Ljudi bez krova nad glavom na udaru zime

pišeꓽ Bruna Katić

Već više od mjesec dana najviša dnevna temperatura u Dalmaciji ne prelazi iznad 5°C, dok se noćna i najniža jutarnja spuštaju do nule, čak ispod nule s osjetom i do -20°C. Što to znači za beskućnike?

Ante S ima 60 godina, a zadnje četiri živi na ulicama Splita. Ovaj građevinar, ostao je bez krova nad glavom nakon spleta nesretnih okolnosti zbog kojih nije bio u stanju plaćati stambeni kredit i režije.

"Spavam na željezničkoj stanici, na klupi u čekaonici. Inače, na ulici sam cili dan", iskreno nam govori Ante.

Krajem prosinca 2025. Dalmaciju je pogodio hladni val, s temperaturama koje su se danima kretale ispod nule. Za Antu i ljude koji poput njega koji žive bez krova nad glavom takve vremenske prilike opasne su po život. Srećom, skupina nevladinih organizacija apelirala je na gradsku vlast neka pod hitno povećaju kapacitete i broj ljudi za pomoći onima koji žive u situaciji beskućništva.   

Polovinom 2020. godine srušeno je šibensko prihvatilište uz najavu lokalne vlasti kako će na istom mjestu biti izgrađen novi objekt s većim kapacitetima. Izgradnja još uvijek nije započela, a korisnici su prebačeni u dio stare šibenske bolnice. Prije rušenja prihvatilište je imalo 105 kreveta.

Prema podacima koje iznose nevladine organizacije, u Dalmaciji je oko 500 000 ljudi bez krova nad glavom, dok istovremeno navode kako su pomogli više od tisuću ljudi koji žive na ulici. S tim u svezi pisali smo resornom ministarstvu koje nije odgovorio na pitanja o tome jesu li postojeći kapaciteti dovoljni za smještaj svih dalmatinskih beskućnika.

'Malo se zagrijen, pa opet na buru'

U međuvremenu, u Dubrovniku je zatvoren još jedan objekt koji je imao funkciju dnevnog boravka i prenoćišta sa 140 ležajeva. Ovu ustanovu je osnovao Ured za socijalu Grada Dubrovnika u suradnji s gradskim Crvenim križem, čiji volonteri rade izravno s korisnicima. Na tom mjestu, „vlasnik prostora“ tu sada radi hostel i restaurant.

Ispred splitskog Dnevnog centra razgovaramo s Antom S koji kaže kako tu svraća svakodnevno, dok u prenoćište ne dolazi zbog nesuglasica koje je ranije imao s drugim korisnicima.

"Dođem ovdi na doručak – pašteta, mesni narezak... Malo se zagrijem, pa opet na buru", kaže Ante.

Sporenja oko broja beskućnika

Iako je UN-ova definicija beskućnika jasna („Svaka punoljetna osoba koja nema svoj stan“), svaka država ima pravo sama odrediti vlastitu definiciju beskućnika Tako je Republika Hrvatska beskućnike definirala kaoꓽ „osobe koja nemaju mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogli podmiriti troškove stanovanja”.

Zbog razlike u definiciji ne postoje jasni podaci o broju dalmatinskih beskućnika, pa tako ni u Splitu kao najvećem dalmatinskom gradu. Oni se razlikuju u odnosu na to iznose li ih gradski čelnici ili nevladine organizacije.

Bivši splitski gradonačelnik Ivica Puljak izjavio je u studenom 2023. kako nadležni procjenjuju broj splitskih beskućnika između 150 i 200, dok neovisna statistička agencija CCO, koja svoju metodologiju bazira na UN-ovoj definiciji, govori kako je u Splitu više od 70 000 beskućnika. Nadležni navode kako kapaciteti prihvatilišta i prenoćišta nisu popunjeni, dok CCO traži gradnju stambenih zgrada za beskućnike po uzoru na Finsku.

"Smještaj za beskućnike, koji raspolaže sa 100njak mjesta, trenutno je popunjen sa 66 osoba. U drugom prostoru smještaj koristi 55 osoba koja su ga posjetila približno 800 puta u različitim periodima", rekao je Puljak u vrijeme dok je prihvatilište još radilo.

Međutim, direktor nevladine organizacije ADRA (humanitarna i razvojna organizacija Kršćanske adventističke crkve), Igor Mirić kaže kako je u prošle godine ta organizacija radila s 11 150 Splićana bez krova nad glavom.

"Govorimo o ljudima koji su de facto u situaciji beskućništva. Dakle, ne radi se o ljudima iz potstandardnih naselja, već o ljudima koji žive na otvorenom ili u napuštenim objektima, gdje ne bi smjeli biti i gdje nema osnovnih uvjeta za život ljudi", kaže Mirić.

