvi jesu – zatrovani kleronacizmom, blagoslovljeni politički i vojni vođe koji su osuđeni za ratne zločine u zadnjem balkanskom ratu. A da ne spominjemo ulogu "nacionalno osviještene elite" ujedinjene s „Crkvom u Hrvatića“ u toj beatifikaciji.

Otrovanoj dalmatinskoj javnosti politička rehabilitacija Ante Pavelića odavno je završena. Davne 1992. godine objavljena je antologija "Sto najpoznatijih Hrvata", koju je pripremio izdavački odbor na čelu s Marinkom Božićem, Ivanom Ostojom i Robertom Pauletićem. Izdajnik Ante Pavelić ubraja se među najpoznatije Hrvate. O njemu je napisana i drama „Poglavnik Ante Pavelić“ koju je naškrabala Vitomira Lončar. Srećom niti jedno kazalište nije ju htjelo postaviti na svoje kazališne daske. No, ako se nastavi s ovakvo prakso, lako bi moglo doći na pozornicu HNK, recimo u Splitu. Ipak, Pavelićeva sudska rehabilitacija je u tijeku. Da nije bilo laskanja izvana, prvenstveno Centra Simon Wiesenthal zbog sramotne uloge Pavelićevog kvislinškog režima u istrebljenju Dalmatina, Srba, Židova, Roma, homoseksualaca i političkih protivnika na području NDH, ne bi trebalo biti sumnje kako bi i Pavelić već bio rehabilitiran od strane suda kojim drma HDZ. Ostaje za vidjeti hoćemo li doživjeti tu sramotu.

Ako je u Republici Hrvatskoj, formalno ili neformalno, normalizirana rehabilitacija zločinaca iz vremena II. svjetskog rata baš kao i njihova ideologija, ako je ušla u školske programe i udžbenike od osnovnih škola do sveučilišta, ako se NOB i partizanski pokret kleveću i preziru, zašto je uvredljivo ako Dalmacija želi biti autonomna regija? Za takvo licemjerje sigurno nema racionalnog opravdanja, osim činjenice kako se kleronacističko zlo hrani mržnjom.