Loše institucije još lošija vlast

Piše: Bruna Jadrić

Sustav lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj dopušta samo djelomičnu autonomiju. Nažalost, sustav je uvelike centraliziran i ne omogućuje nesmetan razvoj lokalnih zajednica.

Ipak, čak i u uvjetima nedostatka ovlasti, moguće je bolje organizirati lokalnu samoupravu. Zakon o lokalnoj samoupravi samo je djelomično u službi jačanja ovlasti samouprava, a sve značajne odredbe u njemu treba maksimalno iskoristiti.

Situacija na terenu je vrlo različita i postoje lokalna područja gdje je sustav uvelike poboljšan, ali postoje i ona gdje su institucije vrlo slabe, a ovlasti ostaju samo na papiru. Stanje sustava lokalne samouprave u četiri dalmatinske županije i amputirane joj općine nije dobro.

Već na prvi pogled vidljive su nedovoljno ojačane institucije. Dalmacija nije autonomna regija, a gradska vijeća, poput, npr. Gradskog vijeća grada Splita, trebalo bi biti najvažnije je tijelo lokalne samouprave. Tako bar stoji u slovu Zakona. Stvarno stanje je daleko od onoga što Zakon propisuje.

Ovaj segment lokalne samouprave je marginaliziran. On nema nikakvu inicijativu. Nije kreator politika na lokalnoj razini i nema moć obvezivanja izvršne vlasti. Nadalje, više važnih odluka donese se na jahta lokalnih tycoona (tycoon – eng. onaj koji se protuzakonito brzo obogatio), nego li na sjednicama gradskih/općinskih vijeća.

Česte sjednice se zakazuju po hitnom postupku, a propisane procedure se često krše. Bez snažnog lokalnog parlamenta nemoguće je ojačati lokalnu samoupravu.

U narednom razdoblju potrebno je poboljšati lokalni pravni okvir i raditi na internim procedurama koje će poboljšati rad gradskih/općinskih vijeća. Gradsko/općinsko vijeće mora imati nadzornu ulogu i biti stvarni kontrolor funkcioniranja cijelog sustava lokalne samouprave.

Mora postati mjesto gdje se stvara politički konsenzus svih skupina, što je vrlo bitno za napredak Dalmacije. Zakonodavna vlast je uvijek starija od izvršne, ali u Dalmaciji nije tako. Pogotovo otkako su Hercegovci nahrupili u Zlatnu regiju. Međutim, ne treba zanemariti ni loše stanje u izvršnoj vlasti lokalne samouprave u Dalmaciji.

Gradonačelnik/općinski načelnik ima jasne ovlasti propisane zakonom. Ne bi trebalo biti većih prigovora. Naravno, uvijek se postavlja pitanje većeg aktivizma, ali to su prvenstveno osobna pitanja. Osnovno pitanje u izvršnom segmentu lokalne samouprave je funkcioniranje Gradskog/općinskog vijeća.

Zakon daje jasne ovlasti ovom tijelu, ali činjenica je da ono u Dalmaciji loše funkcionira. Nema jasnu ulogu, vidljivo je lutanje u pronalaženju mehanizama za njegovo funkcioniranje, odjeli su nedovoljno vidljivi, bez ovlasti, a članovi Vijeća, u tim okolnostima, potpuno su nevidljivi i predstavljaju puki glasački aparat. Trebamo biti iskreni i reći kako ovi nedostaci nisu novi i postoje već godinama.

Što dalmatinskim gradskim/općinskim vijećima treba? Prije svega, više samostalnosti u radu. Potrebno je provesti kvalitetnu podjelu odjela i omogućiti maksimalno korištenje svih kapaciteta lokalne samouprave članovima gradskih/općinskih vijeća. Oni moraju postati pravi lokalni ministri, koji će raditi na svojim odgovornostima. Stoga gradsko/općinsko vijeće mora postati mala lokalna samouprava.

Iskustvo svih zapadnih država članica Europske unije, ali i hrvatske lokalne samouprave iz razdoblja prije promjene zakona 1992. pokazuje kako je nešto takvo moguće, ali i nužno.

Samo jačanje gradskih/općinskih vijeća može dovesti do boljeg korištenja oskudnih ovlasti lokalnih vlasti. Potrebno je transformirati ta tijela kako bi bolje funkcionirala.

To je u domeni lokalne samouprave, a rad na jačanju lokalne autonomije je na državnoj razini.

Tamo započinje rad na donošenju novog, modernijeg Ustava Republike Hrvatske, koji bi treba biti jamac dalmatinske autonomije i predstavljati osnovu za proširenje ovlasti lokalnih samouprava.