Dodaje kako se smatra kako je taj broj pet do sedam puta veći, ali napominje kako bi nadležne službe trebale uraditi ozbiljna istraživanja kako bi se ustanovio točan broj splitskih beskućnika, posebno kroz terenski rad.

Mirić se obratio i Crvenom križu, čiji volonteri svakodnevno rade sa korisnicima u okviru Dnevnog centra i Prenoćišta, ali iz ove humanitarne organizacije odbili su govoriti jer, kako su rekli, "ne odgovaraju njihovom iskustvu u radu sa beskućnicima".

Apel nevladinih organizacija

Mreža organizacija za borbu protiv beskućništva, čija je članica i ADRA, upozorila je sredinom prosinca kako gradska vlast pod hitno mora povećati smještajne kapacitete i ljudske resurse za pomoć ljudima na ulici. Ponudili su i pomoć u vidu angažiranja svojih timova.

"Rješenje bi bilo najhitnije povećati broj prenoćišta, i to na više lokacija, kako bi im slabopokretni ljudi mogli prići", kaže Mirić i dodaje, "Također, bitno je da ti prostori ne budu istog tipa: bilo bi dobro da neki budu samo za žene i djecu, drugi za ljude koji imaju ovu ili onu vrstu ranjivosti. Bilo bi dobro da postoji i neka priključna zdravstvena ustanova."

Kaže kako je Mreža zadnju komunikaciju s nadležnima o ovom pitanju imala polovinom prosinca. Naglašava kako je s profesionalcima iz centara za socijalni rad i Ureda za socijalnu zaštitu bila dogovorena suradnja.

„Naš apel nije usmjeren prema profesionalcima koji rade svoj posao najbolje što mogu, već prema instancama koje bi trebale donijeti odluke za hitnu reakciju“, kaže Mirić.

Faktori koji vode u beskućništvo

Službeni podaci o starosnoj i spolnoj strukturi ljudi u situaciji beskućništva baziraju se na popisu stanovništva iz 2021. godine.

U studiji koju je 2024. objavio Državni zavod za statistiku, navodi se kak u ovoj populaciji dominira starije srednjovječno stanovništvo, kod muškaraca između 55 i 59 godina, a zatim između 60 i 64 godine. Kod žena je najviše onih između 45 i 49 godina, a potom od 55 do 59.

Starije stanovništvo (preko 65 godine) oba spola čini preko 10% svih primarnih beskućnika, navodi se u studiji.

Priča Ante S kao da je pisana prema podacima iz ove studije. Ovaj čovjek je na ulici završio s 56 godina, nakon spleta nesretnih okolnosti zbog kojih nije bio u stanju plaćati stambeni kredit i režije.

"Imao sam lijep stan na Bačvicama. Ali, radio sam kod jednog prevaranta koji mi je ostao dužan više od 80 000 eura. Tako sam završio na ulici", priča, "Sad ne mogu raditi, hodam sa štakom, bole me noge i ruke. Što mogu planirati, ne znam ni što ću sutra doživit.“

U zadnjih nekoliko godina terenski radnici ADRA-e bilježe novi trend u starosnoj strukturi beskućnika.

"Otkrivamo sve više mladih ljudi do 30 godina i sve više starijih od 70 godina", kaže Mirić.

Kako objašnjava, mladi koji su u riziku od neke vrste oštećenja mentalnog zdravlja i mladi koji su izvan standardne seksualnosti su u većoj opasnosti za skliznuti u beskućništvo.

"To naravno nije čimbenik sam po sebi, ali povećava rizik ako dolazi u kombinaciji s disfunkcionalnim odnosima u primarnoj obitelji, sve većim troškovima života, posebno kada govorimo o nepriuštivosti stanovanja", podvlači Mitrović.

Sustavan problem

Zadnjih godina cijene nekretnina su otišle u nebo, a cijena kvadratnog metra je u prosjeku viša od 5 000 eura.

"Beskućništvo nije izbor, već se uvijek radi o sustavnom problemu. To ne znači kako konkretna osoba nije doprinijela situaciji, ali znači kako se u najvećem broju slučajeva dogodilo odjedanput – siromaštvo, raspad obitelji, gubitak posla ili nemogućnost prihodovanja kako bi se omogućio prisustvo na tržištu nekretnina, bilo kroz podstanarstvo ili kupovinu nekretnina", objašnjava krdinatr DDF-a, Vedran Bralić.

Zbog toga što je riječ o kompleksnom problemu, u rješavanje bi se, prema njegovi riječima, trebali uključiti različiti vladini resori.

"Na toj osnovi bi se trebalo dogoditi smisleno spajanje stambene i socijalne politike", kaže Bralić.

Odgovor na pitanje je li i u kojoj mjeri država prepoznala ovaj višeslojan socijalni problem Vlada RH i Ministarstvo socijale nije dao odgovor.