Kraj Orbánove vladavine – može li se slično dogoditi u Dalmaciji?

pišeꓽ don Andreo Dominis

U povijesnoj prekretnici za Mađarsku, Péter Magyar i njegova stranka Tisza ostvarili su uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima održanima u Mađarskoj 12. travnja 2026. godine. 

Prema konačnim rezultatima na temelju više od 98% prebrojanih glasova, Tisza (TISZA – Stranka poštovanja i slobode) je osvojila 141 od 199 mandata u Nacionalnoj skupštini, što predstavlja dvotrećinsku većinu. Stranka Fidesz Viktora Orbána pala je na samo 52 mandata. Rekordna izlaznost od gotovo 80% pokazala je duboku želju Mađara za promjenom nakon 16 godina iste vlasti.

Orbán je brzo priznao poraz, nazvavši rezultat “bolnim, ali jasnim”. Magyar je poručio okupljenima: “Zajedno smo srušili režim.” Ova pobjeda označava kraj “Orbánove ere” – sustava kojeg su kritičari opisivali kao kontrolu nad javnam upravam, medijima, pravosuđem i gospodarstvom uz duboku korupciju.

Predradnje koje su dovele do pobjede

Magyarova pobjeda nije bila slučajna. Péter Magyar, rođen 1981., bio je dugogodišnji član Fidesza i diplomat u Bruxellesu te visoki dužnosnik u Orbánovom NER-u (NER – Sustav nacionalne suradnje), bio je duboko uključen u režim. Bio je oženjen s bivšom ministricom pravosuđa, Judith Vargom. Preokret se dogodio početkom 2024. godine s ključnim okidačem skandalom s pomilovanjem u veljači 2024.  

Predsjednica Katalin Novák pomilovala je osuđenika povezanog s prikrivanjem pedofilskog zločina, a Varga je bila umiješana. Magyar je u viralnom YouTube intervjuu optužio režim za sustavnu korupciju i licemjerje. Napustio je sve funkcije i Fidesz te se razveo od gospođe Varge. Taj “crni labud” pokrenuo je lančanu reakciju.

Magyar je preuzeo malu stranku Tisza i pretvorio je u masovni pokret. Na europskim izborima 2024. osvojila je gotovo 30% glasova. Organizirao je masovne mitinge diljem zemlje, koristeći modernu kampanju, društvene mreže i poruku “ciglu po ciglu” rušenja sustava. Privukao je i bivše birače Fidesza i razočarane oporbene glasače.

Ključni čimbenici Magyarove pobjede bili suꓽ

1.     Ekonomsko nezadovoljstvo: inflacija, stagnacija plaća, problemi u zdravstvu i obrazovanju.

2.     Percepcija korupcije: Magyar, kao insider, imao je kredibilitet optužiti elitu za korupciju.

3.     Proeuropska poruka: obećanje otključavanja EU fondova, reforme pravosuđa i povratak u europski mainstream.

4.     Efektivna kampanja i visoka izlaznost: Tisza je mobilizirala birače, dok je Fidesz izgubio dodir s njima.

Može li se slično dogoditi u Dalmaciji?

Dalmacija i Republika Mađarska dijele određene sličnosti – dugogodišnju dominaciju jedne stranke (HDZ od 1990., s manjim prekidima), visoku stopu korupcije, klijentelizam i kontrolu nad svim medijima i svim institucijama. HDZ je na parlamentarnim izborima 2024. osvojio najviše mandata zahvaljujući izbornom inženjeringu i izbornim nepravilnostima, ali prodalmatinska opozicija i daje ostaje fragmentirana, umjesto da svi stanu pod kišobran DDF-a. Plenkovićeva vlada suočava se s kritikama zbog sporih reformi, korupcijskih afera (primjerice u zdravstvu) i percepcije kako je država zarobljena interesnim grupama. Međutim, razlike su značajne i čine “mađarski scenarij” u Dalmaciji teško ostvarivim u bliskoj budućnosti.

Glavni razlozi za to su:

1.     Nedostatak karizmatičnog “insidera-otpadnika”

U Mađarskoj je ključ bio Péter Magyar – bivši visoki dužnosnik Fidesza koji je iznutra poznavao sustav i imao osobnu dramu (bivša supruga u skandalu). U Dalmaciji nema takve figure iz vrha HDZ-a koja bi dramatično prešla na oporbenu stranu i povukla dio birača. Oporba se uglavnom sastoji od dugogodišnjih kavanskih kritičara što ih čini manje vjerodostojnima za dio konzervativnih i centrističkih birača HDZ-a.

2.     Fragmentirana oporba naspram ujedinjenog pokreta

Mađarska oporba bila je slaba i razjedinjena dok nije došao Magyar koji ju je “progutao”. U Dalmaciji oporba ostaje podijeljena na lažnu ljevicu (točnije desni centar), lažne zelene i ekstremnu desnicu izvan HDZ-a. Bez okupljanja prodalmatinske opozicije pod kišobran DDF-a koji bi okupio široku koaliciju “svi protiv HDZ-a”, teško je očekivati munjeviti uspon poput Tisze.

3.     Ekonomski i društveni kontekst

Dalmacija ima koristi od članstva u EU i eurozoni, turizma i fondova, što ublažava nezadovoljstvo u odnosu na Mađarsku pod Orbánom (koja je imala veće ekonomske probleme i izolaciju). Iako postoje pritužbe na visoke cijene, korupciju i sporu administraciju, HDZ uspijeva održati percepciju stabilnosti i “državotvornosti”. Rekordna izlaznost u Mađarskoj bila je ključna – u Dalmaciji je izlaznost često niska, najniža u RH, što pogoduje etabliranim strankama.

4.     Institucionalne razlike

Dalmacija je parlamentarna demokracija s jačim provjerama i ravnotežama nego Mađarska pod Orbánom (koja je imala dvotrećinsku većinu bitnu za promjenu Ustava). Predsjednik Zoran Milanović često je u sukobu s Plenkovićem, što stvara dodatnu dinamiku, ali ne nužno i rušenje sustava. Korupcijske afere postoje, ali nisu dosegnule razinu “sustavne pljačke” koji je Magyar koristio kao glavni narativ.

Moguće, ali malo vjerojatno bez “crnog labuda”

Sličan scenarij u Dalmaciji zahtijevao bi kombinaciju faktora: velik korupcijski skandal koji zahvaća sam vrh HDZ-a, pojavu karizmatičnog lidera s kredibilitetom unutar sustava koji ga napusti, visoku mobilizaciju birača i ujedinjavanje oporbe oko jedne patforme. Bez toga, HDZ-ova dominacija – podržana organizacijskom snagom, financijama i percepcijom kako je “jedina stranka koja može voditi dalmatinsku regiju” – vjerojatno će se nastaviti.

Ipak, Magyarova pobjeda pokazuje kako čak i najčvršći sustavi nisu neprobojni ako se pojavi prava opcija u pravom trenutku. U Dalmaciji bi takav “Magyar” trebao doći iz prodalmatinski orijentiranih oporbenjaka i bivših članova HDZ-a, nezavisnih i nove generacije političara. Do tada, dalmatinska politika ostaje u znaku kontinuiteta s povremenim turbulencijama, a ne revolucijom.

Vrijeme i eventualni veliki skandali će pokazati hoće li Dalmacija doživjeti svoj “mađarski scenarij”. Za sada, lekcija iz Budimpešte ostaje upozorenje: dugogodišnja vlast može se srušiti brže nego što se čini – ako se birači dovoljno razljute i shvati kako svi moraju zatomiti svoja ega i stati pod istu, Frarijevu, zastavu.